Пређи на главни садржај

OD SLABOSTI DO SNAGE I NAZAD, II dio

Priča o Samsonu je priča o prvom i pravom biblijskom superheroju. Nakon
Gideona, nekoliko generacija prolaze, ciklus uspona i padova božijeg naroda
se nastavlja. I Gospod podiže još jednog izbavitelja po imenu Samson.
Početak priče o Samsonu je na neki način slačan početaku priče o Gideonu
mada su ova dva lika ambivalentan. Gideon je bio neodlučan, slab i
preplašen. Samson je pak drzak, neoprezan i nesavladivo borben. Gideon je
video sebe kao neadekvatnog. Samson je video sebe kao nepobjedivog.
Izraelci su ponovo došli pod stalni pritisak pljačkaša Filistejaca.
Neprijateljska represije od strane Filisteja, došla je kao Božji sud za
njihovo otpadništvo. Anđeo Gospodnji se i ovaj put pojavljuje zbog vapaja
naroda. Dolazi u jednu kuću. Tu je muž i žena. Muž zove Manoje. Manoje
pravi žrtvu, shvatajući da mu je potrebna u čast Gospoda koji ih je
posjetio. Njegova žena i Samsonova majka nije imala djece. Ona je bila
neplodna prije posjete anđela Gospodnjeg. A anđeo Gospodnji govori Manoju
da će on i njegova žena dobiti sina, i da će on biti veoma poseban. Tokom
trudnoće, ona ne treba da pije vino i da jede ništa nečisto. Zapovijedio je
da ona tretira svoje dijete na vrlo jedinstven način. Ne smije da skrati
njegovu kosu jer Samson će biti nazirej. "Nazirej" potiče od hebrejske
riječi "odvojiti". Nazirejski zavjet se sastojao od nepijenja alkohola,
neskraćivanja kose, i nedodirivanja mrtvog tijela. To je trebalo da
simbolizuje život odvojenosti, život posvećenosti i svetosti . Nazirejski
zavjet mogao je biti za određeno vrijeme, ili za cio život. U slučaju
Samsonu, to je bilo za cio život.
Sve je počelo kada je kao mladić, insistirao da oženi ženu Filistejku,
Samson je rastao i 'Jehova ga je blagoslivljao'. Jednog dana
Samson je svojim roditeljima rekao: "Vidjeh djevojku u Tamnati između kćeri
Filistejskih; oženite me njom". Njegovi su se roditelji sigurno jako
iznenadili kad im je to rekao. Umjesto da oslobodi Izraelce od
neprijatelja, njihov sin želi se oženiti djevojkom iz tog neprijateljskog
naroda. Sklapanje braka sa ženom koja poštuje poganske bogove bilo je u
suprotnosti s Božjim Zakonom. Stoga su mu roditelji prigovorili: "Zar nema
djevojke među kćerima tvoje braće u svem narodu mom, da ideš da se oženiš
između Filisteja neobrezanih?" No, Samson je uporno zahtijevao od oca:
"Njom me oženi, jer mi je ona omiljela"
U kom je smislu ta Filistejka 'omiljela' Samsonu? Mnogo tvrde da Samson nije znao da kaže NE lijepim ženama i to mu je došlo glave, medjutim neki biblijski
rječnici navode da se ne radi o tome da je ona Samsonu bila "lijepa, zgodna
i privlačna", nego da ju je smatrao "naročito pogodnom za određenu svrhu,
namjeru ili cilj". Za što ju je Samson smatrao naročito pogodnom? Pismo u
Sud 14:4 otkriva da je Samson 'tražio priliku da se sukobi s Filistejcima'.
To je bio razlog zašto se zanimao za tu Filistejku. Kad je Samson odrastao,
'Jehovin duh počeo je hoditi s njim', odnosno počeo ga je poticati na
djelovanje. Dakle, iako je bilo neobično da je Samson tražio da se oženi
Filistejkom, na to ga je potaknuo Gospodnji duh, koji ga je vodio i sve
vrijeme dok je bio sudac u Izraelu.
Kreće u grad gde je živela buduća izabranica i na putu upada u zasjedu
lava. To nije bilo neuobičajeno u starom Izraelu. Bilo je mnogo planinskih
lavovu u to vrijeme. Medjutim Duh Gospodnji je silno sišao na Samsona.
Pocepao je lava golim rukama kao da je jare u pitanju!!! Nevjerovatno.
Nekoliko mjeseci kasnije, Samson je ponovo prolazio tuda i vidio leš lava
kojeg je ubio i kad se zagledao tamo, vjerovatno misleći da je pun muva i
crva, ugledao je roj pčela koje su se naselile, i počele proizvodnju meda.
Izbjegavanje leša je trebao da bude u skladu sa njegovim nazirejskim
zavjetom, ali on je to ignorisao i uzeo med i pojeo ga dok je išao na putu,
čak je nudi i njegovim roditeljima da jedu.
Periodu vjeridbe došao je kraj i počele su pripreme za venčanja sa
Filistejkom. Pored djeveruša sa mladine strane je došlo i trideset
filistejskih momaka. U nastojanju da osramoti ovih trideset Filistejaca,
Samson, koji je vjerovatno bio pijan, izazvao ih je da nemogu riješiti
zagonetku o ubijanju lava i med. "Od onoga koji jede iziđe jelo, i od
ljutoga iziđe slatko." Za tri dana nijesu mogli da razumeju, ili objasne
zagonetku.. Oni frustrirani uhvatiše djevojku i zaprijetiće da će i nju i
njen cijeli dom zapaliti ako im ne kaže odgovor na zagonetku.
Samsonova se žena preplašila i navaljivala na njega da joj kaže odgovor na
zagonetku. Pokazujući pomanjkanje ljubavi i vjernosti prema Samsonu, brzo
je otišla njegovim svadbenim drugovima i odgonetnula im zagonetku. Kad su
Samsonu rekli što zagonetka znači, on je znao kako su je odgonetnuli. Rekao
im je: "Da niste orali na mojoj junici, ne biste pogodili moje zagonetke."
Samsonu se sada pružila prilika koju je čekao. "Dođe na nj duh Jehovin, te
siđe u Askalon, i pobi ondje trideset ljudi, i uze odijelo s njih i dade
svečane haljine onima koji odgonetnuše zagonetku".
Je li Samson otišao u Askalon i pobio one ljude iz želje za osvetom? Ne. To
je bilo Božje djelo koje je on izvršio posluživši se čovjekom koji će
izbaviti njegov narod. Gospod je upotrijebio Samsona kako bi započeo borbu
protiv okrutnih tlačitelja svog naroda. Ta se borba trebala nastaviti.
Daljnja prilika za sukob pružila se Samsonu kada je došao posjetiti svoju ženu.
Kad se Samson vratio u Tamnatu, saznao je da je njegov tast Samsonovu ženu
dao drugom čovjeku, misleći kako je on mrzi. Samsona je to jako razljutilo.
Ulovio je 300 lisica, svezao ih po dvije za repove i stavio im baklju
između repova. Tada ih je pustio i one su zapalile žitna polja, vinograde i
maslinike Filistejaca. Uništena su im tri glavna godišnja uroda. Gnjevni
