Ovo će biti priča o dvije najfascinantnije i jedinstvne ako ne i bizarne starozavjetne ličnosti u Svetom Pismu. To su sudije Gideon i Samson. Gideon ide od slabosti do sile, a Samson ide iz snage u slabost. Ali u oba slučaja, su i snaga i slabost korisna Bogu na veoma značajne načine. Knjiga Sudija opisuje period od 350 godina života nakon ulaska u Obećanu zemlji jednih. Vjekove ponavljanja neuspjeha Izraela da se pokore Bogu, da poštuju Boga. Dvojica istaknutih sudija među četrnaest koliko ih je bilo, su Gideon i Samson. To su bili ljudi sa ozbiljnim manama, imali su ozbiljne nedostatke u karakteru. Gideon je bio suviše slab da bi bio od koristi. A Samson suviše jak da bi bilo koristi. Gideon nije verovao da može da postigne nešto, a Samson je vjerovao da može postići bilo šta. Nijedan od tih vrsta ljudi ne čini dobrog lidera. Čovek koji smatra da nema šta da ponudi kao i čoveka koji oseća da može sve da ponudi nije podoban za istinskog vođu.
Priča o Gideona ide ovako. Sedam godina je njegov narod opkoljen Medijancima i Amalečanima, a već je bila sedma godina stalnog terorisanje. Stalni juriši ove dvije vojske iscrpili su izraelsku zemlju. Oni su uništili ljetinu. Oni su ukrali stoku. Oni su ubijali ljude. Oni su bili toliko velika opasnost da ljudi navikli sa se kriju od njih. Krili bi se u planinama, u pećinama. Svakodnevne poslove su obavljali na nekom skrivenom mijestu, jer bi bi uhapšen od strane neprijatelja. I ovaj vječiti strah trajao je punih sedam godina.
Na kraju oni su zavapili Bogu za pomoć. I onda vidimo u knjizi "anđeo Gospodnji došao". To je pomoć na najvišem nivou. Bog bira čovjeka po imenu Gideon da izbavi Izrael od Midjanaca i Amalečana. A Gospod pohodi Gideona na potpuno bizarnom mjestu, dok on vrše pšenicu u kaci. Šta! ? Kaca je zatvoren prostor, duboka jama gde se čuvaju komovina od grožđa . Ne tuče se pšenicae u kace, već na gumnu na vrhu brda, na otvorenom prostoru, da bi se bacala u vazduh i pustila vjetru da pljevu odnese dalje. Kako onda Gideon pokušava da vrše pšenicu u kaci? On to radi da bi je sačuvao od Midjanaca, plašeći se neprijateljskih pljačkaša koji su uvek na horizontu pokušava da ga uoče, i dođu, a ako je potrebno i da ga ubiju da bi mu oduzeli pšenicu.
I usred posla "Anđeo Gospodnji mu se javi, i reče mu," Gospod je s tobom, o hrabri junače . '"
Ja mislim da je Gideon pomislio kako je lijepo znati da čak i anđeli Gospodnji mogu da budu sarkastičan. Kome Ti hrabri junače?a evo me ovdje u ovoj rupetini sakriven. Gideon sa odredjenom gorčinom odgovora "Gospodaru moj, ako je Gospod sa nama - Zašto nam se onda sve dešava i gdje su sve Njegova čudesa što su nam naši govorili? Sada nas je Gospod napustio i dao nas u ruke Midjanacima. Ako je Gospod sa nama, onda nešto nije u redu ovdje.
I onda dolazimo do ključne stvari kad govorimo o slabosti. "Gospodaru moj, kako mogu ja da sačuvam Izrael? Moje klan je najslabiji u plemenu Manasija, a ja sam najslabiji u kući mog oca ". Vidimo Gideona i njegovo izuzetno nisko samopoštovanje. To nije čovjek sa nekom velikom vjerom. Niti neki plemeniti i odvažni ratnik. Ne, to je čovjek od slabosti! Međutim, anđeo ga ipak naziva "hrabri junače". Gospod to kaže ne zbog onoga što je on bio i kako se osjećao, već zbog onog što on može postati.
