Пређи на главни садржај

Ko radi na tvojoj krivici nije od Boga

Ko god radi na tvom i mom osjećaju krivice sigurno nije od Boga!

Proizvoditi osjećaj krivice u nekom drugom je jedno od moćnih alatki manupulacije i preuzimanja kontrole nad tom osobom. Jer ako uspiju da te ubijede zašto bi trebao da se stidiš, sramiš i ćutiš onda će uspijeti i da ti nametnu svoje stavove i volju jer si već u svoje posumnjao. Paradoksalno je da da upravo nabolji ljudi i vjernici najlakše padaju u ovu zamku osude iako bi trebali da se najmanje osjećaju krivim za bilo što jer su očišćeni "krvlju Hristovom od SVAKOG grijeha". To je zato što je poznato da ljudi koji se prilažavaju Bogu, koji se posvećuju i osvješćuju prepoznaju mnoge svoje slabosti i pogreške. Što jeste dobro ako ih to prbližava Bogu ali ne i ako povećava njihovu krivicu i smanjuje samopouzdanje.. Ako nijesu utemeljeni u Svetom Pimu da im je Bog SVE oprostio i da "nema više osude onima koji su u Isusu Hristu", takvi dobri ljudi i vjernici postaju lakši plijen ovim kontrolfrikovima i opadačima koji upiru prstom na njihove slabosti samo da bi vladali njima. Ma odakle oni dolazili i možda nam bili najbliže osobe u životu..

Lažna religijoznost zamagljuje ovu Bozju neskompromisnu milost i propovjeda običaje, tradiciju, moralne zakone i neku pravdu/osvetu Bozju od koje treba da strijepe svi. Smišljno je to svjesno, da ima spoljni izgled pobožnosti i svetosti samo da bi manipulatori imali plodno tlo da "govore istinu o nama" i "očinski ukazuju na naše grijehe" da bi nas n kraju iznova zarobila pod osudu i stavila u lance gorkog osjećaja krivice a njih proglasila autoritetima i čuvarima našeg "svetog zatvora" i uvela u jedan trajni proces preispitivanja, iskupljivanja i samoosudjivanja i nesigurnosti... Oni vješto treniraju svoju percepciju da izučavajući moje i tvoje slabe tačke u kombinaciji sa "bozjom pravdom i moralom" sugestivno preuzmu vlast nad našom voljom i životom, da bi i mi oslabljeni krivicom počeli se pokoravati, davati svoju poslušnost i lojalnost za ostvarivanje bilo kakvih njihovih planova i projekata, dajući im vlast nad nama, priloge ili novac za iskupljnje (indulencije u srednjem vijeku) i sl.

A apostol Pavle kaze "Ja nedam nikom da mi sudi, pa čak ni sam sebi ne sudim" .. a svojim ucenicima reče "Isus Hrist , Sin Boziji vas je oslobodio, ne buditi robovi ljudima".. I da ponovim - Ko god radi na tvom i mom osjećaju krivice sigurno nije od Boga!

Коментари

Популарни постови са овог блога

MED I MASLO

U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju

Blago tome ko dovijeka živi

Danas postadoh svjestan kad je ugledah na pločici ispod zidne mesingane biste Njegoša, koja decenijama visi na zidu našeg porodičnog doma, da sam odrastao uz izreku "Blago tome ko dovijeka živi imao se rašta i roditi.". Svakog dana ove bi se riječi , krajickom oka kao kakvim laserom, urezivala u moju podsvjest kao u mesing iz kojeg je izlivena ova bista. I nije slučajno baš nju otac odabrao i platio 50.000 onih jugoslovenskih dinara, jer j vjerovao Njegosu i zivio ovu njegov čuvenu izreku Vuka Micunovica iz Gorskog Vijenca. Pokušavao je moj otac da svojim zivotom ucini i da više od sebe. Nesto sto ce ostati da zuvi van njegovog vremena. Vaspitavao je brata i mene po tom nekom izgubljenom viteškom kodeksu, mada i sam tragično osvjedočen da svo ovo vrijeme ne traži ni vitezove ni plemenite ratnike. Pa ih zato i ne dobija, vec naprotiv, kao da i ih prezire, odbacuje i progoni. Nema mjesta danas za vječnost, za Boga i za Njegove sluge. Nema ni megdana za junake potput onih iz

Nepomenik

Ako hoćete da rješavate probleme morate ih nazoviti pravim imenom. Svako ima probleme, neko veće, neko manje, ali ono sto sam primjetio u Crnoj Gori ne usuđuju da ih imenuju, čak smišljaju neke zaobilazme fraze ili nadimke za svoje probleme, valjda da ne bi "prizvali zlo" ili da ga učine manje ozbiljnim. Kao da će tako da nestane.  Kad govore o zlu tj davolu kažu Nepomenik. Pa kad govore o bolestima ili nesrećema, govore tiho, ustaju smjesta, ili izgovaraju "pu, pu daleko bilo", "ne pominjalo se". Isto tako npr. kancer umiju da nazivaju "ono najgore".. Vjerujem da je to povezano s našim paganskim vjerovanjima, koji su vjerovali da u drveću žive duhovi, te su stabla bila važan dio religioznih obreda.  Otud ono kucanje po drvenoj površini usred razgovora "da ne čuje zlo", koje tako često čujemo . To nema veze sa istinskom hrišćanskom duhovnošću, ne samo zato što je grijeh bojati se zloga jer u Isusu Hristu mi imamo vlast nad svim demonski