Filistejci okrutno su uzvratili. Smatrali su da su Samsonova žena i tast
odgovorni za to što je Samson učinio i zato su ih spalili. Surova osveta
Filistejaca Samsonu je bila povod da se sukobi s njima. Napao ih je i mnoge
pobio. Jesu li Izraelci bili svjesni da Jehova Bog blagoslivlja Samsona i
borili se s njim kako bi se oslobodili filistejske vlasti? Nisu. Kako bi
izbjegli neprilike, Judejci su poslali 3 000 ljudi da uhvate vođu kojeg im
je Bog izabrao i predaju ga neprijatelju. No izdaja Judejaca Samsonu je
pružila priliku da još jednom uzvrati udarac neprijateljima. Kad su Judejci
htjeli predati Samsona Filistejcima, "duh Jehovin siđe na nj, i uža na
rukama njegovim postaše kao konci izgorjeli od vatre, i spadoše sveze s
ruku njegovih". Samson je uzeo magareću čeljust i njome pobio hiljadu ljudi.
Poslije borbe Samson je zavapio k Gospodu: "Ti si učinio rukom sluge
svojega ovo izbavljenje veliko; a sada hoću li umrijeti od žeđi, ili ću
pasti u ruke neobrezanima?" Gospod je čuo Samsonovu molbu i uslišio je.
"Tada Bog rascijepi stijenu (...) i proteče voda iz nje, te se napi, i
vrati mu se duh i oživje".
Samson je bio odlučan nastaviti borbu protiv Filistejaca. Kako bi nastavio
borbu protiv Božjih neprijatelja, prenoćio je u Gazi u kući jedne
prostitutke. Budući da se nalazio u neprijateljskom gradu, smještaj je
mogao naći u domu prostitutke. Samson nije imao nikakvih nemoralnih
namjera. U ponoć je izašao iz kuće te žene, iščupao gradska vrata s
dovratnicima i odnio ih na vrh gore blizu Hebrona, koji je udaljen oko 60
kilometara od Gaze. Bogu je bilo po volji to što je Samson učinio, a dao mu
je i snage da to napravi.
Sveti duh je ohrabrivao Samsona da čini neobične stvari jer su i okolnosti
bile specifične. Poslije se Samson zaljubio u Dalilu. Pet filistejskih
knezova-saveznika željelo se pod svaku cijenu riješiti Samsona, pa su
tražili Dalilinu pomoć. Došli su joj i rekli: 'Prevari ga i iskušaj gdje mu
stoji velika snaga kako bismo ga svladali.' Obećali su da će joj zauzvrat
svaki dati 'hiljadu i sto srebrnjaka'.
Ako se radilo o srebrnim šekelima, ponuđenih 5 500 šekela bilo je ogromno
mito. Abraham je za polje na kojem je sahranio ženu platio 400 šekela, dok
je cijena za roba iznosila 30 šekela. Knezovi-saveznici, koji su vladali
nad pet filistejskih gradova, pokušali su pridobiti Dalilu računajući na
njenu pohlepu, a ne na odanost svom narodu, na temelju čega se može
postaviti pitanje da li je Dalila zaista bila Filistejka ili je možda bila
Izraelka. Kako bilo da bilo, prihvatila je njihovu ponudu.
Samson je tri puta prevario Dalilu kada ga je pitala za tajnu njegove
snage, a ona ga je tri puta izdala pokušavajući ga predati neprijatelju. No
"ona mu dosađivaše svojim riječima svaki dan i navaljivaše na nj, i duša mu
prenemože da umre". Samson joj je na kraju, pod snažnim pritiskom
manipulacije, otkrio tajnu — nikada nije šišao kosu. Priznao joj je: Kada
bi je ošišao, izgubio bi snagu i bio bi kao i svi drugi ljudi.
Zbog toga što je odao tajnu Samson je doživio propast. Dalila je dovela
Samsona u situaciju da mu se odreže kosa. No njegova snaga nije doslovno
ovisila o kosi. Njegova je kosa bila samo znak da je u posebnom odnosu s
Bogom, da je nazirej. Budući da je prekršio nazirejski zavjet jer je
dopustio da se nađe u situaciji da mu se odreže kosa, 'Gospod je odstupio
od njega'. Samsonu je međutim, tokom svog života, prekršio i druga dva
nszkrejska zavjeta. Popio je alkohol na svadbi, a takođe nakon sukoba
dodirnuo je i leš. On nije održao svoju zakletvu koja je simbolički deo
njegovog posvećenja, jer on iskreno nije živio odvojen život za Boga. On je
bio čovek vođen tjelesnim željama i neobuzdanim strastima, posebno prema
ženama pagankama. Imao je tvrdoglavo volju i iracionalne želje, nasilnu
narav, kao i nestabilnu, gnevljivu ličnost, koja se buni i nepoštuje
zapovjesti Božije. Moglo bi se reći Samson je jedna tragična osoba koja je
čak upropastila svoju svadbu i najljepše trenutke . I pored očiglednih
slabosti Samsonovih za koje je platio stravičnu cijenu, Bog je iznalazio
načine da kroz njega djeluje izuzetno snažno i da na kraju učini svoj
duhovni akt. Bilo je trenutaka u njegovom životu kada je Duh Gospodnji
silazio na njega, i on je dobijao moć koja je natprirodna. Bog je na taj
način koristio Samsona da spasi Izrael od nasilja i agresije okupatora.
Medjutim i pored njegove prirodne ali i nadprirodne snage, neprijatelji su
ga svladali, oslijepili i bacili u zatvor. Jer je prekršio svoj zavjetni
odnos sa Bogom.
To je doista snažna pouka za nas! Odnos s Gospodom trebao bi nam biti
posebno dragocjen, jer je taj odnos stvarni izvor snage za sve naše životne
bitke. Filistejci su likovali i hvalili svog boga Dagona što su pobijedili
Samsona. Tokom pobjedničkog slavlja doveli su svog zarobljenika u Dagonov
hram. Misleći da im je Dagon obezbujedio pobjedu. No Samson je znao pravi
razlog zašto je poražen. Znao je zašto je Gospod odstupio od njega i duboko
je žalio što je pogriješio. Dok je bio u zatvoru, ponovno mu je počela
rasti gusta kosa.
"Gospode Jehova!" zazvao je Samson Boga. "Opomeni me se, molim te, i osnaži
me, molim te, samo sada, o Bože! da se osvetim jedan put Filistejima za oba
oka svoja." Tada je uhvatio dva središnja stuba hrama i snažno se 'naslonio
na njih'. Tada se desilo nešto čudesno "Pade kuća na knezove i na sav
narod koji bješe u njoj; i bi mrtvih koje pobi umirući više nego onih koje
pobi za života svojega. U završnom činu vjere, on vapije Bogu da bude
instrument kojim može da uradi volju Božiju i uništi neprijatelja Boga. I
Bog čuje njegovu molitvu. U trenutku svoje totalne nemoći, obezbijedio je
takvu pobjedu da se nadvisila sve druge u cijelom životu, i to zajedno.

