Пређи на главни садржај

DUHOVNE ISKRE: Oprosti i sebi


“Ovi što smijehom prikrivaju jad trebali bi znati da snijeg sa planina bolje otopi topla kiša nego zubato sunce.”

“Pitanje dostojanstva nije samo Bogu reći DA već i nekim ljudima NE!”

„Ne opstaju najbolji nego najuporniji! Ne znam je li to tragedija ljudskog roda ili ne ali je jasno da našu sudbinu ne određuju toliko naše sposobnosti koliko uvjerenja.”

„Umoran sam od “iskrenosti” koja je nevaspitana i indiskretna. „

„Svako je rob onoga koga čeka, neko čovjeka a neko Boga.”

“Kada uvidiš da je neka nesreča koja ti se desila zapravo nešto što te je direktno spasilo od neke mnogo veće pogibeljnije nesreće, počinješ drugačije da gledaš na stvari u životu.”

„U ljubavi i duhovnim stvarima čuda se dešavaju tek kad je naše srce nepodjeljeno tj. 100% posvećeno. I ljudi i Bog osjete kad imaš neku rezervu ili alternativu…”

„Ima ljudi koji čuju/govore samo onaj “dio istine” koji njima odgovara. „

„Nema ništa čudesnije od one iskre i inicijacije u (samo)spoznaji i ljubavi…”

“Pobjede imaju svoje male tuge kao sto i porazi nose neke svoje cudne radosti.”

“Inspirativno je razmisljati na ovaj dan pomracnja sunca o tome kako se baš pogodilo da mjesec skoro potpuno pomracuje sunce koje je oko 400 puta vece od mjeseca? I kako,to da baš mjesec je približno toliko puta bliže zemlji da se dešava da su mjesec i sunce skoro iste velicine gledajuci sa zemlje pa se.desava onaj efekat “dijamanskog prstena” kada i kod potpunog pomračenja se vidi onaj prsten koji bljesne..

Duboko vjerujem da to nije slucajno i da se i iz ovoga moze iznova uciti da:
1. Mjesec nije izvor svjetla vec samo odbljesak stvarne svjetlosti Sunca
2. tama mnogostuko manja od Svjetlosti
3. da je sva “moc” tame samo onda kada nam je mnogostuko bliza od svjetla i smo u tome da”zakloni”izvor
4. Da ni jedno pomračenje nije zauvjek
5. Da ni jedno pomracenje nije potpuno, pa i onda kada je i najvece i onda ima svjetla i nastaje spektakularan “dijamanski prsten” od kojeg zastaje dah..

Da nije sve ovo ovako zar ne bi bilo drugacije na nebu…”

“Nikad nijesam želio da prihvatim “ljubav iz milosrđa” ali sam zato našao život i smisao u “milosrđu iz ljubavi”.”

„Bibliju su pisali pastiri nomadi. Ljudi od pokreta i promjena. Ljudi od potrage za zelenim pašama i hladnim izvorima, kojima je otvoreno Nebo bilo krov i vodilja a stado sva imovina i domovina.”

„Neki su ljudi nevjerovatni kao BREZE i kad ih povrediš iz njihovih “rana” poteku slatki sokovi koji liječe. „

„Ne treba mnogo pokusavati mijenjajti druge ljude, jer ako neće zbog sebe i Boga da to učine neće ni zbog nas. „

„Kako smo samo i ono malo radosti gušili govoreći one stare crnogorske “Ćuti, da zlo ne čuje! Kucni u drvo! Pomjeri se s mjesta!”… „

„Hrist je svojim stradanjem i vaskrsenjem pokazao svijetu jednu fundamentalno važnu ali i “neshvatljivu” stvar, da POSTOJE VRIJEDNOSTI VAŽNIJE OD ŽIVOTA. To je Bog, to je ljudsko dostojanstvo, integritet, sloboda, istina, pravda, ljubav, mir ….to su vrijednosti za koje je vrijedno i živjeti i umrijeti. „

