Пређи на главни садржај

DUHOVEN ISKRE: Da nije vjetrova, pauci bi nebo premrežili

„Da nije vjetrova, pauci bi nebo premrežili. „
„Mnoge su sumnje potpuno neosnovane, zato SUMNJAJ U SUMNJU! „
„Mi se stalno trudimo da impresioniramo ljude, a važnije je da im ukažemo poštovanje. „
„Onaj ko se lako impresionira ili je opčinjen nekim čovjekom nije stvarno slobodan. „
„Umjetnost razgovora je u intervalima ćutanja. „
„Stvarni uzrok siromaštva leži u prihvatanju, odnosno mirenju sa ograničenjima i oskudnim resursima. „
„Negativne okolnosti nas najlakše pokolebaju. Ali mi smo stvoreni za život iznad i uprkos okolnostima „
„Ako volimo samo one koji nas vole, poštujemo one koji nas uvžavaju, prihvatamo one koji nas svojataju i dajemo samo onima koji na daju i uzvracaju, onda nemamo se čime pohvaliti. Pa u čemu je onda naša plemenitost i izuzetnost? „
„To insistiranje na posebnostima ima svoje granice. Valjda je važnije šta nam je zajedničko i šta nas može spajati? „
„Kad nešto ne razumijemo, ne znači da je to pogrešno. Treba malo više medjusobnog povjerenja... „
„Ako hoćeš da vidiš kakav je ko, samo malo takni u "nešto njegovo". Pa da vidiš kako se dešava čudo, od ljubazne drugarice dobiješ razgoropadjenu krvnicu, koja je za male pare ili sitne privilegije spremna da brutalno nasrne na tvoje ukućane i sve tvoje... Zato je velika hrišćanska istina da nije čovjek velik koliko je imanje stekao, već kolikog je spreman da se odrekne zbog ljubavi prema bližnjem svome.„
„Za pobjedu je pretežnije, od borbenosti i sile, čiju si stranu izabrao da se boriš i da je braniš. „
„Istinski lider ne mora da ima neka specificna znanja i visoke skole, da se lijepo izrazava, da je bogat ili lijep. Mora da ima jedno - široko i dobro SRCE! „
„Zaista mi je bolje medju nevoljnima i žalosnima, nego da sam na najvećoj gozbi!!! To i piše u Mudrim izrekama: "Bolje je ići u kuću gde je žalost nego gde je gozba, jer je onde kraj svakog čoveka, i ko je živ, slaže u srce svoje. Bolja je žalost nego smeh, jer kad je lice neveselo, srce postaje bolje. Srce je mudrih ljudi u kući gde je žalost, a srce bezumnih u kući gde je veselje." „
„Istinu kažu da je "Jutro je pametnije od noći", ali je zato noć intimnija, suptilnija i iskrenija od jutra. „
„Ponekad se osjećam kao da nisam onaj isti čovjek kojeg znaju, a ipak kao da nikad nijesam bio više svoj i ono što zapravo jesam.„
„Uhvaltio sam sebe nekoliko puta da sam tjeskobno pokusavao da objasnim neke postupke ljudi na koje sam upucen i štetu koju nanose objašnjavao nekim zakulisnim i prevarnim radnjama, nekoj zloj namjeri ili nekoj široj zavjeri... Ali ne, u pitanju je bila samo i isključivo ČISTA LJUDSKA GLUPOST. I zato, na koga da se ljutim, na njih?„
„U životu kao i u šahu, nekad pion postane kraljica! „
„Državnik je onaj koji gospodari svojom voljom i jezikom, a sluga je svoje savjesti. „
„Ćuti da te čitav svijet razumije „
„Sa osjećajem stida, ne mozemo daleko stici. Ni u poslovnom zivotu niti u ljubavi. „
„Pitanje tajminga je presudno u odlukama. „
„ Prvo smo vjerovali da je Bog stvorio čovjeka, a sada kao da je Čovjek stvorio boga. „
„Svi želimo da nas drugi poštuju, ali poštovanje je ekvivalent za korist koji drugi imaju ili očekuju da će imati od nas, a u najboljem slučaju što su nekad imali od nas. Nažalost „
„Lijepo li je gledati "ružno" lice istine, pa makar bilo i ono u ogledalu. „
„Lični interesi zamagljuju naše poglede na stvarnost i odnose. „
„Razmišljam koliko su problematične one bitke u koje ulazimo i kažemo: "Ma idem, nemam šta da izgubim!" ili "Idem na sve ili ništa!". Jer uvjek ima nešto što se može izgubiti „
„Možemo imati ispravne stavove, a opet griješiti u praksi. „

Коментари

Популарни постови са овог блога

MED I MASLO

U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju

Blago tome ko dovijeka živi

Danas postadoh svjestan kad je ugledah na pločici ispod zidne mesingane biste Njegoša, koja decenijama visi na zidu našeg porodičnog doma, da sam odrastao uz izreku "Blago tome ko dovijeka živi imao se rašta i roditi.". Svakog dana ove bi se riječi , krajickom oka kao kakvim laserom, urezivala u moju podsvjest kao u mesing iz kojeg je izlivena ova bista. I nije slučajno baš nju otac odabrao i platio 50.000 onih jugoslovenskih dinara, jer j vjerovao Njegosu i zivio ovu njegov čuvenu izreku Vuka Micunovica iz Gorskog Vijenca. Pokušavao je moj otac da svojim zivotom ucini i da više od sebe. Nesto sto ce ostati da zuvi van njegovog vremena. Vaspitavao je brata i mene po tom nekom izgubljenom viteškom kodeksu, mada i sam tragično osvjedočen da svo ovo vrijeme ne traži ni vitezove ni plemenite ratnike. Pa ih zato i ne dobija, vec naprotiv, kao da i ih prezire, odbacuje i progoni. Nema mjesta danas za vječnost, za Boga i za Njegove sluge. Nema ni megdana za junake potput onih iz

Nepomenik

Ako hoćete da rješavate probleme morate ih nazoviti pravim imenom. Svako ima probleme, neko veće, neko manje, ali ono sto sam primjetio u Crnoj Gori ne usuđuju da ih imenuju, čak smišljaju neke zaobilazme fraze ili nadimke za svoje probleme, valjda da ne bi "prizvali zlo" ili da ga učine manje ozbiljnim. Kao da će tako da nestane.  Kad govore o zlu tj davolu kažu Nepomenik. Pa kad govore o bolestima ili nesrećema, govore tiho, ustaju smjesta, ili izgovaraju "pu, pu daleko bilo", "ne pominjalo se". Isto tako npr. kancer umiju da nazivaju "ono najgore".. Vjerujem da je to povezano s našim paganskim vjerovanjima, koji su vjerovali da u drveću žive duhovi, te su stabla bila važan dio religioznih obreda.  Otud ono kucanje po drvenoj površini usred razgovora "da ne čuje zlo", koje tako često čujemo . To nema veze sa istinskom hrišćanskom duhovnošću, ne samo zato što je grijeh bojati se zloga jer u Isusu Hristu mi imamo vlast nad svim demonski