Пређи на главни садржај

DUHOVNE ISKRE: Na svojem pravu ne istrajavaj dugo

„Od presudne je vaznosti da shvatimo dvije stvari 1) da je svaka nasa rijec presudno vazna za nas i 2) da ono sto drugi govore nije presudno za nas „
„Pomislim kako svo ovo nerazumijevanje, razlicitosti pa cak i antagonizam izmedju muskaraca i zena je jedna fenomenalna stvar iz koje izvire sva strast, poetika i jedan novi kvalitet odnosa. Samo ako su jedinke mudre da to prihvate dobronamjerno, a ne da odbacuju i osudjuju. „
„Naravno da nam je potrebna podrška naših očeva, poslodavaca, učitelja, državnika i drugih ljudi od autoriteta da bi imali uspjeha, ali nikad kao u današnje vrijeme njima je potrebna naša podrška. Jer tek kad postaneš otac, poslodavac, državnik ili lider shvatiš koliko je presudna podrška tvoje djece ili saradnika. Čini mi se još više. „
„Nema većeg krsta od odluke da učiniš ono što ti govori tvoja savjest iz najdubljih uvjerenja i šta si zapravo ti, a znaš da može dazbog te odluke da te ostavi najvoljenija osoba tvog života. „
„Nema tragičnije i nesrećnije ljudske rabote od one stalne potrage za srećom. „
„Danas sam čuo jednu staru i veliku mudrost "Na svojem pravu ne istrajavaj dugo" „
„Čudo jedno, kako se odlučiš da dobro neko učiniš, već ti se zlo primaklo, tako blizu da ti duva zavrat. „
„Ništa tako ne mami čovjeka kao odustajanje od borbe. „
„Odvratan mi je taj konzumerski pristup u odnosima među ljudima. Pa gotovo sa pravom se ljute i izražavaju strašno nezadovoljstvo ako ne mogu da dobiju ili uzmu ili otmu nešto što imaš a što bi oni željeli. I obrnuto, dok im daješ šta im treba i dok imaš "upotrebnu" vrijednost onda si dobar. „
„Kao što nije dovoljno nešto htjeti jer treba to i moći. Tako i višak ambicija ne može nadomjestiti nekima manjak sposobnosti, vještina i znanja. „
„Jako su bolni gubici, ali tješi to što znam da sam imao šta da izgubim. Pa je i ta bol privilegija bogatih. „
„Vidio sam: Pokazes slabost, kao da iskopas rupu u sebi, namah osjetis strah, pomislis da si prezren i ranjiv za cio svijet, a onda Zivot kao da je jedva cekao da napravis prostor da bi te mogao ispuniti. I onda to mjesto se napuni takvom kipucom snagom da pocinje da preliva, pa oni isti koji te prezrese pocinju da se dive, prilaze da se napoje onog sto kod tebe sada preliva, jer upravo su ti oholi bili slabi u tome sto si zi imao hrabrosti da priznas. „
„Imaš to u sebi! Sve to što tražiš pogledom oko sebe, što misliš da ti fali... „
„Hriscanski krst ako i jeste put unutrasnjeg smirenje, nije poziv na neko mirenje sa zlom, zatvaranje oči pred grijehom, a posebno nije umijece ropskog trpljenja zločina i pokornost tiraniji nepravde i sistema vrijednosti ovog svijeta. „
„Postoji jedna staza, vrlo uska, izmedju nasih htjenja i tudjih ocekivanja, izmedju nasih snova i nase odgovornosti prema onima koji su nam povjereni, izmedju nasih zelja i stvarnih mogucnosti, izmedju onog sto jesmo i onog sto kanimo postati. Nad njom je sunce nasih uvjerenja, a ispod ambis nasih strahova. Nema mjesta za pratioca i nema mjesta da se covjek okrene a da se ne padne, Zato njome hodaju samo oni koji znaju da koracaju svaki dan, malim koracima, strpljivo i nepokolebivo. Ta staza vodi u Zivot i na njoj nema smrti. „
„Ono kad je mudrije precutati, a ti ipak kazes jer mu zelis dobro. „
„Kolektivni sportovi u kojima smo prepoznatljivi u svijetu nas uce jednu fenomenalnu stvar. Da je timski rad najvazniji, da je bitno da ekipa funkcionise i pobjedjuje. Sta vrijedni nekom da odigra i najbolji utakmicu u svome zivotu a da ipak njegov tim izgubi jer to nije bilo dovoljno za pobjedu, kakva mu je to satisfakcija. „
„Nikakvo oruzje i snaga ne mogu da postignu ono sto mudrost i ljubav zadobiju u srcima ljudi. „
“Kao sto ni rod u potpunosti ne zavisi od toga kako je ratar obradio i posijao njivu, tako ni za uspjeh nije presudan naš uloženi trud i znanje. Zato se držim pravila da svakako učinim sve što je do mene, a da pretjerano ne lupam glavu i brinem o uspjehu i rezultatu. Nešto je i u Božijim rukama. “
“Zapazi Danilo kako zeleno svjetlo na semaforu mnogo krace traje od crvenog. A ja pomislih kako i u zivotu mnogo duze cekamo nego sto primamo dugoocekivane prave stvari. Zato je mudrije uciti se strpljenju i ne gubiti frustrirano mir i radost u danima cekanje, jer cemo tako protraciti najveci dio svoga zivota i cak uproastiti radost onih dana upaljenog "zelenog" kada zivot dobija dinamiku. “
“Ono sto ujedno i p!asi i uzbudjuje, je IZVJESNOST NOVOG. “
“Mi se nazalost za cuda otvaramo tek kad svaka mogucnost postane nemoguca. “
“Mladost je lijepa izgleda samo ovima sto vise nijesu mladi. “
“Od muke čovjeka u pustinji, teža je samo pustinja u čovjeku. “
“Zivot je vrlo jednostavan iz Bozije perspektive, grijeh je kompleksan i komplikovan. “
“Kad sam stupao na ispravne puteve najvesce sam se susretao sa strahom. “
“Sto se tice krsta, na njemu si uvjek sam. “
“Ne vjerujem u "ljubav" niti "dobrocinstvo" koje zarobljava i kontrolise. “
“Za pobjedu nisu dovoljni samo prirodni tj. materijalni resursi. To znaju oni koji ih imaju “
“Zar je mnogo traziti od nekog kome si pomogao u nevoljii da te ne progoni ko neprijatelja!? “
“Ljude nazalost cesce zblize zajednicki neprijatelji nego zajednicki prijatelji. “
“Kad ostavimo lose stvari iz prethodne godine iz nas, Bozic je prilika da se otvorimo za nesto sasvim novo. Da otvorimo nase umove i nasa srca da se Bog rodi u nama ali i da se mi rodimo u Njemu. I tako preporodjeni ucinimo nesto vrijedno zivljenja i vjecnosti. Srecan vam veliki hriscanski praznik MIr Boziji, Hristos se rodi! “
“Lakse zivim od kad znam da nisam bolji od svih mojih promasaja niti gori od svih mojih pobjeda. “
“Koliko je tragedije sadržano u onoj: "Spasi sebe ako si Hrist, sidji sa krsta i vjerovaćemo ti...". Mislim da se tu otkriva korjen sve razvratnosti danasnjeg shoubiznisa i skandalizma koji opcinjava mase. “
“Naucio sam da kad krenes da pomjeras neke stvari da treba da znas da nijesu tu bile bez neke. “