„Pravo oproštenje je kada i zaboraviš da ti se to nešto ružno i nepravedno desilo pa čak i zaboraviš čovjeka koji ti je to uradio. Meni se desilo više puta da sam čak i ime i lik zaboravio “dužnika”…
Ta sloboda i taj mir se postiže samo na jedan način – prestaneš da se žališ i da prepričavaš i ponavljaš iznova i iznova tu nepravdu i zlo koj ti se je učinjeno… Nema istine u tom “oprostenju” koje se “ne zaboravlja” i stalno ponavlja i nabija u lice svima oko sebe. Da se ne zavaravamo. „

„STRAHOVI su takodje neka vrsta vjere, ali vjere u zlo. Srce uvjek vjeruje sad da li u nesto dobro ili zlo zavisi od onog čime se ispunjavamo i kakve stavove prihvatamo. Ta “zlosutna vjera” ima podjednaku snagu privlačenja kao prava vjera. I strahovi efikasno isporučuju svoje “plodove” u naš život, najbolji je primjer Jov koji na sve nezamisive muke koje su ga snasle svjedoci:
“Obistinjuje se moje strahovanje, SNALAZI ME, EVO, SVE CEGA SE BOJAH ” Job 3,25 „

„Osjećanja su kao mart mjesec… Promjenljiva. Znaju sva 4 godisnja doba da se izredjaju u jedan dan. Sunce, kiše, pa hladan vjetar, pa snijeg i onda opet sunce pa u krug . Temperatura i pritisak ide gore-dolje.
Ipak da nije marta, ne bi nam stizalo proljeće, radjali i bujali novi životi.. Sv bi se skamenilo a zime nikad se ne bi završile. Zato iako se teško nositi sa svim promjenama osjećanja, kod sebe i kod drugih, ipak ih ne smijemo odbacivati i negirati. „

„Kaze ne vjeruje nikom, samo sebi!?! Hmm … pa onaj koji ne vjeruje u ljude taj nije sposoban vjerovati ni u sebe… Zar Hrist nije univerzalni civilizacijski Boziji plan obnove vjere u čovjeka, upravo kroz oprostenje i davanje nove šanse.. Jer Hrist je znao da taj koji ne obnovi vjeru u ljude i sebe, taj nikad neče moći ni Bogu vjerovati… „

„Snažan osjećaj mraka, tjeskobe, pritiska i pucanja često predstavlja normalne znake rasta, slobode i rodjenje nečeg potpuno novog, kao kad pile toliko naraste da u jajetu više nema ničeg što bi ga hranilo i kad opna mora da pukne da bi se ono izleglo i počelo svoj pravi život.
Naravno, sve ovo važi samo za one koji nastavljaju svoj rast i ne bježe od tih neprijatnih osjećanja u sebe u “sigurnost” sopstvene ljušture.. „

„Svako je “moćan” onoliko kolika sila i vlast stoji iza njega i u čije ime nastupa.. „

„Da ne ulazim u teologiju ali po Pismu postoji jedno VRIJEME u životu čovjeka -“Dan Gospodnji”, kada čovjek treba da zastane, da odloži svoje poslove, da prestane da se grčevito trudi.. To je period kad pregaoc treba da se posveti duhovnosti, kada treba da ODMORI od svih svojih napora i pokušaja da učini NEŠTO!… To je vrijeme kada se podiže pogled sa svojih snaga i sposobnoati prema gore, na Božije mogućnosti, silu i proviđenje… Samo tako se nalazi mir i spokojstvo duši, pobjeđuju stres i brige, jer “ne živi čovjek o samome hljebu,”… “kojeg jede u znoju lica svojega”, “već od svake riječi koja izlazi iz usta Gopodnjih”, jer “Ovo je dan koji stvori Bog… Dobri i vjerni moj slugo uđi u POČINAK svoga Gospodara… Mir svoj dajem ti… da se ne boji i ne uznemirava srce tvoje..”. „

