Duh Božji je nestišljiv fluid, kao voda tekućica. Kad naiđe na branu, ona ne staje i ne sabija se , već nadolazi i nivo vode raste i raste. Sve veći i veći je pritisak na prepreku. I onda kada dođe čas, kada puknu nebeske brane, bujica blagoslova i milosti se izliva. I to upravo srazmjerno veličini nebeskih ustava sila tame i zla, koje su prečile i stajale na putu dugo čekanih blagoslova i milosti. Jer Bog je pravedan i cijeli kosmos vapi da se uspostavi narušena ravnoteža.
Kao ona opna koja se nateže do pucanja, tako i svako zlo ima svoje granice izdržljivosti.. I onda BUM... izliće i snažna bujica kreće..
Za one najveće prepreke trebalo je vremena i vremana da se "napuni čaša", ali zato kada se "navrsi vrijeme", anđeo pravde stiže, jer naš osvetnik je živ, slamaju se nebeske brane i bujice velike mogu poteći da naliju suhu zemlju i prazna korita naših životnih puteva. I tek tada vode će napuniti sve prazne sudove naših potreba, koje su kao zdjele godinama zjapile prazne..
Zato i piše u Pismu "Kad vas usprogone pravde i imena mojega radi, veselite se i klikćite u taj dan, jer VELIKA je vaša plata na nebesima"..
Коментари
Постави коментар