Коментари

Популарни постови са овог блога

MED I MASLO

U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju

Blago tome ko dovijeka živi

Danas postadoh svjestan kad je ugledah na pločici ispod zidne mesingane biste Njegoša, koja decenijama visi na zidu našeg porodičnog doma, da sam odrastao uz izreku "Blago tome ko dovijeka živi imao se rašta i roditi.". Svakog dana ove bi se riječi , krajickom oka kao kakvim laserom, urezivala u moju podsvjest kao u mesing iz kojeg je izlivena ova bista. I nije slučajno baš nju otac odabrao i platio 50.000 onih jugoslovenskih dinara, jer j vjerovao Njegosu i zivio ovu njegov čuvenu izreku Vuka Micunovica iz Gorskog Vijenca. Pokušavao je moj otac da svojim zivotom ucini i da više od sebe. Nesto sto ce ostati da zuvi van njegovog vremena. Vaspitavao je brata i mene po tom nekom izgubljenom viteškom kodeksu, mada i sam tragično osvjedočen da svo ovo vrijeme ne traži ni vitezove ni plemenite ratnike. Pa ih zato i ne dobija, vec naprotiv, kao da i ih prezire, odbacuje i progoni. Nema mjesta danas za vječnost, za Boga i za Njegove sluge. Nema ni megdana za junake potput onih iz

Nepomenik

Ako hoćete da rješavate probleme morate ih nazoviti pravim imenom. Svako ima probleme, neko veće, neko manje, ali ono sto sam primjetio u Crnoj Gori ne usuđuju da ih imenuju, čak smišljaju neke zaobilazme fraze ili nadimke za svoje probleme, valjda da ne bi "prizvali zlo" ili da ga učine manje ozbiljnim. Kao da će tako da nestane.  Kad govore o zlu tj davolu kažu Nepomenik. Pa kad govore o bolestima ili nesrećema, govore tiho, ustaju smjesta, ili izgovaraju "pu, pu daleko bilo", "ne pominjalo se". Isto tako npr. kancer umiju da nazivaju "ono najgore".. Vjerujem da je to povezano s našim paganskim vjerovanjima, koji su vjerovali da u drveću žive duhovi, te su stabla bila važan dio religioznih obreda.  Otud ono kucanje po drvenoj površini usred razgovora "da ne čuje zlo", koje tako često čujemo . To nema veze sa istinskom hrišćanskom duhovnošću, ne samo zato što je grijeh bojati se zloga jer u Isusu Hristu mi imamo vlast nad svim demonski