Пређи на главни садржај

DUHOVNE ISKRE: Zrnce nježnosti katkad stiša oluju

“I zrnce nježnosti je katkad kadro stišati oluju..”

“Vukovi u jagnjećoj koži rađaju vukove a ne jagnjad” -“Po plodovima ćete ih poznati.”

„Oproštenje od Boga kao i od ljudi možeš da dobiješ tek kada svim srcem znaš da ga nijesi zaslužio.”

„Nije svako ćutanje isto. Nekad je ćutanje razum i mudrost, a nekad glupost i tupost. Nekada je strpeljnje i mir a nekad izdaja i laž. Nekad je saosjećanje i pažnja a nekad prezir i podsmjeh. Nekad je zato što se više nema šta reći a nekad je sve što se može reći. „

“ Bespotrebna žrtva = biseri pred svinje”

“Nikad ali nikad nijesam napravio korak u pravom smijeru a da nijesam naišao na otpor.”

“Ne vjerujem u iznuđene poteze.”

“Laz i strah idu zajedno..”

“ Živimo realno gledano nemoguće živote. U tome je sav apsurd ali i ljepota življenja.  „

„U zgrčenu pesnicu ništa ne možeš staviti. „

„Ko čeka bolja vremena mora da zna da kad ogrije sunce i krenu proljetne kiše ne raste samo mirisno poljsko cvijeće već itekako i trnje i sav korov kojeg ima u zemlji. „

„Bog nikada ne zatvara jedna vrata, a da ne otvori druga..”

„Kada si mnogo puta povrijedjen i ranjen teško je i bolno ponovo se nadati i vjerovati i napraviti korake ka svojim željama i snovima, Čini se kao u nekom trnovitom žbunu u koji se zaplela, duša malo se batrga lijevo-desno a onda zauzme neki neutralni položaj gdje je najmanje boli i kao da poručuje u gorčini “namjestila sam se nekako, samo me više ne dirajte”… Ali nije to mjesto gdje treba ostati. Treba stisnuti zube, skupiti snage, istrpjeti bol i snažno se iskobeljati iz tih kučina , prvom zgodnom prilikom…

Po motivu ” Dusa se nasa izbavi kao ptica iz zamke pticareve, zamka se raskide, i mi se izbavismo” (Psalam 24:6-8). „

„Kletva je toliko rasprostranjena pojava u našem neprsvjećenom i obezboženom narodu. A ne znaju kakvo opasno oružje uzimaju u ruke i kakvo zlo prizivaju na svoje živote i živote svoje djece… „

„Ljudi su spremni da nešto kod sebe promjene tek u krajnjem očaju.. „

„Uvjek je tako da problem koji stoji pred tobom i koji te veoma muči je izazov kojem si tog trenutka dorastao i koji će biti uzrok tvog napredovanja i javne promocije… „

„Nije sve što štrći iznad krovova gromobran! Već samo ona antena koja je dobro i duboko uzemljena može da primi tako jak udarac i da ga “proslijedi” u veliku neutralnu masu. Samo tako kuća se spasi, izbjegne direktan udarac, umištenje i sagorenje. Mnogi hoće kroz ove životne oluje i nedaće da idu sami, bez Boga, onako u svojim snagama i potencijalima. Kao grlom u jagode. Primaju munje i udarce na sebe, padaju, posrću i ginu umjesto da podignu svoje “duhovme antene” iznad sebe, da se “prikače” dobro i duboko na nemjerljivo veću duhovnu “neutralnu masu” i budu provodnici a ne kondenzatori nevolja i razarajuće energije. Samo čovjek U Bogu može da odoli u ovim turbulentnim vremenima svakojakog “destruktivnog pražnjenja”.. „

„Neki su za primirje i pomirenje samo kada vide da gube. Njihovo “mirotvorstvo” je proizvod i odraz slabosti a ne krotkosti. To malo sta znaci pred Bogom i ljudima. Vrlina je tvoriti mir u svojoj nadmoći i superiornosti, e takvi ce se nazvati Sinovima Bozjim kao sto kaze Hrist u cuvenoj Besjedi na gori. Jer krotkost je samo vrlina snaznih licnosti. Samo se sila moze krotiti, ne i nemoc… „

