среда, 13. фебруар 2013.

NE POSTOJI SLOBODA OD BOGA

Nevjerovatno je, ako covjek promisli zdravim razumom, da prva predstava o slobodi za vecinu ljudi je zivot bez nekih stega, bez pravila, bez obaveza, daleko od crkve i jos dalje od Boga. Zapravo to je jedna ogromna laž i predrasuda da Bog je neko ko je stvorio mnostvo zakona, normi ponasanja, rituala koji se moraju drzati inace ce taj neko ko ih ne drzi zavrsiti u paklu. Naravno da je tome kumovala citava istorija crkve koja je pokusala da svim tim pravilima drzi ljude podalje od grijeha, podalje od iskusenja i sablazni, a nakon svih ovih vjekova cini se nazalost da je jedino uspjela da ljude drzi podalje od Boga. Zvuci ovo grubo, sto mi nije zelja, ali ne umijem to drugacije objasniti to sto je vjekovima cak biblija skivana od "obicne raje", koja nije smjela da sazna pravu istinu o ostkupljujucoj i oslobadjajućoj zrtvi Isusa Hrista. Rasireno je misljenje i danas u nasem narodu da je Biblja veoma "opasna" knjiga i da je ne smije svako citati. Da može da "udari u glavu" i da se čovjek pomami, pa su zato napisane ogomne knjige koje su trebale da "pojasne" jevanjdjelje. A ne da nijesu objasnili nego su ga samo osiromasili i zakomplikovali. Kad citate jevandjelja mozete se vec na prvo iscitavanje zapanjiti koliko je to jednostavan izraz i forma. Sve sto je zapisano da je Isus govorio je cudesno jednostavno i jasno, sve u kraktkim pricama.
Sve ove godine kao da je namjerno skrivana istina, a mahalo se sa tom izrekom "Uspoznacete istinu, i istina ce vas osloboditi!". A u toj svetoj knjizi moze se procitati puna istina: "Dakle sinovi su slobodni"; "Gdje je duh Gospodnji, tamo je sloboda"; " Ko će pronići u savršeni zakon, u zakon slobode"; " Vi ste otkupljeni visokom cijenom, ne budite robolje ljudsko"; " Slobodi ste prizvani braćo"; "Koga Hrist oslobodi , taj je slobodan"; "Ti više nijesi rob, već sin"... Itd itd.
Bibila svakim svojim slovom svjedoči da prava i istinska sloboda je moguća samo u Hristu i kroz Hrista. I da Hrista treba prihvatiti u potpunoj slobodi, jer nikakva prisila ne treba da nas privodi Njemu. Naše obraćenje treba da je akt pune i bezuslovne slobode po duhu. Hristos je prije postanka svijeta pozelio čovjekovu slobodnu ljubav i Njemu je bila a i danas je potrebna naša sloboda. Potpuno je neprimjereno i pomisliti da bi Hristos bilo cime manipulisao u našim životima posebno ne u Njegovog prihvatanja. On to nije činio niti slakorjecivim obecanjima blagoslova, niti prijetnjama paklom, kako to nažalost cine neki "evangelizatori" i vjerski fanatici koji ne poštuju tudju slobodu savjesti i vjeroispovjesti. To je ozbiljna pošast novog vremena, podjednako opasna kao letargija nekih crkvenih krugova koji baštine privilegije i odrzavaju spoljni oblik pobožnosti a odrekli su se sile božije.
A Bog oslobadja i prihvata slobodne. Kao sto to apostol na jednom mjestu rece, uporedjujuci nas sa Isakom sinom patrijarha Abrahama (oca vjere), da mi nijesmo djeca ropkinje (Ismailo), vec djeca slobodene, djeca obecanja. Mi smo oni koji su nastali iz nicega, potpunom natprirodnom božijom intervencijom, iz mrtve Sarine materice, da se u Isaku nazovemo djecom obećanja. Mi smo sinovi koji ostajemo u kući dovjeka, a robovi nemaju dio u nasljedstvu i ne ostaju dovijeka.
