Otvaram novo poglavlje tekstova na ovom blogu pod malo paradoksalnim
nazivom Snaga u slabostima. Da bi zajedno sa vama problematizovao opšte
prihvaćene norme ponašanja koje naše crnogorsko društvo vrednuje kao
ispravne i snažne, a koje su zapravo duboko pogrešne sa stanovišta
hrišćanstva. Ja sam vaspitvan u jednom pogrešnom duhu, gdje je pokazati
ljubav i emocije slabost za muškarca. Nijesam se umio isplakati, nijesam
znao pokazati svoje slabosti, jer sam se plašio da će me to uništiti i da
će me ljudi prestati sijeniti zbog toga. Plašio sam se poraza, plašio se
sramote i živio u tjeskobi i borbi sa svojim slabostima. Sramota me je bilo
reći da nešto ne znam ili da pokažem da ne umijem kada bi me uvukli u neka
poredjenja, kompetencije i utrkivanja. Ali umjesto da sam iz godine u
godinu bivao jači i sigurniji, dešavalo se upravo suprotno. Moj život je
postajao kao pakao a moj najveći problem bio je emocionalna nezrelost i
hronična nesigurnost. Od ljudi nijesam doživio željeno poštovanje i
priznanje zbog svega moga stava i držanja, naprotiv kao da je sve u mom
životu htjelo da me demantuje i da me ponizi.Medjutim, susret sa Hristom
otvorio je potpuno novu dimenziju života i moj vrednosti sistem bukvalno
okrenuo naopačke. Sve šta sam držao vrijednim postalo je bezvrijedno, a sve
ono što je bilo vrijedno prezira počelo je da dobija značaj u mojim očima.
Zato ću, uz pomoć Božiju, u narednim nedjeljama pistati upravo o našim
slabostima koje trebamo suočiti na pravi način i pokazati ih i pred Bogom i
ljudima, kako bi se naš cijeli život kvalitativno promijenio na bolje.
Duboko sam uvjeren da upravo je strah od pokazivanja slabosti ono što drži
naš život podalje od blagoslova i pobjede. Kako na ličnom planu tako i za
cijelo naše društvo...Ali u nastavku nešto više o tome :)
Sent with AquaMail for Android
http://www.aqua-mail.com
nazivom Snaga u slabostima. Da bi zajedno sa vama problematizovao opšte
prihvaćene norme ponašanja koje naše crnogorsko društvo vrednuje kao
ispravne i snažne, a koje su zapravo duboko pogrešne sa stanovišta
hrišćanstva. Ja sam vaspitvan u jednom pogrešnom duhu, gdje je pokazati
ljubav i emocije slabost za muškarca. Nijesam se umio isplakati, nijesam
znao pokazati svoje slabosti, jer sam se plašio da će me to uništiti i da
će me ljudi prestati sijeniti zbog toga. Plašio sam se poraza, plašio se
sramote i živio u tjeskobi i borbi sa svojim slabostima. Sramota me je bilo
reći da nešto ne znam ili da pokažem da ne umijem kada bi me uvukli u neka
poredjenja, kompetencije i utrkivanja. Ali umjesto da sam iz godine u
godinu bivao jači i sigurniji, dešavalo se upravo suprotno. Moj život je
postajao kao pakao a moj najveći problem bio je emocionalna nezrelost i
hronična nesigurnost. Od ljudi nijesam doživio željeno poštovanje i
priznanje zbog svega moga stava i držanja, naprotiv kao da je sve u mom
životu htjelo da me demantuje i da me ponizi.Medjutim, susret sa Hristom
otvorio je potpuno novu dimenziju života i moj vrednosti sistem bukvalno
okrenuo naopačke. Sve šta sam držao vrijednim postalo je bezvrijedno, a sve
ono što je bilo vrijedno prezira počelo je da dobija značaj u mojim očima.
Zato ću, uz pomoć Božiju, u narednim nedjeljama pistati upravo o našim
slabostima koje trebamo suočiti na pravi način i pokazati ih i pred Bogom i
ljudima, kako bi se naš cijeli život kvalitativno promijenio na bolje.
Duboko sam uvjeren da upravo je strah od pokazivanja slabosti ono što drži
naš život podalje od blagoslova i pobjede. Kako na ličnom planu tako i za
cijelo naše društvo...Ali u nastavku nešto više o tome :)
Sent with AquaMail for Android
http://www.aqua-mail.com
Коментари
Постави коментар