Пређи на главни садржај

Cjelovito srce

Kada tvoje srce postane jedno / cjelovito,tada magija počinje i stvari kreću da se dešavaju.. To je kao u onim nekim avanturističkim filmovina kada se skupi svih pet elemenata nekog prstena moći i sl.. i onda se desi čudo i neka sila, planine se ruše i tvrdjave padaju.. Tako zamišljam duhovni put ka cjelovitom srcu..To je ono kada u sebi pobjediš svoje sumnje i strahove koji su te razdirale, kada srušiš ogade svojih dilema, premišljanja i nesigurnosti koji su dijelile tvoju dušu na pola..

Kada ono to misliš, što osjećaš, što govoriš i što želiš postane JEDNO, kada si isti uvjek, i kad si sam kući i kad si na poslu i kad si u društvu.. Kada padne svaka maska, svaka pretvornost, gluma, laž i licemjerje u kojem si se skrivao u strahu da ćeš propasti, nestati, umrijeti ili izgubiti ako budeš ono što jesi...

Ali dodje dan, kada te Bog dovede da od vjere u Nega počneš da vjeruješ i u sebe, u glas svoga srca, da ustaš u jednom novom samopouzadnju, samopoštovanju i poštenju, da odbaciš sve druge "oslonce" oko sebe kao štake na koje si hramao u svome hodu, podigneš glavu i novoj sili i snazi, jer tvoja je duša postala JEDNO u Gospodu, puna vjere i pouzdanja, u kojoj nema više mjesta za premišljanja, dileme, zastajkivanja i nesigurnosti..

Tada se dešava čudo, tada se gore pomjeraju, a barikade padaju i ti osjećaš snagu Svetog Duha koji ide ispred tebe i obara sve tvoje neprijatelje, tvoje probleme i dušmane tvoje duše. Raznosi ih kao vjetar plevu na gumnu, gdje se mete čista pšenica...

Tada dolazi prosvjetljenje uma, tada dolazi budjenje duše, tada nastaje novo stvorenje, novi čovjek. Nastupa željena promjena, jer si i kosomos povinuje onom CJELOVITOM SRCU NOVOGA ČOVJEKA koje progovora i stvara nove svjetove, od onoga što nije ni postojalo nastaje čudesno novo nebo i nova zemlja... Tada Bog govori sa Čovjekom, kao sa prijateljem, Bezdan bezdana doziva, jer pred Jednim stoji Jedan, nema uvijanja, nema pretvaranja nema mucanja i spuštenih pogleda. Sam Bog kliče jer nije sam u Kosomsu , našao je onog za kojim je oduvjek čeznuo, za Sinom svojim , kojem bi dao svoje Kraljevstvo u nasljedstvo.. Da ga postavi , Njemu sa desne strane u Isusu Hristu, i da na tronu Nebeskom vlada sa Njim u svu vječnost..

Коментари

Популарни постови са овог блога

MED I MASLO

U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju

Blago tome ko dovijeka živi

Danas postadoh svjestan kad je ugledah na pločici ispod zidne mesingane biste Njegoša, koja decenijama visi na zidu našeg porodičnog doma, da sam odrastao uz izreku "Blago tome ko dovijeka živi imao se rašta i roditi.". Svakog dana ove bi se riječi , krajickom oka kao kakvim laserom, urezivala u moju podsvjest kao u mesing iz kojeg je izlivena ova bista. I nije slučajno baš nju otac odabrao i platio 50.000 onih jugoslovenskih dinara, jer j vjerovao Njegosu i zivio ovu njegov čuvenu izreku Vuka Micunovica iz Gorskog Vijenca. Pokušavao je moj otac da svojim zivotom ucini i da više od sebe. Nesto sto ce ostati da zuvi van njegovog vremena. Vaspitavao je brata i mene po tom nekom izgubljenom viteškom kodeksu, mada i sam tragično osvjedočen da svo ovo vrijeme ne traži ni vitezove ni plemenite ratnike. Pa ih zato i ne dobija, vec naprotiv, kao da i ih prezire, odbacuje i progoni. Nema mjesta danas za vječnost, za Boga i za Njegove sluge. Nema ni megdana za junake potput onih iz

Nepomenik

Ako hoćete da rješavate probleme morate ih nazoviti pravim imenom. Svako ima probleme, neko veće, neko manje, ali ono sto sam primjetio u Crnoj Gori ne usuđuju da ih imenuju, čak smišljaju neke zaobilazme fraze ili nadimke za svoje probleme, valjda da ne bi "prizvali zlo" ili da ga učine manje ozbiljnim. Kao da će tako da nestane.  Kad govore o zlu tj davolu kažu Nepomenik. Pa kad govore o bolestima ili nesrećema, govore tiho, ustaju smjesta, ili izgovaraju "pu, pu daleko bilo", "ne pominjalo se". Isto tako npr. kancer umiju da nazivaju "ono najgore".. Vjerujem da je to povezano s našim paganskim vjerovanjima, koji su vjerovali da u drveću žive duhovi, te su stabla bila važan dio religioznih obreda.  Otud ono kucanje po drvenoj površini usred razgovora "da ne čuje zlo", koje tako često čujemo . To nema veze sa istinskom hrišćanskom duhovnošću, ne samo zato što je grijeh bojati se zloga jer u Isusu Hristu mi imamo vlast nad svim demonski