Zato Bog koji je sloboda ocekuje od covjeka slobodnu ljubav. Sa druge strane i covjek ocekuje slobodu od Boga i da ga bozanska istina oslobodi. Malo ljudi razumije i osjeća tjeskobu danas vapeći za Božijim oslobodjenjem. A ono se već ostvarilo u Isusu, za sva vremena u vjeke vjekova. Njehovo ime Isus ima izvorno značenje "Bog koji oslobodja". Isus je došao kao istinski mesija i osloboditelj. Ali Izreal ga nije prepoznao. O,ekivao je vojskovodju koji će ih osloboditi od spoljne prinude i tiranije Rimskog Carstva. Nijesu razumjeli da je čovjeku bila potrebna sloboda iznutra, od unutrasnje sile grijeha koji zarobljava. Njima je bila potrebno oslobodjenje za um i srca, a ne od carinika i rimskih vojnika.
Sva tajna Hristove slobode je upravo u tome, što smo mi u Hristu oslobodjeni. Pismo kaze, ne samo da smo posredstvom Hrista oslobodjeni, već da smo U Njemu. U Njemu smo se popeli na krst. U Njemu smo pokopani i umrli zakonu i grijehu. I u Njemu smo vaskrsnuli silom Duha Svetoga. I u Njemu smo vazdignuti. Sjedimo Ocu sa desne strane, na tronu. U Hristu je vaskrsnut kao čovjek ne samo kao Bog. I danas Hrist - Bogočovjek, sjedi i vlada Ocu sa desne strane. Taj čovječanski element je postao jedno sa Svetom Trojicom. U njemu smo mi svi iznad svih sila teme. U Njemu imamo vlast da se odupemo svakom iskusenju, svakoj prijetnji, svakom grijehu, svakoj smrti.
U Njemu je život i biće, a sve van njega je ništavilo i nebiće. Van Hrista je negacija života i propadanje, negacija ljubavi i potpuna negacija slobode. Van Hrista, mi potpadamo pod stihije i nužnosti ovog svijeta. Samo u Njemu naše DA, može da bude DA i Amin. Samo u Njemu mi možemo reći Ne i održati se. Reći slobodno NE svakoj tiraniji, svakoj zavinostima, svakoj prisili i manipulaciji. Reći ne duhu Antihrista koji je oličenje neslobode i tiranije. U tome će biti i sudbonosna borba zadnjeg vremena. Borba za slobodu naroda.
Zato sloboda tek jeste, kad nadjemo Boga. Mi smo samo svoji onda kada smo u Hristu. Zato kažem: nema slobode van Boga, jar ako izgubimo Njega onda smo izgubili i sebe i slobodu.
Ljudi misle da to prebivanje U Njemu, guši našu individualnost, guši naše želje i snove i rastapa našu ličnost. A upravo je suprotno, jedina potpuna ličnost u citavom kosmosu je Isus. Zbog toga što je pretrpio stravi,nu bol, protivljen je, odbačenost i poniženje. Zato mu je dato Jedinstveno Ime, koje je iznad svakog imena. A šta je Ime ako nije izraz za karakter, za licnost. Tek U Njemu mi možemo da se izgradimo kao licnosti. Van Hrista sve je tama i ništavilo, koje nas obezlicuje. To ostvarenje ličnosti naravno donosi bol i odbačenost. Svako ko ima stav i ko zna šta želi i ne odstupa od svojih uvjerenja, zna za tu odbačenost i prezir mase, zna za izdaju i poniženje od najmilijih, zna za bol nepravde i nevjere. Ali bez bola nema radjanja čovjeka. To su porodjajne muke svkog ko hoće da se ostvari i da živi. Hristos je doživio krštenje bolom i totalnu smrt i simbol je totalne ličnosti. Pa je utro put svakom koji hoće da se izbori za svoju li,nu slobodu.
Ali nije nas ostavio same u toj borbi. Dao nam je svoga Duha, da nas krijepi, da nas uvodi u svu istinu, da nas tješi, da nas savjetuje i da nam bude Pomoćnik, koji se u nevolji brzo nadje. Mi se krštavamo Njegovim Duhom i Ognjem. Oblačimo se u Njega. Mi smo u Hristu, kada smo u Njegovom Duhu, Duhu poniznosti, Duhu krotkosti, Duhu samilosti, Duhu sile i zdrave pameti, Duhu posinjenja kojim vičemo: Aba, Oče!
