Ni jedan se zločin ne može pravdati kasnijim dobrim djelima!
To je u najkraćem smisao jednog sna kojeg sam jutros imao. Elem, u nekoj zamršenoj priči, u društvu ljudi sa kojim sam slučajno kolima vraćao kući sa plaže, desilo se stravično ubistvo, masakr.. Jedan od tih ljudi - manijak je bukvalno sjekirim iskasapio čovjeka naočigled svih nas, i mi smo svi od straha od njega ćutali, sjeo je za volan a mi svi onako prestravljeni na zadnje srediste.. I negdje smo se kasnije zaustavili i ja sam poceo da bježim brzim korakom po gradskim ulicama, onako go, samo u kupaćem sa velikim osjećajem krivice jer sam saoučestvovao u ubistvu.. I u tome, sretnem dijete malo uplakano na ulici, neku djevojčicu koja se izgubila.. I ja je uzmem i počnem da se raspitujem po obliznjim prodavnicama za majku.. Naidjem na jedan lokal gdje su mi rekli da ju je majka izgubila, ali da je ta žena negdje nestala... Ali sjećam se jedne podmukle misli, kako ču sad da iskoriatim tu priliku i da na Fejzbuku oglasim nestanak djevojcice i sebe kao spasioca, da napravim sebi neki alibi za svu onu krivicu i zlocin od kojeg sam utekao.. I sjećam se da sam sebi rekao u snu " Kad dodjes u policiju, moraceš da daš odgovore za knaj zlocin, bez obzira koliko si djece spašavao i "dobrih djela učinio", moraćeš da položiš račun.. Probudio sam se u tom momentu, i znao sam da ovaj san ima smisla (rijetko koji ima smisla)..
Jasna je poruka da ćemo pred Boga takodje morati da položimo račune za sve neokajane grijehe i da nam sva "dobra dijela" u tome neće mnogo pomoći... U duhovnoj stvarnosti ne postoji nikakve mogućnosti "kompentacija" , postoji samo Hrist u kojem imamo oproštenje grijeha sa kojim smo se suočili , kojeg smo priznali i za koji smo prihvatili odgovornost... To donosi vječno spasenje, a sva ona dobra djela samo blagoslov koji nema veze sa prethodnim grijesima.. Jer ni jedan se zločin ne može pravdati kasnijim dobrim djelima!
U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju
Коментари
Постави коментар