Medjutim u sljedećoj rečenici se otkriva najvažnija stvar, zbog koje i pišem. Okrenu sa Anđeo prema njemu i reče mu: "Idi s tom snagom u sebi, i izbavit ćeš Izraela iz ruke Midjanaca. Ne šaljem li te ja?" Zapravo to je objava dvaju elemenata za uspjeh svakog životnog poduhvata, koji se sastoji od sljedećeg:
Prvo, kad Bog kaže "Idi sa tom snagom u sebi.." poziva nas pokret i akciju. Poziva na izlazak iz jame naših strahova u koju smo se sakrili od svojih dušmana. I to u snazi vjere koju imamo u sebi. Pa makar i ona bila kao gorušičino zrno. Vidjeli smo šta Gideon misli o sebi i sopstvenoj snazi, osjeća koliko je neomićan njegov klan, i koliko je i sam nemoćan i "najmanji" u svojoj porodici, pa ipak mu Anđeo kaže da upravo ide "u toj" snazi. Kao da tek kad spoznamo svu našu nemoć da promijenimo nemile okolnosti, slabost da se oslobodimo iz ruku tlačitelja i izbjegnemo nevolju u kojoj smo, tj sva naša stvarna ljudska ograničenja, onda se tek kvalifikujemo za Božije djelo i Njegovo čudo. Kad se "ispraznimo" od naših snaga, možemo se ispuniti novom , Njegovom. Tada možemo da idemo i da budemo upotrebljeni, odnosno upotrebljivi za carstvo nebesko.
Drugi element uspjeha svakog poduhvata, a vezan je za ovo što smo već rekli, je otkriven u ovom retoričkom pitanju "Ne šaljem li te ja?" Snaga je upravo u poslanju. Gideona Bog hoće da osvjesti i da mu ponovo objavi što i svim njegovim pretcima, da Sila koja je potrebna za pobjedu je u Riječi poskanja. To je i Isus učinio neposredno pred svoje uspenje, kad je rekao "Data mi je sva vlast na nebu i na zemlju... sada idite i učinite sve narode učenicima mojim... Evo ja sam sa vama do svršetka vijeka..." U samom poslanju postoji autoritet, vlast i sila da se djelo spasenja i oslobođenja sprovede. Vjera i naše pouzdanje mora da se zasniva na poslanju. Ako ulazimo u bitke i stvari puni samopouzdanja a bez toga "punomoćja"
zasigurno nećemo imati dovoljno snage i sile da istrajemo. A to lažno pouzdanje ne mora samo da bude zasnovano na sopstvenim snagama, znanjima k vještinama, već može biti prije svega u neke materijalne ili ljudske resurse.
Medjutim, u nastavku ove poučne priče Gideon će morati da nauči još jednu lekciju da bi izvojevao pobjedu sa okupatorom. Kada su se Gideonu potvrdili znaci na runu on je imao malo više vjere i zato je skupio svu svoju vojsku od 32.000 ljudi da bi udarili na Midjance. Gospod, međutim dolazi do Gideona i glvlri: Imaš previše vojnika! Šta? Pred milionskim neprijateljem ti kažeš Bože "Previše!?" A Gospodin mu odgovara "Da ne bi Izrael tražio slavu samo za sebe i govorio protiv mene , kako ga je moja ruka spasila. Sada, dakle, proglasi čitavoj vojsci i reci," Ko se boji i plaši, neka se vrati kuću. I tada se vratilo 22.000! Možda sd pitamo pa Zašto su došli na zborno mesta? Pa vjerovatno pritisak vršnjaka i rodbine, da se ne bude izdajnik i sl.
