U zadnje vrijeme često razmišljam o uvodnoj priči iz jedne knjige koju mi je relativno davno prepričao jedan prijatelj. Na nju me je podsjetila moja ćerka kada mi je prepričavala radnju i poruku filma "Divergent" koji je na nju ostavio snažan utisak. U najkraćem je poenta da "različiti/divergent" nijesu problem, već riješenje...
A ta priča ide otprilike ovako... Hor andjela spremao je ariju slavljenja za Boga.. Pripreme su bile duge i intenzivne, jer iako je to bila pjesma koju su nekoliko puta pred njim izvodili, sve je moralo da se dovede do savršenstva kad izadju pred Njega, jer ON je Gospod cijelog univerzuma .. Svi andjeli su se trudili da postignu perfektnu harmoniju ali samo je jedan (nazovimo ga djavolom) od njih stalno ispadao iz ritma i tonaliteta.. Svi su bili ogorčeni na njega, mrmljali i negodovali.., Sve godine truda i mukotrpnog rada će im ovaj nevaljali i neodgovorni bijednik uporpastiti, govoril su.. I ne znam bas detalje, moracu prvom prilikom da pitam prijatelja o kojoj se knjizi radi, da je nadjem i procitam. Ali poenta je da kada su svi oni dobri andjeli izašli pred tron Gospodnji, i negdje u sebi se spremili da žestoko izgrde djavola pred Gospodom kad krene da ispada iz harmonije, i da ih javno osramoti pred svima..
I tako se desilo, andjeli su postigli garmoniju, ali djavo je krenuo sa svojom disharmonijom i promjenom ritma i tonaliteta... Nastala je čudna situacija.. svi su gledali šta će Gospod da kaže djavolu.. Medjutim, desilo se čudo, Gospod je mahnuo rukom, objedinio sve , harmoniju i disharmoniju i stvorio nešto posve novo, NOVU PJESMU!.. Svi su bili zabezeknuti.. Nastala je predivna nova arija, još veličanstvenija..
I tada su su zaboravili na one silne optužbe na djavola i shvatili da sva ona disharmonija, je zapravo bila dio jednog šireg bozjeg plana da stvori jedan novi kvalatit, novo djelo, novu poeziju, novo slavljenje.. I sve je prisutne obuzeo radost, uzbudjenje i ushićenje zbog nove pjesme.
Ima smisla ova priča.. Pa zar Pismo ne kaže "Evo idem i sve novo činim".. "Sve zajedno (dobro i loše) djeluje na korist onima koji ljube Gosdpoda" Jer On sve izvodi na dobro.. Sva disharmonija, sva različitost na koju se ustremljujemo, proglašavamo sotonom i zlom, često nije problem, već zapravo dio Bozjeg plana, klica tog nečeg novog, što mi ne možemo ni da zamislima a Gospod hoće da stvori. On žudi da čuje novu pjesmu da bude "Njema na slavu a nama na blagoslov".. Zato pazi dobro kako sudiš o onome što ne znaš, što je novo i različito od sve harmonije u kojoj si udobno živio i sa kojom si htio da oduševiš boga, spremajući žestoku parnicu sa onim koji ti se nije uklapao , koji te je remetio i izbacivao iz takta, pa si ga nazivao sotonom, djavolom i sektom.. Jer ne razumiješ, možda Gospodu je potrebna Nova Pjesma a ti si za Njega i novo prestao da mariš. Za Novu Pjesmu
U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju
Коментари
Постави коментар