„Ovo sa antistres programima i cijelom tom filozofijom “lakoće” življenja je velika bezobrazna podvala i manipulacija raznoraznih “psihologa”… Šta je taj stres? Umire li se od toga? Stres je kada radiš, stres je kad ne radiš. Pa stres je kad si menadžer pa stres je kada si zaposljen jer trpismobing.. A onda stres je kad si zaljubeljen, pa stres je kad te ostavi .. Stres je kada imas malo a jos veci kad imas previse. Stres je kad si javna licnost a stres je kad si nezapazen.. Stres je sto nemas prijatelje pa stres je kada ih imas mnogo jer mnogo je i neprijatelja itd… Ja zaista ne znam sta bi bio zivot da nema stresa. Postoji li to? Moze li se letjeti ako krilima vazduh ne daje otpor? Bolje bi bilo da se ucimo suocavanju sa nevoljama i jacanju karaktera. Kako se boriti a ne kako izbjegavati neprijatne situacije i cuvati svoj komfor. Prija nam da nas neko sazaljeva i da slusa nasi jadikovke, umjesto da se obucavamo kao zivotni i duhovni fajteri, koji primaju udarce ali i uzvracaju.. „

„Ako je tvoje srce cijelo i nepodjeljeno lažima, sumnjama i strahom a tvoje lice jedno te isto i za ukućane i prijatelje i javnost a pri tome tvoja savjest mirna i spkojna onda si ČOVJEK koji je po srcu Bozjem.  „

„Kada sve maske spadnu Hrist je jedini moj prerogativ. „

„Postoje dvije “vrste” duhovnosti, kao što ima i dvije vrste pošlušnosti. Poslušnost slobodnog čovjeka i poslušnost roba za koji kaže Pismo da nije moguća. Ropska duhovnost ne postoji, jer rob ne może da posluša, jer se njegova cijela priroda buni protiv toga, i to što “sluša zapovjesti” to ga ponižava,. To ga čini bijesnim i bijednim, jer sve što čini čini protiv svoje volje, zato što mora. Njegova “duhovnost” i poslušnost će postojati samo dok postoji neposredna prisila i izgledna kazna. Međutim, istinska duhovnost podrazumjeva slobodnog čovjeka bez ikakvog straha, koji sve što čini čini zato što to hoće, zato što to voli i želi i što vjeruje u pozitivne efekte svoje “poslušnosti” i to će činiti bez obzira na posljedice ili prijetnje kojim bi ga bilo ko želio spriječiti ili sputati na njegovome putu. Zato Sveto pismo kroz čitavu istoriju pravi razliku izmedju “Sinova slobodne (Sare) i sinova ropkinje (Agare)”.„

„DUGA je Boziji znak da svakom zlu, tami i nevolji je određena granica i da imaju kraj.. „

„Ima nesto sto “smrdi” u toj filozofiji zivota “tu i sad” koja preplavljuje ove Fb statuse. Sve je to lijepo, vuce korjene o istocnjacke filozofije da je svako budjenje novo rodjenje, svaki san mala smrt, svaki udisaj novi zivot i svaki izdisaj umiranje i td.. Znam sve to.. Ajmo da zivimo, nesvjesni svoj proslosti, bez preispitivanja, bez pokajanja za ucinjeno, potisnimo jucerasnja obecanja i date riječi, novi dan nova nafaka i td… A sa druge strane zivimo bez vizije, bez poziva,.bez cilja i bez svrhe.. Kao neki koji ne znaju ni od kuda dolaze ni kuda idu.. U tom svijetu “tu i sada” nema kontinuiteta, nema zivotnog toka, nema puteva i nema pocetka ni kraja. Sve postaje nevazno, relativno, lakomisleno i povrsno. Nema ni odgovornosti a nema ni nade… Ne vjerujem u takvu filozofiju, jer vjerujem da je moj zivot trajanje, i kada sam bio u utrobi majke i kada sam spavao i kada sam nesvjesan, vjerujem da je svaki čovjek VJEČNI ČOVJEK (bilo to nekome divno ili strasno) u kome je sadrzano sve ono juce, danas i sjutra sto ce doci i što ćemo postati.. Ja nijesam samo “tu i sad” niti je na tome poceo moj zivot niti ce se na tome zavrsiti… „

„Neprijatelj uvjek napada na radost da ti je oduzme ako ikako može, jer ako ti ukrade smijeh ukrao ti je i silu i snagu za borbu protiv njega. „

„Ponekad se osjećam kao da sam promašio disciplinu, kao kad kratkoprugašu daš da trči maraton. Veoma brzo pretrči sve ali kasnije gubi snagui pada pa ga ovi naočigled sporiji a izdržljiviji dugoprugaši prestižu. Život je maraton a ipak izgleda da od tebe traži svako jutro sprint. U tome je zamka. „