„Davljenik davi svog spasioca. „

„Kroz istoriju se može uočiti zakonitost, uvjek kad se pokrene Duh da nešto čini i mijenja u društvu podignu se odredjeni ljudi u snažnoj inspiraciji i viziji koji nailaze na snažnu podršku ali još snažniji otpor postojećeg sistema i institucija. I onda kada u toj borbi sve prepreke kao pleva se raznesu i kad nastupi pobjeda i željena promjena ljudi koji su bili nosioci promjena obično u svom samozadovoljstvu i slavi prestanu da osluškuju kretanje Duha, pomisle za sebe da su oni bili ta snaga.koja je donjela novi kvalitet, pocnu da sebi dižu spomnike i anliziraju i pisu sebi istoriju od toga, daju se titule i tom “duhovnom” pokretu daju neko ime i onda počnu da umjesto Duha uzidižu to ime i sebe. I ivrlo brzo ispadaju iz duhovnog i istorijskog toka, postaju kocnica budućem napretku. Ne zadugo Duh podiže novu gemeraciju ljudi u novoj snažnoj inspiraciji i viziji , koja sad opet nailazi na snažan otpor postojećeg sistema i institucija, koji to doživljavaju kao neprijateljstvo i desttukciju i ponavljajući hvalospjeve o svojoj slavnoj pobjedi i njihovim “starim dobrim vremenima” i novim defetistickim snagama , ubjedjeni da se i dalje bore na strani Duha.. Medjutim On ih je davno napustio jer su oni Njega napustili. „

„U duhovnom svijetu postoji tako jasna matematika i precizna geometrija.. „

„Zastranjivanje crkve, grijeh vjerskih vodja i vjernika baca u očaj i haos nemorala ostatak.čovječanstva. „

„Siguran “recept” za probleme u životu je da ih preuveličavamo ili da ih negiramo. Oboje dolazi od nespremnosti da se sa njima suočimo.„

„Ni jedan se nije popeo koji se prethodno nije spuštio. „

„Postiji jedno vrijeme u životu čovjeka kao i u trajanju jednog društva, koje se ničim pouzdano ne može definisati. To se naziva TRANZICIJA. Period rastakanja svega poznatog, kada se svi stari oslonci i institucije ruše a nove još nijesu nastale ili stasale. To je stanje SELIDBE ali one izbjegličke, u žurbi i nuždi, koje nosi sa sobom jedno dezorjentisano kretanje izmedju pouzadnih tačaka tj odredišta. Kada se staro odbacuje a ono što će nastati i kakvi ćemo biti još se nije očitovalo. i traje dok se ne završi, kao otkriće novog kontinenta, čvrstog tla, pouzdane mirne luke, naše “obećane zemlje” koju smo negdje nalućivali u srcu. I onda dodje mir. Do nekog novog pokreta i nove tranzicije! „

„Oprosti i sebi. „

„Naša ličnost i karakter je fundamentalni stvaralački projekat našeg života. „

„Sve što možeš da zamisliš MOGUĆE je da se desi ali NEĆE se desiti, već ono što nisi mogao NI DA ZAMISLIŠ, e to će se desiti… „

„Mnogima bi se vrlo lako moglo pomoći kad bi oni to zaista htjeli da prime i prihvate. „

„Duhovnosti je PUSTINjA. Hrišćnstvo je SIROMAŠTVO, GLAD i ŽEĐ. I to snažna. Nema “sitosti” s Bogom. Izbirljivost, nezainteresovanosti i nećkanje koji neki pokazuju u životu nije znak pravog duha. Kao kad pred bogatog i sitog čovjeka izneseš specijalitet a on samo čeprka ili dobro vino a njemu je prekisjelo. Stavi pred gladna i žedna čovjeka to isto pa ćeš da vidiš kako se slatko jede i pije! I to sa uživanjem i strašću, gotovo halapljivo i “nekulturno”. Kao kad ljubavnik “guta” svoju ljubljenu, tako je žedna i gladna Boga probuđena duša. Ne zna stati, ne zna kalkulisati i kada je dosta. Ona traži još i još. Nezasito. Neutaživo.