Dva čoveka; Samson i Gideson suprotne krajnosti. Jedan od njih je slab pa
postaje jak, a drugi je jak i oslabi. Ali Bog je koristio i jednog i
drugog? On koristi slab i čini ga jakim za djelo svoje. On koristi skromne,
plašljive, stidljive, kukavičke osobe, osnažuje ih po veri, da bi postali
moćni, odvažani i hrabar u Njegovoj snazi za Njegoje uzvišene ciljeve.
Medjutim, On koristi i prirodno jake i čini ih slabe i onda ih ponovo čini
jakim u Njegovoj snaziU Poslanici Jevrejima apostola Pavla za ovu dvojicu
velikana vjere kaže, "iz slabosti, oni su postali jaki."
A mi pogledjamo naše živote. Možda se osjećamo kao jedan ove dvojice sudija
i pitamo se: "Da li Bog može da nas koristi u našoj slabosti?" Kad se
osjećamo iscrpljeni, nemoćni, ranjeni i progonjeni. O, da On može. On čak
nema drugih ljudi koje može da koristi za svoje carstvo . Jer Riječ kaže
'Moja milost je dovoljna za vas, jer moja snaga je savršena u slabosti '".
Tek kada vidimo sebe kao slaba čovjeka onda možemo biti jaki u Gospodu.
Gideon je bio slab, slab dovoljno da postane jak u Gospodu. Samson je bio
jak, prejak da stvarno bude sve što Bog želi da on bude. Ali kad je došao
do kraja svojih snaga, u totalnoj sramoti i nemoći, onako slab i oslepljen,
dobio je takvu snagu i izvojevao najveću pobjedu u svom životu.