„Dobro vino zavisi od vremena, tla i intuicije vinogradara „

„Koliko cijenim pamet e pa dvostruko više prezirem onu “naknadnu pamet”, kad kažu i slažu ” Zna sam ja, no eto… Govorio sam ja navrijeme no zalud…”  „

„Neki ljudi hoće vlast i da se pitaju a bježe od tuđih nevolja i problema. A sva je istina u tome da kada ti neko donese svoje probleme, bez obzira o cemu je riječ, to je najviše što ti može dati, jer time ti daje čast, određenu vlast i autoritet nad svojim životom. Prigrli tuđe nevolje kao svoju jedinu potrebu i poziv i već si na putu ka vrhu. „

„Imaš dvije vrste ljudi, jedni koji samo diskutuju o problemima i drugi koji diskutuju i o mogućim rješenjima. „

„Jedna od Hristovih najdubljih a najednostavnijih izreka i istina je “…Niti se sipa novo vino u stare mjehove; inače se mijehovi cijepaju, vino se prosipa i mjehovi propadaju; nego se NOVO VINO sipa u NOVE MJEHOVE!” zato prijatelji , vi u kojima teče neko novo vino inspiracije i duha PUŠTITE STARO NEKA PROPADA, NEKA ZA NJIM NE ŽALI SRCE VAŠE! „

„Ko hoće da stvori i održi tim ima problem sa najgorima ali i sa najboljima jer odlaze. „

„Kako je impresivno kada kao Mendeljeev u periodnom sistemu, ti u duhovnom svijetu na osnovu poznatog spoznaš neke principe pa i naknadno otkriveni elementi se savršeno uklope i potvrde zakonitost tog otkrovenja… „

„Što gaziš dublje u rijeku matica je jača… „

Коментари

Популарни постови са овог блога

MED I MASLO

U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju

Blago tome ko dovijeka živi

Danas postadoh svjestan kad je ugledah na pločici ispod zidne mesingane biste Njegoša, koja decenijama visi na zidu našeg porodičnog doma, da sam odrastao uz izreku "Blago tome ko dovijeka živi imao se rašta i roditi.". Svakog dana ove bi se riječi , krajickom oka kao kakvim laserom, urezivala u moju podsvjest kao u mesing iz kojeg je izlivena ova bista. I nije slučajno baš nju otac odabrao i platio 50.000 onih jugoslovenskih dinara, jer j vjerovao Njegosu i zivio ovu njegov čuvenu izreku Vuka Micunovica iz Gorskog Vijenca. Pokušavao je moj otac da svojim zivotom ucini i da više od sebe. Nesto sto ce ostati da zuvi van njegovog vremena. Vaspitavao je brata i mene po tom nekom izgubljenom viteškom kodeksu, mada i sam tragično osvjedočen da svo ovo vrijeme ne traži ni vitezove ni plemenite ratnike. Pa ih zato i ne dobija, vec naprotiv, kao da i ih prezire, odbacuje i progoni. Nema mjesta danas za vječnost, za Boga i za Njegove sluge. Nema ni megdana za junake potput onih iz

Nepomenik

Ako hoćete da rješavate probleme morate ih nazoviti pravim imenom. Svako ima probleme, neko veće, neko manje, ali ono sto sam primjetio u Crnoj Gori ne usuđuju da ih imenuju, čak smišljaju neke zaobilazme fraze ili nadimke za svoje probleme, valjda da ne bi "prizvali zlo" ili da ga učine manje ozbiljnim. Kao da će tako da nestane.  Kad govore o zlu tj davolu kažu Nepomenik. Pa kad govore o bolestima ili nesrećema, govore tiho, ustaju smjesta, ili izgovaraju "pu, pu daleko bilo", "ne pominjalo se". Isto tako npr. kancer umiju da nazivaju "ono najgore".. Vjerujem da je to povezano s našim paganskim vjerovanjima, koji su vjerovali da u drveću žive duhovi, te su stabla bila važan dio religioznih obreda.  Otud ono kucanje po drvenoj površini usred razgovora "da ne čuje zlo", koje tako često čujemo . To nema veze sa istinskom hrišćanskom duhovnošću, ne samo zato što je grijeh bojati se zloga jer u Isusu Hristu mi imamo vlast nad svim demonski