Po motivu Besjeda na gori Jev. Mateju 6. Glava “Blago siromašnima duhom jer je njihovo Carstvo Nebeako ”

„Budi intuitivan i otvoren za kretanje Duha da bi znao koji je sljedeći korak. „

„Neke zidove i prepreke , naročito velike, ne možeš da sagledaš dok se ne odaljiš od njih.. „

„Čovjek nije kao cjepanica da ga nađeš tamo gdje si ga ostavio „

„Svaki jedan čovjek jedna priča i jedna tajna. „

„Prvo su neki imali rat pa su morali stvoriti vojsku a kasnije pošto su imali vojsku morali su stvoriti novi rat. „

„Za dobar odnos je potrebno dvoje. „

„Strpljenje mu dodje kao glavica crnog luka. Jedva dodješ do rješenje… do krajnjih granica svojih živaca … i taman pomislis to je to, kako si prevazisao sebe i kako si ovaj put uspio da (p)ostanes stpljiv, a ono već naredni zivotni izazov i to mnogo zahtjevniji i dublji. Pa ti sav onaj dodjucerasnji dosegnuti nivo “strpljivosti” dodje danas kao ništa , kao nestpljivost i samo jedan sloj onog luka koji si ogulio a već si opet naišao na novi sloj. Pa kada i tu novu lekciju stpljivosti položiš i ogluliš novu koru tog “crnog luka”, a ono opet još delikatniji i apsurdniji sloj ispod njega. I sve tako dok na kraju ne dodješ da oguliš i onaj zadnji sloj luka, a u sredini imaš sta da vidiš. NIŠTA. Srce luka je veliko ništa i u tom je sva mudrost i filozofija stpljivosti. Sav taj sočni plod i svi njegovi mirisi i ukusi koji su u njoj, sve emocije i suze koje prate to pobjedjivanje i prevazilaženje sebe su u toj čudesnoj stpljivosti. Ona te samo odvede do tvoje vjere ili nevjere, tako jasno razgoliti sve u šta zaista ali zaista vjeruješ ili nevjeruješ. I ništa drugo, bez vjere i tog unutrašnjeg puzdanja, strpljivost sama po sebi je veliko ništa,. I to je u redu. Ništa je pratilac svakog stpljenja, zato je umu stpljivost (kao i vjera) bezumlje i gubitak života. No, kao što prazna posuda nije beamislena , tako i u ništavilu stpljivosti možeš da sipaš vjeru. Znajući da SVAKO obećanje, blagodat i čudo života se ostvaruje tom vjerom umotnom u strpljenje.

Po motivu Heroji vjere iz Poslanice Jevrejima glava 6 i 11. “.. Vjerom i strpljenjem baštiniše obećano..”

„Ljudska podrska je precijenjena.„

„Biblija nas uči o vaspitanju i duhovnom naslijeđu koje roditelji prvenstveno treba da ostave svojoj djeci, a ne samo o imovini i sticanju za djecu, “da se ne muče kao ja” itd… Šta vrijedi sve kuće i livade ako se nasljednici zbog toga zakrve, razdijele i sude do u nedogled. Pa svo to nasljedje postane zamka i sjeme razdora u familijama kad roditelji umru a ne blagoslov. Ne bi tako bilo da su drugačije podizani! „

„Nije dovoljno znati i htjeti treba i moći. A to “moći” dolazi od Gospoda.. „

„Ako postoji formula za srećan život onda je ona u zahvalnosti za sve.. „

„Mnogi posmatraju duhovnost kao neku hladnu rijeku u koju samo malo nakvasi jedno stopalo a drugim se cvrsto drzi za obale.. Komentariše, prosudjuje ali nikako da zagazi i to živi. No tragedija je još veća što ne odlazi odatle. Ne niti odlazi niti ulazi, niti su srećni u svijetu niti su srećni u hriscanstvu… Kako moćno i danas odzvanjaju riječi proroka Ilija “Dokle ćete, ljubljeni, hramati na obije noge!”

„Vjera je kao kad bi Mačem napravio neki procjep na Horizontu izmedju Neba i zemlje, pa ga onda Molitvom uporno držiš da se ne zatvori pod stihijama, sve dok se Duh kao neka promaja i strujanje vjetra ne pokrene i počne djelovati u našoj stvarnosti. „

„Mi u našim glavama imamo “sistemsku grešku”. Bavimo se samo problemima, ljudima sa margina, prestupnicima i društvenim “talogom”. A one najbolje i najuspjenije izmedju nas čak preziremo, kao što čeato najbolje dijete bude zapostavljeno zbog onog problematičnog. Kada bi samo 1% ukupnog budzeta koji izdvajamo za socijalne slučajeve ili penzije izdvojili za bespovratnu materijalnu podrsku projekata onih najboljih ovo društvo bi krenulo naprijed. Pomognimo najboljima njihov uspjeh će ond i nama pomoći. „

