Пређи на главни садржај

Ne trpajte ljude u raj pod prijetnjom pakla

Isus Hrist je "lakmus papir" za svaki oblik ljudske manipulacije...u Njemu nema nikakvog osnova da ljude "motivišeš" da počnu da vjeruju nekim čudima, izboljem ili rajem samo da postanu sljedbenici neke crkve, a jos manje da im prijetiš paklom i osvetom ako ti ono prvo "omane".. Ni milom ni silom se ne može ništa postići kod Boga ako su pogrešni motivi. Bogu se samo iz čiste ljubavi i nepatvorene vjere može doći... On ljubi samo radosnog davaoca, čistog srca i iskrenih motiva.. Jer kakav bi to bio brak (a odnos Isusa i Crkve je najsličniji braku) kada bi Mladoženja raznim manipulativnim tehnikama "zamađijao" Nevjestu i pridobio da sa njom živi dovjeka?!! Kakav bi kvalitet tog zajedništva bio kad bi ga "kupovao" raznim poklonima, položajima, platama, izobiljem pa čak i rajskim vrtovima? A tek našta bi to ličilo da Isus počne sa prijetnjama Nevjesti da će je baciti u najstrašnije muke i vatre paklene ako se na uda za Njega.. Po sostemu ovoga svijeta "ako nećeš milom onda ćeš silom", što susrećem na svakom koraku..
Ali Isus nije takav. Njegova pravednička i mučenička smrt na krstu za svoju Nevjestu je svakog zabezeknula, postala je "paradoks neba" koji se nudi svakom čovjeku za spasenje... Zato je Krst propast za svaku religioznu i političku manipulaciju i onog i ovog vremena. Taj "slabašni bog", koji je dozvolio takvo poniženje da ga obični ljude, gaze, pljuju i ismijevaju, postao je plamen ljubavi, slobode i života kojem se samo slobodne volje može prići.. On je Put, Istina i Život koji je dao SVE, SVU svoju slavu božansku, SVU vlast, SVO bogastvo, SVO pravo da zgromi bezočni i oholi svijet, samo zato što je vatreno ljubio Nevjestu koju je poželio.. Dao je SVE pa i može da traži SVE od svoje Nevjeste, cijelosrce, sav um i svu snagu.. Želi samo Onu koja će biti čedna, biti nevina, biti ljubavma, biti strastvena, samo zbog Ljubavi prema Njemu, ne iz koristotublja kao kakva konkubina, ne iz straha kao kakva ropkinja, već slobodna, postena i hrabra koja će ga prihvatiti upravo onakvog kakav je bio ne krstu i nemoćan, razgolićen, slab i siromašan.. On koji se odrekao nebeskoga trona (što je nepojmljivo) koji nikakve svete knjige nije pisao, nikakve institucije gradio, nikakve funkcije u državi tražio, koji nikakve sljedbenike nije potplaćivao i pridobijao poklonima već ih je čak tjerao od sebe, samo On može da traži pravu ljubav.. Upravo On koji je bio poslušan do smrti i to one najsrmnije, postao je ludost za Grke i sablazan za Jevreje, nije mario šta će drugi da misle on je znao da samo tako može pronaći Nju, JEDNU i Jedinu, Nevjestu svoju, koja će Ga prepoznati, koja će razumjeti ovu Tajnu slobode skinuti Veo i ugledati Njega, Sina Božijega, Ženika svoga, kojega je oduvjek čekala, Vatrenog njenog Ljubljenog, sa kojim želi djeliti vječnost... Samo Mu takva treba, koju neće zanimati ni raj ni pakao, koju ne treba motivisati i manipulisati, već koja će iz dubine svog srca izabrati samo Njega, lično Njega, zbog Njega, jer mu je zavoljela dušu i vidjela sebe u njegovim očima.. Zato braćo i sestre ugledajmo se na Isusa Hrista, začetnika i svršitelja naše vjere, pa ne "idimo na kraj svijeta da bi sebi stekli jednog prozelita (sljedbenika) i od njega načinili sina pogibli".. Ne trpajmo ljude u raj na silu i pod prijetnjom pakla... Ne nagovarjmo ljude da dolaze u ovu ili onu crkvu, zato sto je to dobro, zato sto će upoznati neke nove ljude, putivati, steći ugled i položaj u drustvu i tome licno.. Zato što je "dobro za hranu i korisno za znanje" kao ona zmija Evi u raju.. Ne nudite im nešto što nije vaše..
I što je najvažnije treba znati je da će sve u ovom živitu doči na testiranje i da bilo šta da je temelj njihove vjere na šta su počeli da grade svoje živote a nije Hrist propašće i srušiče se i velika če biti njihova ruševina.. U Hristu nema "štapa i šargarepe" nema "ako nećeš milom onda ćeš silom".. On je sve svoje učenike uvjek odgovarao od uloge sljedbenika navodeći im sve nevolje i cijenu koje učenistvo podrazumjeva, pa ipak samo su ga pravi nastavljali slijediti.. To nijesu bile mase već izabrani pojedinci .. I Hrist je to i želio, sa takvim je birao da provodi vrijeme i život.. Sa takvim želi da dijeli cijelu vječnost.. Ni manje ni vise od toga, slobodno izabrana ljubav i nekoristoljubiva vjera je standard i ulaznica za nebo..

