уторак, 16. јун 2015.

KADA VELIKO DRVO PADNE

Imali smo predivnu mimozu u drvorištu, koja se za par godina tako lijepo razgranala i otišla u visinu. Medjutim, srušila se pod naletom vjetra sad pred Novu Godinu frown emoticon Pisao sam o njoj u knjizi. U ovo vrijeme sivila i hladnoće ona bi čudesno zračila onim hiljadama malih žutih sunaca. Čitav kraj bi uljepšala i naše dvorište bi bilo kao mali raj

Ali tako to biva u našim vjetroviim krajevima. Sve što se tako naglo razgrana i uzraste, sto pruži grane i u širinu i u visinu, zasija i bujno procvjeta, biva oboreno. Jer nije bilo dobro ukorjenjena, to smo vidjeli kada s srušila. Njje rasla u dubinu dovoljno koliko u visinu i širinu, zato je vjetru pružala preveliki otpor svojim granama ali ne i svojim korjenom, pa je on imao tako razarajući efekat na nju. Eno je sada onako tužno leži oborena i svi prolaze pored nje ćutke. Nije bila podkresivana, dovoljna snažna u korijenu , nije vapila za poniznošču , strpljenjem i dubinama, u ovom našem krševitom i vjetrovitom području, i zato je pala.