Пређи на главни садржај

DUHOVNE ISKRE: Svrha ljubavi je da iscjeli, oslobodi i da nas spase

„Koja je svrha ljubavi, ako nije da iscjeli, oslobodi i da nas spase! „
„Prokletstvo je kao ustajala bara. Niti šta u nju utiče niti iz nje otiče. Tada je vrijeme za promjene. Počni sa davanjem... „
„Uspjeh i lijepi trenuci radosti daju našem životu poleta da ucinimo sve da ih opet doživimo. „
„Vladati ljudima je opasna rabota. „
„Jedna hrišćanska pjesma počinje: "Plači, plači za žetvom..." . Zaista moraš do očaja nesto željeti da bi bio kvalifikovan za plodonosnu berbu i pobjedu! „
„Vodjstvo je već samo po sebi jedna vrsta usamljenosti. „
„Vidio sam da nekadasnji znak dobre volje i sitno djelo koje sam ucinio nekim ljudima mi je otvorilo vrata za mnogo vece, cak neprocjenjive stvari... „
„Ne mozes natjerati ljude da te vole. „
„Istina nerijetko nije na mojoj strani, ali i dalje je volim i postujem. „
„Mimoza je cudesna.. Da nesto tako predivno niče u ove hladne februarske dane!? Mene iznova inspiriše, kao vjesnik boljih dana. „
„Lako je steći prijateljstvo ali teško ga je održati. „
„Dosada me je oduvjek uzasavala. Ja sam se cak lose osjecao zbog toga i pripisivao mojoj nesposobnosti da "uzivam"... Danas sam spreman da tvrdim da nema veceg ništavila i negacije zivota od dosade. Kao neka vrsta crne rupe koja guta sve. Covjek joj se treba aktivno suprostavljati stvaralastvom .. to je najbilji lijek.. za mene je to pisanje. Kad bih prestao da radim i stvaram mislim da bih umro, da bi me prekrio nekakav pepeo i mrak... „
„Nerijetko da bi umirio "konflikt" u sebi moras uci u konflikt s svojom okolinom. „
„Da bi covjek sjedio na dvije stolice, mora da ima baš veliku zadnjicu „
„Kao sto psihicka i emocijonalna isrpljenost cesto otvara prostor za bolesti tijela, tako i fizicki umor i isrpljivanje u radu otvara prostor za duhovne napade. Zato je lijek u mudro uravnoteženom zivotu! „
„U ovoj "zemlji čuda" naših svakodnevnih izazova samo mi je OČAJ kao onaj Alisin čarobni gorki napitak sklanjao sljepilo ponosa i smanjivao me u poniznosti da sam mogao ugledati i proći kroz mala i uska vrata u ćošku, koja su vodila u nezamislive i skrivene odaje života i blagoslov, u koji onako "velik" nikad ne bih ušao.. „
„Ništa tako ne poveže ljude, za cijeli život, kao zajednička nevolja i stadanje koje su sa uspjehom prebrodili.. „
„Kad god sam se za nešto grčevito borio, ulazio čak u konflikte sa drugima, ubjeđen da činim ispravnu i uzvišenu stvar, nekako sam gubio, to mi je izmicalo i drugima pripadalo. I onda kada sam preboleo i oprostio svojim suparnicima. Otvarala su se potpuno druga, čudesnija i neočekivanija vrata, i ulazio sam upravo u ono za što sam se nekad borio, ali ovaj put mnogo bolje, sadržajnije.. Ali najvažnije što ovo drugo je bilo u potpunom miru, bilo je ono što su mi drugi dali, što nije bilo ničije i što je zapravo oduvjek i zauvjek bilo i biće za mene.. A shvatio sam i to da nikad ovo drugo ne bi se desilo da nije bilo i onog prvog, onog žara i one iskrene i požrtvovane borbe. Tako da sve ima svoje, samo ne treba gubiti vjeru i ne treba se gušiti u gorčini, bijesu, beznađu i brizi, jer ono što je naše to nam se ne može oduzeti.. „

