уторак, 18. август 2015.

Zločin se ne može pravdati kasnijim dobrim djelima

Ni jedan se zločin ne može pravdati kasnijim dobrim djelima!
To je u najkraćem smisao jednog sna kojeg sam jutros imao. Elem, u nekoj zamršenoj priči, u društvu ljudi sa kojim sam slučajno kolima vraćao kući sa plaže, desilo se stravično ubistvo, masakr.. Jedan od tih ljudi - manijak je bukvalno sjekirim iskasapio čovjeka naočigled svih nas, i mi smo svi od straha od njega ćutali, sjeo je za volan a mi svi onako prestravljeni na zadnje srediste.. I negdje smo se kasnije zaustavili i ja sam poceo da bježim brzim korakom po gradskim ulicama, onako go, samo u kupaćem sa velikim osjećajem krivice jer sam saoučestvovao u ubistvu.. I u tome, sretnem dijete malo uplakano na ulici, neku djevojčicu koja se izgubila.. I ja je uzmem i počnem da se raspitujem po obliznjim prodavnicama za majku.. Naidjem na jedan lokal gdje su mi rekli da ju je majka izgubila, ali da je ta žena negdje nestala... Ali sjećam se jedne podmukle misli, kako ču sad da iskoriatim tu priliku i da na Fejzbuku oglasim nestanak djevojcice i sebe kao spasioca, da napravim sebi neki alibi za svu onu krivicu i zlocin od kojeg sam utekao.. I sjećam se da sam sebi rekao u snu " Kad dodjes u policiju, moraceš da daš odgovore za knaj zlocin, bez obzira koliko si djece spašavao i "dobrih djela učinio", moraćeš da položiš račun.. Probudio sam se u tom momentu, i znao sam da ovaj san ima smisla (rijetko koji ima smisla)..
Jasna je poruka da ćemo pred Boga takodje morati da položimo račune za sve neokajane grijehe i da nam sva "dobra dijela" u tome neće mnogo pomoći... U duhovnoj stvarnosti ne postoji nikakve mogućnosti "kompentacija" , postoji samo Hrist u kojem imamo oproštenje grijeha sa kojim smo se suočili , kojeg smo priznali i za koji smo prihvatili odgovornost... To donosi vječno spasenje, a sva ona dobra djela samo blagoslov koji nema veze sa prethodnim grijesima.. Jer ni jedan se zločin ne može pravdati kasnijim dobrim djelima!