Пређи на главни садржај

SLABOST HRISTOVA

Jedan od najvećih paradoksa koji se nalazi u Božjoj Reči je u drugom pismu
Pavla crkvi u Korintu; "Jer vi tražite dokaz da u meni govori Hrist koji
prema vama nije nemoćan, nego je snažan među vama. 4I raspet bî, istina, po
slabosti, ali živi po snazi Božjoj. I mi smo, istina, slabi u njemu, ali
ćemo po snazi Božjoj živjeti s njime za vas.'2. Korinćanima 13:3-4
Nema nikakve sumnje u to da je Isus Suvereni i Svemogući Bog, On je
istinski Bog, Kralj kraljeva i Gospodar gospodara. U Isusu Hristu, mi smo
postali slavniji od Solomona, moćniji od Aleksandra Velikog, strpljiviji
nego Jovu i nežniji od Mojsija.

Kako iznenađujuće i zapanjujuće, dakle, zvuče riječi apostola Pavla, i
tvrdnja o slabosti Hristovoj. Ako nam je to bilo malo i nedovoljno
iznenađujuće, onda u nastavku možemo da čitamo da smo mi slabi u Njemu.
Kako čudno! Da je rekao, mi smo jaki u Njemu, možemo da razumijemo. Ali,
tvrdnja je da smo slabi u Njemu.!?! .

Ali, prije nego što se pozabavimo ovim paradoksom, jednu stvar treba
razjasniti na samom početku. To je istina " da je slabost Božija jača od
najveće snage muškarca". Pomenuo sam kako je Pavle rekao u prvom poglavlju
svojeg prvog pisma Korinćanima: "Mi propovjedamo Hrista raspetoga: sablazan
za Jevreje a za neznabošce ludost, ali za one koje je Bog pozvao, i Jevreje
i Grke, Hrista, Božiju snagu i Božiju mudrost. Jer ludost Božija mudrija
je od mudrosti ljudske, i slabost je Božija jača od snage čovječije.
"(23-24). Dakle, kada se govori o slabosti našeg Gospoda, mi ne govori o
slabosti u smislu ljudske, jer je ona jača i od najveće ljudske snage i
mogućnosti.

Dakle, šta je to slabost i na šta je ona odnosi? Pavle nam kaže "On je
raspet po slabosti." Ova slabost je ono što ga je dovelo na Golgotu.
Sjećate se kada je Isus uhapšen u bašti da je jednom svojom riječju mogao
da obori na zemlju sve one koji su došli da ga uhapse., pa ipak iscijelio
je uho onom stražaru kojemu je Petar odsjekao uvo i dao je da ga odvedu.
Zatim sve sto se zbivalo u Sinedrionu, kad je starješinama i sveštenicima
rekao: »Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama! Danomice bijah s
vama u Hramu i ne digoste ruke na me. No ovo je vaš čas i vlast Tame.« Luka
22:52-54 Sve sile zla došle su na Njega... Vidimo ga kako prima grijeh na
krstu. Mi vidimo smrt kako ga je smrt savladala. O tome, Pavle kaže, bio je
raspet po slabosti.

Ali i da dodam da ne bi neko mislio da je Isus raspet kroz slabost svoje
nemogućnosti, jer Isusova slabost nije stvorena iz nemogućnosti da se
izbori sa situacijom. Mi to znamo, jer je smjelo rekao zvaničnicima,
parafraziraću "Nemoj da se pravite važni i misliti da ste zaista imali moć
nad mojim životom, ne mislite da ste u kontroli, jer niko ne uzima moj
život od mene. Ja ga položem dobrovoljno sam od sebe jer imam moć da ga
položim, a imam i moć da ga vratim ponovo." Isusova slabost nije bila
slabost impotencije!
Ali postoje tri istine o slabosti Isusovoj za razmišljanje i meditaciju.

Kao paradoks možda izgleda, ali osnovno svojstvo slabosti Isusove je moć.
Njegova slabost je moćna, a ta slabost je predanost volji Božijoj. Dakle,
Isus je bio veran do smrti, koju je posvetio Ocu na krstu, da se sve to
očišćenje od grijeha dovrši, da bi mogao da dovede mnoge sinove u slavu.
Isus je bio dovoljno jak da ide na krst da bi svrha Božija bila
neprikosnovena.To je slabost ljubavi napaćene i slabosti posvećenja.

I kad Pavle kaže da smo i mi slabi u Njemu, podrazumeva da je Hristos u
nama nije samo teorijski, već se i njegova milosti, Njegove vrline, Njegov
lik se manifestuje u nama. Ako je On u nama, onda ta ista slabost koja ga
je dovela do Golgote je otkrivena u nama. Isus je razumeo svoju misiju. On
je dobrovoljno žrtvovao svoj život za tebe i mene. U tom cilju, a za tu
svrhu je i rođen, a za tu svrhu je umro na Golgoti u krajnjoj slabosti za
čoveka. I mi bi trebali da razumijemo da je to misija hrišćana i danas,
ako smo mi u Njemu i On u nama.

Njegova najveća slabost je bio strastvena ljubav prema Ocu i prema čovjeku.
Ko može da opiše ljubav prema Bogu? Ili Kako možemo sa našim ograničenim
riječima definisati Božju ljubav? Pavle daje sve od sebe kada se moli da se
Efescima da otkrovenje da oni mogu da spoznaju Božiju ljubav koja
prevazilazi svako znanje i razumijevanje. Ne možemo da shvatimo Božju
ljubav intelektualno, ali to možemo da znamo iskustveno. Isusovo stradanje
je bio čin njegove velike strastvene ljubavi.