Dakle, sada je Bog "oslabio" vojsku sa 32.000 na 10.000. Smanji vojsku i spremi se za pobjedu - čudna strategija. Međutim, Bog na sve to kaže da je i to vojske previše i da ih dovede do vode da ih testira tamo." Vodite ih na vodu i svako ko klekne i lapće svojim jezikom kao što pas pije vodu, njega odvoj sa strane, a svako ko kkrknem da pije, njega povedi u bitku. " Od preostalih 10.000 ratnika, njih 9.700 je bilo "diskvalifiklvano" po ovom kriterijumu. Koji je značaj ovog? Nemam pojma i ne mislim da ovaj znak ima bilo kakav duhovni značaj. On nema nikakav ni vojni značaj. Poenta je da je bilo 300 ljudi koji to nijesu uradili na konvencionalan način, a to je Bog iskoristio da spusti broj vojnika na 300. Gideona je ovo iznova ozbiljno uplašilo. Njegova snaga je drastično smanjena sa 32.000 na 300.. To je značajna vrsta redukcije. Iznova, Bog mu daje znak i traži da smiri nerve i da se ne predaje kukavičluku. Nalaže mu strategiju, da udje sa dvojicom saboraca duboko u vojni logor Medjanaca. Kad je Gideon to poslušao i primakao se šatorima mogao je čuti dvojicu neprijateljskih vojnika kako
razgovaraju u mraku. Prvi vojnik govori o snu, san je imao prethodne noći u kojoj sanja veknu hljeba - čudan san - kako sd vekna hljeba kotrlja dolje u njihov logor i oborara šator. A drugi vojnik daje tumačenje - Ovo nije ništa drugo nego mač Gedeona sina Joaševog, Bog je predao Midjance i ceo logor u njegove ruke. Neprijatelj artikuliše svoj strah! Ti je bio znak Gideonu. On se krišom vraća nazad i sada počinje da zaista vjeruje da će im Gospod dati pobjedu. U dubokoj tami noći, Gideon je sa 300 svojih ljudi podeljenh u tri čete. Tu su oružje, trube, baklje i prazni bokali. Krenuli su da opkole Midijsnskk logor na brdima iznad njih, duvaju u trube, razbijo krčage o zemlju, i drže zapaljene baklje u noći. A onda su da viču, "Mač Gospodnji i Gideonov."
Midjancima je izgledalo kao da je svako od tih 300 na čelu cijelog bataljona. Osim toga, buka, šok u sred noći - oni su ošamućeni, oni su dezorijentisani, oni su u polusnu, oni su u panici.U dubini tame Midianci, nijesu u stanju da razlikuje prijatelja od neprijatelja, zgrabili su svoje mačeve u bjekstvo i klanje svoje vojske. Zbunjena neprijateljska vojska je
sama uništila. Kao rezultat svega toga, Izraelci su htjeli da proglase Gideon za kralja.
Ali Gideon je odbio i rekao da je Gospod pravi kralj. Sve zasluge idu Njemu. Razumio je , upravo zbog svijesti o sopstvenoj slabosti, ko je izvog njegove snage i jedini zaslužan za slavnu pobjedu i oslobođenje njegovog naroda.
Tokom ostatka Gideonovog života je bio mir za cijelu hebrejsku naciju.
Nevjerovatno je šta je Bog učinio sa slabim i preplašenim čovjekom. Kako je slab čovek zapravo jak u Gospodu.
U nastavku ću govoriti kako je jedan vrlo snažan čovek, postao slab. To je čuvena priča o Samsonu.
Priča o Gideona ide ovako. Sedam godina je njegov narod opkoljen Medijancima i Amalečanima, a već je bila sedma godina stalnog terorisanje. Stalni juriši ove dvije vojske iscrpili su izraelsku zemlju. Oni su uništili ljetinu. Oni su ukrali stoku. Oni su ubijali ljude. Oni su bili toliko velika opasnost da ljudi navikli sa se kriju od njih. Krili bi se u planinama, u pećinama. Svakodnevne poslove su obavljali na nekom skrivenom mijestu, jer bi bi uhapšen od strane neprijatelja. I ovaj vječiti strah trajao je punih sedam godina.
Na kraju oni su zavapili Bogu za pomoć. I onda vidimo u knjizi "anđeo Gospodnji došao". To je pomoć na najvišem nivou. Bog bira čovjeka po imenu Gideon da izbavi Izrael od Midjanaca i Amalečana. A Gospod pohodi Gideona na potpuno bizarnom mjestu, dok on vrše pšenicu u kaci. Šta! ? Kaca je zatvoren prostor, duboka jama gde se čuvaju komovina od grožđa . Ne tuče se pšenicae u kace, već na gumnu na vrhu brda, na otvorenom prostoru, da bi se bacala u vazduh i pustila vjetru da pljevu odnese dalje. Kako onda Gideon pokušava da vrše pšenicu u kaci? On to radi da bi je sačuvao od Midjanaca, plašeći se neprijateljskih pljačkaša koji su uvek na horizontu pokušava da ga uoče, i dođu, a ako je potrebno i da ga ubiju da bi mu oduzeli pšenicu.