„Ne puštaj svoje velike snove a drži se onih svakodnevnih malih stvari...„
„Svo zlo i tragedija ljudskog roda je počela sa IZGOVORIMA i prebacivanjem odgovornosti na Boga, druge ljude ili djavola.
Knjiga Postanka 3.12 "A Adam reče: Žena koju si Ti udružio sa mnom, ona mi dade s drveta, te jedoh.13 A Gospod Bog reče ženi: Zašto si to učinila? A žena odgovori: Zmija me prevari, te jedoh. „

„Došlo vrijeme da se moraju objašnjavati i dokazivati notorne činjenice, pojmovi i stvari. Nesto sto je oduvjek bilo dobro i na čast svakome danas se odbacuje i smatra lošim i blamantnim. I obrnuto. „
„U Crkvi Bozijoj ovdje na zemlji a naročito na Nebu neće biti razlikovanja Srbi - Crnogoraci, niti bilo kakvih podjela na etničkoj i kulturnoj osnovi! Ne radja se čovjek predodredjen za neku vjeru tj. pripadnost nekoj vjeroispovjesti već se svjesnim individualnim izborom i činom u životu postaje vjernikom ili ne. „
„Covjek nije izvor energije vec samo provodnik. To najbolje znaju oni iscrpljeni i pregoreli, kojima su se istrosile baterije i pukli osigurači:-)) Zato je presudno da li si i na kakav si izvor nakačen, čime se ispunjavaš. „
„U tami, u tom svijetu sjenki i pričina stvari izgledaju velike i strašne. Kada ih izneseš na svjetlo dana one se razobliče i pokaže njihova ordinarnost i trivijalnost. Zato progovori o svojim skrivenim strahovima, povredama, grijehu ili gnijevu pred prijeteljima i Bogom i izgubiće vlast i silu nad togom. Zato Pismo i kaže da kad budemo vidjeli sotonu čudićemo se toj slabašnoj rugobi i pitati kako je moguće da je ta spodoba zavodila i uništavala tolike ljude i narode.. „
„Vizija je osnivački kapital „
„Ne postoji "Samoanalizom do spoznaje" kako tvrde budisti. Provjereno. Falsifikat se otkriva samo uporedjenjem sa originalom, a ne nikako zagledanjem u njeg samog. Spozmaja je pak natprirodno otkrovenje nastalo djelovavnjem Svetog duha, po milosti, a ne neki umni i misaoni proces samoanalize i mozganja.. Zato se za otkrovenje Istine više trebamo podizati glavu gore ka Bogu u molitvi i čitajući Riječ Božiju, nego spuštati se u glibež naših problema, čeprkati po svojoj glavi, po proslosti, nekim ranama i sl. Jer ono prvo nas oslobadja i osvježava a drugo nas vodi u živo blata, zarobljava i deprimira.. Naročito zato što smo mi neobjektivni u sagledavanju stanja u kojem se nalazimo. „
„Na osnovu svog mog iskustva u zivotu sa Bogom mogu reći da kad ispred sebe ugledas i najmanju mogucnost za ostvarenje svog sna - SAMO JE ZGRABI!!!! Ne časi časa „
„Neprijatelji su samo "grubi prijatelji".. Jer prijatelji nas drze za zemlju i njena blaga a neprijatelji nas "tjeraju" Nebu i Bozijim blagodetima„
„Naivnost je mana i grijeh pred Bogom... „
„U molitvu možeš ući samo na dva načina, kao prosjak ili kao sin. „
„Zahvaljivanje Bogu za sve dobro u zivotu, nase talente i sposobnosti je "vakcina" protiv egoizma.. „
„Kad bi nestalo ogovaranja i.podmetanja, ja mislim da bi ona "druga polovina svih problema" u svijetu bila rješiva ili podnošljiva.. „
„Čovjek ima razum pa ipak i dalje radi uporno protiv sebe, na svoju štetu, stvari koje nikako nijesu u njegovom najboljem interesu... „
„Ne donosi velike odluke kad si povrijedjen , vjerovano si u krivu. „
„Imam potpuno razumijevanje i postovanje za ljude kojima su zivotinje ili biljke postale vazan dio zivota. „
„Ljudi koji su svoj identitet, samopostovanje i osjecaj vrijednosti gradili na nekim vanjskim elementima u svijetu objekata i sistema ciji su dio, sa bijesom i uzasom posmatraju njihovo i svoje propadanje i nestanak. „