Isus a kroz Njega i Otac je ostao na krstu zato što nas je voleo "Jer Bog
je tako zavoleo svet da je dao svog jedinorodnog Sina da nijedan koji ga
vjeruje ne pogine, nego da ima život vječni." On je voleo svijet;. Svaku
rasu i svaki narod, svako pleme i svakua kulturu, svaka misao i svako
stanje čovjeka. Ne postoji bilo ko, bilo gdje, da ga Bog ne voli. Htio je
da ovaj pokvareni svijet obnovi, svaku podela da prevaziđe. I da nas
ujedini, ali i sve naše bolesti iscjeli. Htio je dana sve molitve odgovori,
sve terete da ponese, i sve suze da obriše, sve nade da ispuni i sve
grešnike da iskupi. Dakle, On je umro na krstu i postavio temelje za život.

Ljubav je dovela i zakucala Isusa za krst. Lubav prema izgubljenima i
cijelom palom čovečanstvu bila je njegova slabost. Na Golgoti sa raširenim
rukama, On je zagrlio nedostojno čojvečanstvo. Konci njegove strastvene
ljubavi su čvršći od granita i jači od čelika. Ta Njegova ljubav je bila
strastvena slabost Hristova

Ova ista ljubav ujedinjuje svece Božije. Ta strastvena Ljubav će nas
održati u svima izazovima naše hrišćanske službe i dužnosti. Dati nam volje
i snage da se borimo u dobroj borbi vjere do konačne pobjede. Mi govorimo o
tome kako moramo da budemo jaki u Gospodu, ali ne možemo biti jaki u Njemu
dok ne naučimo da budemo slabi u Njemu. To nije politička moć, prestiž,
položaj ili brojevi, već slabost Hristova koji donosi snagu Božiju za naš
život . To je mjesto gde sila Božja dolazi i gdje se očituje. To je iz
znajući slabost Isusa Hrista. Pavle je rekao, "To je razlog zašto, za ime
Boga, ja uživam u slabostima, u uvredama, u teškoćama, u progonima. Jer kad
sam slab, onda sam jak.". 2 Korinćanima 12:10. Iako u kontekstu, Pavle je
ovde govorio o fizičkoj slabosti, ipak je istina da "kada sam slab" - kada
slabost Hrista je moja slabost, kada slabost koja ga je dovela do Golgote
je moja - onda sam jak. Tada - i samo tada - Znam da sam snažan u Bogu.
Nema prečica, ne postoji drugi način doći do sile Božije.


Sent with AquaMail for Android
http://www.aqua-mail.com

Коментари

Популарни постови са овог блога

MED I MASLO

U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju

Blago tome ko dovijeka živi

Danas postadoh svjestan kad je ugledah na pločici ispod zidne mesingane biste Njegoša, koja decenijama visi na zidu našeg porodičnog doma, da sam odrastao uz izreku "Blago tome ko dovijeka živi imao se rašta i roditi.". Svakog dana ove bi se riječi , krajickom oka kao kakvim laserom, urezivala u moju podsvjest kao u mesing iz kojeg je izlivena ova bista. I nije slučajno baš nju otac odabrao i platio 50.000 onih jugoslovenskih dinara, jer j vjerovao Njegosu i zivio ovu njegov čuvenu izreku Vuka Micunovica iz Gorskog Vijenca. Pokušavao je moj otac da svojim zivotom ucini i da više od sebe. Nesto sto ce ostati da zuvi van njegovog vremena. Vaspitavao je brata i mene po tom nekom izgubljenom viteškom kodeksu, mada i sam tragično osvjedočen da svo ovo vrijeme ne traži ni vitezove ni plemenite ratnike. Pa ih zato i ne dobija, vec naprotiv, kao da i ih prezire, odbacuje i progoni. Nema mjesta danas za vječnost, za Boga i za Njegove sluge. Nema ni megdana za junake potput onih iz

Nepomenik

Ako hoćete da rješavate probleme morate ih nazoviti pravim imenom. Svako ima probleme, neko veće, neko manje, ali ono sto sam primjetio u Crnoj Gori ne usuđuju da ih imenuju, čak smišljaju neke zaobilazme fraze ili nadimke za svoje probleme, valjda da ne bi "prizvali zlo" ili da ga učine manje ozbiljnim. Kao da će tako da nestane.  Kad govore o zlu tj davolu kažu Nepomenik. Pa kad govore o bolestima ili nesrećema, govore tiho, ustaju smjesta, ili izgovaraju "pu, pu daleko bilo", "ne pominjalo se". Isto tako npr. kancer umiju da nazivaju "ono najgore".. Vjerujem da je to povezano s našim paganskim vjerovanjima, koji su vjerovali da u drveću žive duhovi, te su stabla bila važan dio religioznih obreda.  Otud ono kucanje po drvenoj površini usred razgovora "da ne čuje zlo", koje tako često čujemo . To nema veze sa istinskom hrišćanskom duhovnošću, ne samo zato što je grijeh bojati se zloga jer u Isusu Hristu mi imamo vlast nad svim demonski