I usred posla "Anđeo Gospodnji mu se javi, i reče mu," Gospod je s tobom, o hrabri junače . '"
Ja mislim da je Gideon pomislio kako je lijepo znati da čak i anđeli Gospodnji mogu da budu sarkastičan. Kome Ti hrabri junače?a evo me ovdje u ovoj rupetini sakriven. Gideon sa odredjenom gorčinom odgovora "Gospodaru moj, ako je Gospod sa nama - Zašto nam se onda sve dešava i gdje su sve Njegova čudesa što su nam naši govorili? Sada nas je Gospod napustio i dao nas u ruke Midjanacima. Ako je Gospod sa nama, onda nešto nije u redu ovdje.
I onda dolazimo do ključne stvari kad govorimo o slabosti. "Gospodaru moj, kako mogu ja da sačuvam Izrael? Moje klan je najslabiji u plemenu Manasija, a ja sam najslabiji u kući mog oca ". Vidimo Gideona i njegovo izuzetno nisko samopoštovanje. To nije čovjek sa nekom velikom vjerom. Niti neki plemeniti i odvažni ratnik. Ne, to je čovjek od slabosti! Međutim, anđeo ga ipak naziva "hrabri junače". Gospod to kaže ne zbog onoga što je on bio i kako se osjećao, već zbog onog što on može postati.
Medjutim u sljedećoj rečenici se otkriva najvažnija stvar, zbog koje i pišem. Okrenu sa Anđeo prema njemu i reče mu: "Idi s tom snagom u sebi, i izbavit ćeš Izraela iz ruke Midjanaca. Ne šaljem li te ja?" Zapravo to je objava dvaju elemenata za uspjeh svakog životnog poduhvata, koji se sastoji od sljedećeg:
Prvo, kad Bog kaže "Idi sa tom snagom u sebi.." poziva nas pokret i akciju. Poziva na izlazak iz jame naših strahova u koju smo se sakrili od svojih dušmana. I to u snazi vjere koju imamo u sebi. Pa makar i ona bila kao gorušičino zrno. Vidjeli smo šta Gideon misli o sebi i sopstvenoj snazi, osjeća koliko je neomićan njegov klan, i koliko je i sam nemoćan i "najmanji" u svojoj porodici, pa ipak mu Anđeo kaže da upravo ide "u toj" snazi. Kao da tek kad spoznamo svu našu nemoć da promijenimo nemile okolnosti, slabost da se oslobodimo iz ruku tlačitelja i izbjegnemo nevolju u kojoj smo, tj sva naša stvarna ljudska ograničenja, onda se tek kvalifikujemo za Božije djelo i Njegovo čudo. Kad se "ispraznimo" od naših snaga, možemo se ispuniti novom , Njegovom. Tada možemo da idemo i da budemo upotrebljeni, odnosno upotrebljivi za carstvo nebesko.
Drugi element uspjeha svakog poduhvata, a vezan je za ovo što smo već rekli, je otkriven u ovom retoričkom pitanju "Ne šaljem li te ja?" Snaga je upravo u poslanju. Gideona Bog hoće da osvjesti i da mu ponovo objavi što i svim njegovim pretcima, da Sila koja je potrebna za pobjedu je u Riječi poskanja. To je i Isus učinio neposredno pred svoje uspenje, kad je rekao "Data mi je sva vlast na nebu i na zemlju... sada idite i učinite sve narode učenicima mojim... Evo ja sam sa vama do svršetka vijeka..." U samom poslanju postoji autoritet, vlast i sila da se djelo spasenja i oslobođenja sprovede. Vjera i naše pouzdanje mora da se zasniva na poslanju. Ako ulazimo u bitke i stvari puni samopouzdanja a bez toga "punomoćja"
zasigurno nećemo imati dovoljno snage i sile da istrajemo. A to lažno pouzdanje ne mora samo da bude zasnovano na sopstvenim snagama, znanjima k vještinama, već može biti prije svega u neke materijalne ili ljudske resurse.
