Пређи на главни садржај

Biti spreman, u tome je sva mudrost

Uvjek sam nekako zamisljao (valjda su tu i americki filmovi pomogli i neka savremena pozitivisticka skola zivota) da mudar čovjek može izbjeći svaku nevolju i da prozre i preduprijedi svaku nameštaljku, prevaru i sl.. Pa iz toga je valjda negdje proisteklo mučno samoanaliziranje i preipitivanje postupaka u vremenu kad bi upadao u neku nevolju ili dozivljavao da te neko prevari, izda ili ošteti.. Pa govorio sebi "Budalo, kako si naivan ispao ili što nisi učini ovo ili ono..".. Mozda bi cesto pomislio da nijesam bio duhivno budan, da nijesam dovoljno molio ili da je čak to zbog moje neke krivice i kazna pravedna za propuste kojekakve..
I tako dok bi sebi mučio dušu pitanjima baš ovih dana mi postade jasno dok sam radio neke poslove oko kuće (bolje radi mozak pri fizickim aktivnostima :-)) pa sam zapitao sebe vjeruješ li ti zaista u Hrista, i ono što je on rekao u Svetom pismu? !
Pa ako je On , koji je bio mudar iznad svake poznate ljudske mudrosti, pronicljiv iznad svake poznate ljudska pronicljivosti, i pravedan iznad svake poznate pravedbosti dozivio sve one strahote i nevolje; da ga najblizi prijatelji ostave, izdaju i prodaju; da ga javnost prezre i javno osramote i osude na najvece muke umirnja na krstu... što sebe vrijedjas i nazivas Budalom!?!? Ili misliš da možeš biti mudriji od Njega??!
Hmmm.. Ali, ostaje nešto nejasno i normalno je da se zapitam, pa kakva je to onda mudrost koju naučava hrišćanstvo ako i u nablistavijrm svojem izdanju može samo da te dovede do krsta i javne sramote?!? U cemu je mudrost (filozofija) života? Zar je je jedino ohrabrenje kad Isus kaze: "I vas ce isto ovako izdavati, kaznjavati i ponizavati po javnim zbornicama kao sto su mene? Ne moze biti ucenik veci od svoga ucitelja niti bolju sudbinu ocekivati"?!?!
Pa sta je onda mudrost, osim sto se treba uklanjati od grijeha i zla? Zar mudrome i ludome jednako biva? Postade mi mozda prvi put tako jasno kao dan.. Mudrost nije neka drevna vještina izbjegavanja ružnih stvari, bola i nevolje već je mudrist znati sve ovo, mudrost je spremati se duhovno za nevolje, izdajstva, ponizenja i sablazni koja ce SIGURNO doci. Mudrist je moliti za snagu i spremnost da u zli dan ne kloneš, ne odustaneš od života, da nastaviš dalje i da istraješ u pravednoj borbi ... E to je sva mudrost ( mada mislim da sam vec i ovome pisao) , i nisam budala ako su me takve stvari zadesile..
P.S. Ali d se zna.. U toj Bibliji stoji i ono zapisano malim slovima sto je Isus rekao"Da, sigurno će nevolje i sablazni doći na vas, ali teško onom preko koga će to doći.. Bolje bi mu bilo da je zakači vodenički kamen o noge i baci se odmah u more.. "

Коментари

Популарни постови са овог блога

MED I MASLO

U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju

Blago tome ko dovijeka živi

Danas postadoh svjestan kad je ugledah na pločici ispod zidne mesingane biste Njegoša, koja decenijama visi na zidu našeg porodičnog doma, da sam odrastao uz izreku "Blago tome ko dovijeka živi imao se rašta i roditi.". Svakog dana ove bi se riječi , krajickom oka kao kakvim laserom, urezivala u moju podsvjest kao u mesing iz kojeg je izlivena ova bista. I nije slučajno baš nju otac odabrao i platio 50.000 onih jugoslovenskih dinara, jer j vjerovao Njegosu i zivio ovu njegov čuvenu izreku Vuka Micunovica iz Gorskog Vijenca. Pokušavao je moj otac da svojim zivotom ucini i da više od sebe. Nesto sto ce ostati da zuvi van njegovog vremena. Vaspitavao je brata i mene po tom nekom izgubljenom viteškom kodeksu, mada i sam tragično osvjedočen da svo ovo vrijeme ne traži ni vitezove ni plemenite ratnike. Pa ih zato i ne dobija, vec naprotiv, kao da i ih prezire, odbacuje i progoni. Nema mjesta danas za vječnost, za Boga i za Njegove sluge. Nema ni megdana za junake potput onih iz

Nepomenik

Ako hoćete da rješavate probleme morate ih nazoviti pravim imenom. Svako ima probleme, neko veće, neko manje, ali ono sto sam primjetio u Crnoj Gori ne usuđuju da ih imenuju, čak smišljaju neke zaobilazme fraze ili nadimke za svoje probleme, valjda da ne bi "prizvali zlo" ili da ga učine manje ozbiljnim. Kao da će tako da nestane.  Kad govore o zlu tj davolu kažu Nepomenik. Pa kad govore o bolestima ili nesrećema, govore tiho, ustaju smjesta, ili izgovaraju "pu, pu daleko bilo", "ne pominjalo se". Isto tako npr. kancer umiju da nazivaju "ono najgore".. Vjerujem da je to povezano s našim paganskim vjerovanjima, koji su vjerovali da u drveću žive duhovi, te su stabla bila važan dio religioznih obreda.  Otud ono kucanje po drvenoj površini usred razgovora "da ne čuje zlo", koje tako često čujemo . To nema veze sa istinskom hrišćanskom duhovnošću, ne samo zato što je grijeh bojati se zloga jer u Isusu Hristu mi imamo vlast nad svim demonski