„Naša krivica neće nestati i tranzitirati time što ćemo posredno da optužujemo Boga da je kriv za zlo koje nas je snašlo a koje smo mi svjesno uradili ili izazavali. Ako je neko predodređen da pretrpi neko zlo i onaj koji čini to zlo takođe je predodređen. Ako je Bog mene predodredio da ne budem fin nego da budem loš, onda nije pravedno da me Bog zbog toga izvede pred svoj nebeski sud i da me kažnjava. Pa i da sam kriv zar nijesam kaznu već primio? Dakle, po ljudskoj logici ne može se nikako spojiti Božja apsolutna pravednost i predeterminacija „
„Ne znam kako da objasnim ali i neuspjesi i geške su me na kraju vodili na prave staze. Zato ne žalim ni za čim u životu. „
„Stalne promjene i rast su uzrok svih nevolja, poremaćaja odnosa i konflikta u životu a ipak jedini uslov naše stabilnosti, mira i prosperiteta. „
„Kad trazis od nekoga pomoć onda moraš da prihvatiš i njegove uslove.. Moliš Boga a odbacuješ Njegove zapovjesti i Onoga kojeg je poslao?!? Ne ide.. „
„Kao sto je tama nedostatak svjetla, tako je i strah nedostatak savrsene ljubavi. I kao sto svjetlo kad se upali nestane mrak, tako i Savrsena ljubav kada ispuni naša srca izgoni SVAKI STRAH napolje!
(1.Jov.4:18) „
„Treba razujmeti, da kada nešto se tvrdi u duhovnosti ne govorimo kao da smo to u potpunosti postigali i zadobili u proslosti, niti kao da je u pitanju neka realna činjenica ili nepromenljiva kategorija u sadasnjosti, a posebno ne savršena pojava koja se trenutno moze dokazati. Ne, jer kada se govori o Bogu i vjerskim pitanjima može se govoriti samo u nekim vječnim i univerzalnim katetegorijama, pa tek iz takve perspektive se progovara u ovu našu nesavršenu sadašnjost. Zar nije, da se jedino iz perspektive cilja može govoriti o trci, o startu i o svim dionicama puta. Tako to funkcioniše u vjeri, kao da njom prizivamo i spuštamo stvari iz vječnosti u ovo naše vrijeme. Zato istina koja nam se po vjeri objavljuje u propočkim uvidima sadrži ujedno i prošlost i sadašnjost i budućnost. To se mora naglasiti, jer kada npr govorim o sebi ili drugima, ne mogu istinu reći ako samo znam šta je taj čovjek bio ili šta trenutno radi (kao što većina čini) već i šta može od toga čovjeka postati. Tako neko mudar i duhovan nalazi mogućnost da i u nekom trenutnom delikventu prepoznaje velikane koji mogu izrasti, nalazi riječi utjehe i ohrabrenja, pa progovara nešto plemenito iako za to ne bi bilo nikakvog osnova po vazecim zakonima. To je ta božija perspektiva vječnosti koja se mora razumjeti. „
„Zabrinjavajuce je kad uhvatis sebe da vise vjerujes kad ti neko nesto ruzno kaze nego kad te pohvali. „
„Treba razujmeti, da kada nešto se tvrdi u duhovnosti ne govorimo kao da smo to u potpunosti postigali i zadobili u proslosti, niti kao da je u pitanju neka realna činjenica ili nepromenljiva kategorija u sadasnjosti, a posebno ne savršena pojava koja se trenutno moze dokazati. Ne, jer kada se govori o Bogu i vjerskim pitanjima može se govoriti samo u nekim vječnim i univerzalnim katetegorijama, pa tek iz takve perspektive se progovara u ovu našu nesavršenu sadašnjost. Zar nije, da se jedino iz perspektive cilja može govoriti o trci, o startu i o svim dionicama puta. Tako to funkcioniše u vjeri, kao da njom prizivamo i spuštamo stvari iz vječnosti u ovo naše vrijeme. Zato istina koja nam se po vjeri objavljuje u propočkim uvidima sadrži ujedno i prošlost i sadašnjost i budućnost. To se mora naglasiti, jer kada npr govorim o sebi ili drugima, ne mogu istinu reći ako samo znam šta je taj čovjek bio ili šta trenutno radi (kao što većina čini) već i šta može od toga čovjeka postati. Tako neko mudar i duhovan nalazi mogućnost da i u nekom trenutnom delikventu prepoznaje velikane koji mogu izrasti, nalazi riječi utjehe i ohrabrenja, pa progovara nešto plemenito iako za to ne bi bilo nikakvog osnova po vazecim zakonima. To je ta božija perspektiva vječnosti koja se mora razumjeti. „