„Vizija mora najprije da umre u ovom našem svijetu prirodnih elemenata. To je tjeskoban momenat za svakog heroja vjere koji ju je porodio u svom srcu. Kao kad otac gubi dijete ili ljubavnik svoju dragu. Gleda je bezživotnu, ugušenu, zatrpanu, pogaženu… A onda, kada sve utiihne, u vrijeme Duha, se dešava vaskrsenje. Tada iz tog mrtvog sjemena u zemlji, niče Klica i Drvo. U svoj svojoj širini, snazi i veličini. Kao bujica proljetnjih voda, navire i nosi sve pred sobom na putu za vječnost.

Po motivu “Izgubih te na kratko, da bih te dobio za vječnost.”

„Ako u nekom periodu svog života primijetiš da postaješ težak drugima, da ti nedostaje milosti i da si osuđivački nastrojen prema svom bračnom drugu, prijateljima, kolegama sa posla i komšijama, dobro se zamisli, brate i sestro u Hristu, koliko god ti misliš da si u pravu i da si svet, ti se ozbiljno udaljavaš od Boga. Sjeti se da je najmislosrdniji čovjek koji je ikad hodao ovom zemljom bio je ujedno i najsvetiji i najpravedniji čovjek, Isus Hristos. „

„Humanizam je posljednja i najteza bitka za hriscanstvo. „

Коментари

Популарни постови са овог блога

MED I MASLO

U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju

Blago tome ko dovijeka živi

Danas postadoh svjestan kad je ugledah na pločici ispod zidne mesingane biste Njegoša, koja decenijama visi na zidu našeg porodičnog doma, da sam odrastao uz izreku "Blago tome ko dovijeka živi imao se rašta i roditi.". Svakog dana ove bi se riječi , krajickom oka kao kakvim laserom, urezivala u moju podsvjest kao u mesing iz kojeg je izlivena ova bista. I nije slučajno baš nju otac odabrao i platio 50.000 onih jugoslovenskih dinara, jer j vjerovao Njegosu i zivio ovu njegov čuvenu izreku Vuka Micunovica iz Gorskog Vijenca. Pokušavao je moj otac da svojim zivotom ucini i da više od sebe. Nesto sto ce ostati da zuvi van njegovog vremena. Vaspitavao je brata i mene po tom nekom izgubljenom viteškom kodeksu, mada i sam tragično osvjedočen da svo ovo vrijeme ne traži ni vitezove ni plemenite ratnike. Pa ih zato i ne dobija, vec naprotiv, kao da i ih prezire, odbacuje i progoni. Nema mjesta danas za vječnost, za Boga i za Njegove sluge. Nema ni megdana za junake potput onih iz

Nepomenik

Ako hoćete da rješavate probleme morate ih nazoviti pravim imenom. Svako ima probleme, neko veće, neko manje, ali ono sto sam primjetio u Crnoj Gori ne usuđuju da ih imenuju, čak smišljaju neke zaobilazme fraze ili nadimke za svoje probleme, valjda da ne bi "prizvali zlo" ili da ga učine manje ozbiljnim. Kao da će tako da nestane.  Kad govore o zlu tj davolu kažu Nepomenik. Pa kad govore o bolestima ili nesrećema, govore tiho, ustaju smjesta, ili izgovaraju "pu, pu daleko bilo", "ne pominjalo se". Isto tako npr. kancer umiju da nazivaju "ono najgore".. Vjerujem da je to povezano s našim paganskim vjerovanjima, koji su vjerovali da u drveću žive duhovi, te su stabla bila važan dio religioznih obreda.  Otud ono kucanje po drvenoj površini usred razgovora "da ne čuje zlo", koje tako često čujemo . To nema veze sa istinskom hrišćanskom duhovnošću, ne samo zato što je grijeh bojati se zloga jer u Isusu Hristu mi imamo vlast nad svim demonski