Коментари

Популарни постови са овог блога

MED I MASLO

U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju

Blago tome ko dovijeka živi

Danas postadoh svjestan kad je ugledah na pločici ispod zidne mesingane biste Njegoša, koja decenijama visi na zidu našeg porodičnog doma, da sam odrastao uz izreku "Blago tome ko dovijeka živi imao se rašta i roditi.". Svakog dana ove bi se riječi , krajickom oka kao kakvim laserom, urezivala u moju podsvjest kao u mesing iz kojeg je izlivena ova bista. I nije slučajno baš nju otac odabrao i platio 50.000 onih jugoslovenskih dinara, jer j vjerovao Njegosu i zivio ovu njegov čuvenu izreku Vuka Micunovica iz Gorskog Vijenca. Pokušavao je moj otac da svojim zivotom ucini i da više od sebe. Nesto sto ce ostati da zuvi van njegovog vremena. Vaspitavao je brata i mene po tom nekom izgubljenom viteškom kodeksu, mada i sam tragično osvjedočen da svo ovo vrijeme ne traži ni vitezove ni plemenite ratnike. Pa ih zato i ne dobija, vec naprotiv, kao da i ih prezire, odbacuje i progoni. Nema mjesta danas za vječnost, za Boga i za Njegove sluge. Nema ni megdana za junake potput onih iz

Nepomenik

Ako hoćete da rješavate probleme morate ih nazoviti pravim imenom. Svako ima probleme, neko veće, neko manje, ali ono sto sam primjetio u Crnoj Gori ne usuđuju da ih imenuju, čak smišljaju neke zaobilazme fraze ili nadimke za svoje probleme, valjda da ne bi "prizvali zlo" ili da ga učine manje ozbiljnim. Kao da će tako da nestane.  Kad govore o zlu tj davolu kažu Nepomenik. Pa kad govore o bolestima ili nesrećema, govore tiho, ustaju smjesta, ili izgovaraju "pu, pu daleko bilo", "ne pominjalo se". Isto tako npr. kancer umiju da nazivaju "ono najgore".. Vjerujem da je to povezano s našim paganskim vjerovanjima, koji su vjerovali da u drveću žive duhovi, te su stabla bila važan dio religioznih obreda.  Otud ono kucanje po drvenoj površini usred razgovora "da ne čuje zlo", koje tako često čujemo . To nema veze sa istinskom hrišćanskom duhovnošću, ne samo zato što je grijeh bojati se zloga jer u Isusu Hristu mi imamo vlast nad svim demonski