BEZUSLOVNA LJUBAV: Samo me Ti možeš voljeti!

Kada čovjek malo vidi svijeta i upozna život shvati da ne postoji ništa dragocenije, uzvišenije i veličanstvenije od LJUBAVI, i to one koja BEZUSLOVNA, koja ne kontroliše, koja se ne nadima, koja ne zakera, koja ne ucjenjuje, ne osuđuje i ne mjeri dato tražeći uzajamnost u davanju..
Shvatiš da samo BEZUSLOVNA LJUBAV oslobadja, oporavlja, iscjeljuje, oprasta, pročišćuje.. A eto pročitah mnogo knjiga ali ne upoznah nauke, teorije, filozofije i religije koja može da da dosegne takvu slavu BEZUVJETNE LJUBAVI, osim čovjeka Isusa Hrista, pravednika, raspetog na krstu Golgote
Samo Isus Hrist, Sin Božji, dok stoji ponižen, razgolićen, isprebijan i raspet za naše grijehe i govori "Svršeno je (djelo spasenja).. Oprosti im Oče.." je jedina istinska objava te slavne Bezuslovne Očeve Ljubavi koja prihvata svoju djecu bez ikakvih ograda i objašnjenja.
Zato samo takvoj ću se BEZUSLOVNOJ LJUBAVI klanjati, slaviti i reći "Ti si moj Bog! Tebe ću slaviti.. Tebi ću se uvjek vraćati, kao što i nevaljalo dijete zna da ga brižna majka voli uprkos svemu što je učinilo i zato joj ipak hrli u zagrljaj jer negdje u dnu srca zna da ga ona neće odbaciti.."
Slava Tebi Gospode za nepojmljivu i neshvatljivu ljubav koja ne postavlja uslove! Samo ću pred Tobom svoja koljena saviti, samo se Tebi klanjati, jer samo Ti možeš moju dušu spasiti i samo me Ti možeš voljeti..!

Коментари

Популарни постови са овог блога

MED I MASLO

U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju

Прикажи све

Blago tome ko dovijeka živi

Danas postadoh svjestan kad je ugledah na pločici ispod zidne mesingane biste Njegoša, koja decenijama visi na zidu našeg porodičnog doma, da sam odrastao uz izreku "Blago tome ko dovijeka živi imao se rašta i roditi.". Svakog dana ove bi se riječi , krajickom oka kao kakvim laserom, urezivala u moju podsvjest kao u mesing iz kojeg je izlivena ova bista. I nije slučajno baš nju otac odabrao i platio 50.000 onih jugoslovenskih dinara, jer j vjerovao Njegosu i zivio ovu njegov čuvenu izreku Vuka Micunovica iz Gorskog Vijenca. Pokušavao je moj otac da svojim zivotom ucini i da više od sebe. Nesto sto ce ostati da zuvi van njegovog vremena. Vaspitavao je brata i mene po tom nekom izgubljenom viteškom kodeksu, mada i sam tragično osvjedočen da svo ovo vrijeme ne traži ni vitezove ni plemenite ratnike. Pa ih zato i ne dobija, vec naprotiv, kao da i ih prezire, odbacuje i progoni. Nema mjesta danas za vječnost, za Boga i za Njegove sluge. Nema ni megdana za junake potput onih iz

Прикажи све

Nepomenik

Ako hoćete da rješavate probleme morate ih nazoviti pravim imenom. Svako ima probleme, neko veće, neko manje, ali ono sto sam primjetio u Crnoj Gori ne usuđuju da ih imenuju, čak smišljaju neke zaobilazme fraze ili nadimke za svoje probleme, valjda da ne bi "prizvali zlo" ili da ga učine manje ozbiljnim. Kao da će tako da nestane. Kad govore o zlu tj davolu kažu Nepomenik. Pa kad govore o bolestima ili nesrećema, govore tiho, ustaju smjesta, ili izgovaraju "pu, pu daleko bilo", "ne pominjalo se". Isto tako npr. kancer umiju da nazivaju "ono najgore".. Vjerujem da je to povezano s našim paganskim vjerovanjima, koji su vjerovali da u drveću žive duhovi, te su stabla bila važan dio religioznih obreda. Otud ono kucanje po drvenoj površini usred razgovora "da ne čuje zlo", koje tako često čujemo . To nema veze sa istinskom hrišćanskom duhovnošću, ne samo zato što je grijeh bojati se zloga jer u Isusu Hristu mi imamo vlast nad svim demonski

Прикажи све

Vladimir Lajović Blog

Претражи овај блог