Sent with AquaMail for Android
http://www.aqua-mail.com

Коментари

Популарни постови са овог блога

MED I MASLO

U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju

Blago tome ko dovijeka živi

Danas postadoh svjestan kad je ugledah na pločici ispod zidne mesingane biste Njegoša, koja decenijama visi na zidu našeg porodičnog doma, da sam odrastao uz izreku "Blago tome ko dovijeka živi imao se rašta i roditi.". Svakog dana ove bi se riječi , krajickom oka kao kakvim laserom, urezivala u moju podsvjest kao u mesing iz kojeg je izlivena ova bista. I nije slučajno baš nju otac odabrao i platio 50.000 onih jugoslovenskih dinara, jer j vjerovao Njegosu i zivio ovu njegov čuvenu izreku Vuka Micunovica iz Gorskog Vijenca. Pokušavao je moj otac da svojim zivotom ucini i da više od sebe. Nesto sto ce ostati da zuvi van njegovog vremena. Vaspitavao je brata i mene po tom nekom izgubljenom viteškom kodeksu, mada i sam tragično osvjedočen da svo ovo vrijeme ne traži ni vitezove ni plemenite ratnike. Pa ih zato i ne dobija, vec naprotiv, kao da i ih prezire, odbacuje i progoni. Nema mjesta danas za vječnost, za Boga i za Njegove sluge. Nema ni megdana za junake potput onih iz

Nepomenik

Ako hoćete da rješavate probleme morate ih nazoviti pravim imenom. Svako ima probleme, neko veće, neko manje, ali ono sto sam primjetio u Crnoj Gori ne usuđuju da ih imenuju, čak smišljaju neke zaobilazme fraze ili nadimke za svoje probleme, valjda da ne bi "prizvali zlo" ili da ga učine manje ozbiljnim. Kao da će tako da nestane.  Kad govore o zlu tj davolu kažu Nepomenik. Pa kad govore o bolestima ili nesrećema, govore tiho, ustaju smjesta, ili izgovaraju "pu, pu daleko bilo", "ne pominjalo se". Isto tako npr. kancer umiju da nazivaju "ono najgore".. Vjerujem da je to povezano s našim paganskim vjerovanjima, koji su vjerovali da u drveću žive duhovi, te su stabla bila važan dio religioznih obreda.  Otud ono kucanje po drvenoj površini usred razgovora "da ne čuje zlo", koje tako često čujemo . To nema veze sa istinskom hrišćanskom duhovnošću, ne samo zato što je grijeh bojati se zloga jer u Isusu Hristu mi imamo vlast nad svim demonski