Коментари

Популарни постови са овог блога

MED I MASLO

U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju

Blago tome ko dovijeka živi

Danas postadoh svjestan kad je ugledah na pločici ispod zidne mesingane biste Njegoša, koja decenijama visi na zidu našeg porodičnog doma, da sam odrastao uz izreku "Blago tome ko dovijeka živi imao se rašta i roditi.". Svakog dana ove bi se riječi , krajickom oka kao kakvim laserom, urezivala u moju podsvjest kao u mesing iz kojeg je izlivena ova bista. I nije slučajno baš nju otac odabrao i platio 50.000 onih jugoslovenskih dinara, jer j vjerovao Njegosu i zivio ovu njegov čuvenu izreku Vuka Micunovica iz Gorskog Vijenca. Pokušavao je moj otac da svojim zivotom ucini i da više od sebe. Nesto sto ce ostati da zuvi van njegovog vremena. Vaspitavao je brata i mene po tom nekom izgubljenom viteškom kodeksu, mada i sam tragično osvjedočen da svo ovo vrijeme ne traži ni vitezove ni plemenite ratnike. Pa ih zato i ne dobija, vec naprotiv, kao da i ih prezire, odbacuje i progoni. Nema mjesta danas za vječnost, za Boga i za Njegove sluge. Nema ni megdana za junake potput onih iz

Nepomenik

Ako hoćete da rješavate probleme morate ih nazoviti pravim imenom. Svako ima probleme, neko veće, neko manje, ali ono sto sam primjetio u Crnoj Gori ne usuđuju da ih imenuju, čak smišljaju neke zaobilazme fraze ili nadimke za svoje probleme, valjda da ne bi "prizvali zlo" ili da ga učine manje ozbiljnim. Kao da će tako da nestane.  Kad govore o zlu tj davolu kažu Nepomenik. Pa kad govore o bolestima ili nesrećema, govore tiho, ustaju smjesta, ili izgovaraju "pu, pu daleko bilo", "ne pominjalo se". Isto tako npr. kancer umiju da nazivaju "ono najgore".. Vjerujem da je to povezano s našim paganskim vjerovanjima, koji su vjerovali da u drveću žive duhovi, te su stabla bila važan dio religioznih obreda.  Otud ono kucanje po drvenoj površini usred razgovora "da ne čuje zlo", koje tako često čujemo . To nema veze sa istinskom hrišćanskom duhovnošću, ne samo zato što je grijeh bojati se zloga jer u Isusu Hristu mi imamo vlast nad svim demonski