Medjutim, u nastavku ove poučne priče Gideon će morati da nauči još jednu lekciju da bi izvojevao pobjedu sa okupatorom. Kada su se Gideonu potvrdili znaci na runu on je imao malo više vjere i zato je skupio svu svoju vojsku od 32.000 ljudi da bi udarili na Midjance. Gospod, međutim dolazi do Gideona i glvlri: Imaš previše vojnika! Šta? Pred milionskim neprijateljem ti kažeš Bože "Previše!?" A Gospodin mu odgovara "Da ne bi Izrael tražio slavu samo za sebe i govorio protiv mene , kako ga je moja ruka spasila. Sada, dakle, proglasi čitavoj vojsci i reci," Ko se boji i plaši, neka se vrati kuću. I tada se vratilo 22.000! Možda sd pitamo pa Zašto su došli na zborno mesta? Pa vjerovatno pritisak vršnjaka i rodbine, da se ne bude izdajnik i sl.
Dakle, sada je Bog "oslabio" vojsku sa 32.000 na 10.000. Smanji vojsku i spremi se za pobjedu - čudna strategija. Međutim, Bog na sve to kaže da je i to vojske previše i da ih dovede do vode da ih testira tamo." Vodite ih na vodu i svako ko klekne i lapće svojim jezikom kao što pas pije vodu, njega odvoj sa strane, a svako ko kkrknem da pije, njega povedi u bitku. " Od preostalih 10.000 ratnika, njih 9.700 je bilo "diskvalifiklvano" po ovom kriterijumu. Koji je značaj ovog? Nemam pojma i ne mislim da ovaj znak ima bilo kakav duhovni značaj. On nema nikakav ni vojni značaj. Poenta je da je bilo 300 ljudi koji to nijesu uradili na konvencionalan način, a to je Bog iskoristio da spusti broj vojnika na 300. Gideona je ovo iznova ozbiljno uplašilo. Njegova snaga je drastično smanjena sa 32.000 na 300.. To je značajna vrsta redukcije. Iznova, Bog mu daje znak i traži da smiri nerve i da se ne predaje kukavičluku. Nalaže mu strategiju, da udje sa dvojicom saboraca duboko u vojni logor Medjanaca. Kad je Gideon to poslušao i primakao se šatorima mogao je čuti dvojicu neprijateljskih vojnika kako
razgovaraju u mraku. Prvi vojnik govori o snu, san je imao prethodne noći u kojoj sanja veknu hljeba - čudan san - kako sd vekna hljeba kotrlja dolje u njihov logor i oborara šator. A drugi vojnik daje tumačenje - Ovo nije ništa drugo nego mač Gedeona sina Joaševog, Bog je predao Midjance i ceo logor u njegove ruke. Neprijatelj artikuliše svoj strah! Ti je bio znak Gideonu. On se krišom vraća nazad i sada počinje da zaista vjeruje da će im Gospod dati pobjedu. U dubokoj tami noći, Gideon je sa 300 svojih ljudi podeljenh u tri čete. Tu su oružje, trube, baklje i prazni bokali. Krenuli su da opkole Midijsnskk logor na brdima iznad njih, duvaju u trube, razbijo krčage o zemlju, i drže zapaljene baklje u noći. A onda su da viču, "Mač Gospodnji i Gideonov."
Midjancima je izgledalo kao da je svako od tih 300 na čelu cijelog bataljona. Osim toga, buka, šok u sred noći - oni su ošamućeni, oni su dezorijentisani, oni su u polusnu, oni su u panici.U dubini tame Midianci, nijesu u stanju da razlikuje prijatelja od neprijatelja, zgrabili su svoje mačeve u bjekstvo i klanje svoje vojske. Zbunjena neprijateljska vojska je
sama uništila. Kao rezultat svega toga, Izraelci su htjeli da proglase Gideon za kralja.
Ali Gideon je odbio i rekao da je Gospod pravi kralj. Sve zasluge idu Njemu. Razumio je , upravo zbog svijesti o sopstvenoj slabosti, ko je izvog njegove snage i jedini zaslužan za slavnu pobjedu i oslobođenje njegovog naroda.
Tokom ostatka Gideonovog života je bio mir za cijelu hebrejsku naciju.
Nevjerovatno je šta je Bog učinio sa slabim i preplašenim čovjekom. Kako je slab čovek zapravo jak u Gospodu.
U nastavku ću govoriti kako je jedan vrlo snažan čovek, postao slab. To je čuvena priča o Samsonu.
Коментари
Постави коментар