Zato gdje je Duh tu je sloboda. Duh Hristov, Sveti Duh, On je sloboda o kojoj pišem ovu knjigu. To nije neka puka sloboda izbora, sloboda (samo)volje, sloboda govora i sl. Ne ta sloboda je duhovne prirode. Ona je ,itav kontekst, čitava atmosfera, naši motivi i td. U tom duhe se sve odredjuje iznutra iz dubine. Biti u duhu, znaci biti u samom sebi, biti čovjek!
Tek u toj slobodi od svakog grijeha, od svake slabosti i svake nemoći, čovjek može da se prepozna, da se ugleda u tom ogledalu duše i da se ostvari kao licnost. Jer grijeh, slabost i bolest ubija svako dostojanstvo čovjeku i uništava ličnost. Grijeh zarobljava i ponižava. Čini nas kao marionete, koje se više ne pitaju sa sopstvenim životom.
I zato naglašavam, da je pitanje naše slobode upravo je suprotno vecine shvatanja savremenih "Bludnih sinova" koji misle da ako daleko da odu od svog Oca, da se maknu od nekih skrupula i da bi osjetili puninu života, da će naći sreću i slobodu. To je zato što vlada jedna gnusna laž, da kada čovjek dodje Bogu i kada dodje u crkvu, kad stupi u brak, i kada preuzme odgovornost za svoju porodicu da ga ceka "robija". Da nastupa vrijeme "ne ovo, ne ono". Da u Bogu je sve "ne jedi, ne pij, ne psuj, upozbilji se, presvuci se, ocesljaj se, sredi se pa onda dodji!.." . Kao u onoj Čorbinoj "Pravila, pravila, da bi nas udavila, ili kičmu savila i skroz ošašajavila..."
A Pismo jasno pokazuje da je u Hristu ispunjen zakon, i da smo Njegovom žrtvom opravdani. Kad smo vjerom U Njemu, da smo se izmirili sa Bogom, u Hristu on nas je potpo opravdao i blagoslovio. Da nije nasa pravednost sada po nekim djelima i postupcima, nego iskljucivo po vjeri u Sina Božijega... "Abraham vjerova Bogu, i to mu se uracuna u pravednost..."
Zato ako hoćemo pravu slobodu, okrenimo se ka Bogu i dajmo mu slavu, kao Pavle i Sila u onom zatvoru, uprkos svim nedaćama, i svi okovi će pasti.
Znam veoma dobro osobu, koja upravo zbog pomenutih predrasuda i predubjedjenja nije smjela da moli "Oce naš, koji si na nebesima, neka bude volja tvoja...". Bojala se da ako to kaže, da će je snaći nešto što ona ne želi. Jer su u crkvi je stalno nabedjivali o neprikosnovenoj volji Božijoj. Da ona mora da uguši svoje želje i da pokori svoju volju da bi Bogu ugodila. Zato se podsvjesno bojala Boga, da će On poželeti nešto za nju što ona ne voli. Kakva tragedija. Sve nastalo iz veoma rasporstranjenog ucenja da ne postoji sloboda ljudske volje za hriscane. Taj monizam koji se veoma forsira, je problematican sa stanovista Pisma. Ali o tome sam pisao.
Nema slobode "od Boga". Ta sloboda i nije sloboda, to je njena suprotnost i to je tragedija. A te "slobode" ima na sve strane. Ljudi su u uvjerenju da kad otpusti te "unutrasnje kocnice" prepustajuci se stihijama materijalnog života, da nastupa sreca i potpuna sloboda. A ubrzo shvataju da su se prepustili zakonima tog naturalnog svijeta. Da ih te stihije vode gdje one hoce, i da vise ne upravljaju do kraja svojim zivotom, a jos manje sudbinom. Samo u duhovnom svijetu postoji sloboda, i ona ne prebiva u oblastima duse a jos manje tjelesnosti. Sve je na nivou uma i emocija itekako determinisano i limitirano. Lako se uocava da je emocijama tesko vladati a pogotovo nemoguce materijalnim stvarim i potrebama.
Postoji medjutim "sloboda od pravila i zakona". I volja je Hristova bila da nas oslobodi od religioznih fariseja, sadukeja i knjizevnika onog i svih vremena. Ali to može samo kada se covjek se ispruza Bogu, da dozivi te proboje u duhovni svijet i u slobodu, da iz te slobode moze crpsti snagu za stvaralački i dostojanstven život. Po misloti Hristovoj, iznas svakog zakona i pravila ovog svijeta.
Božija volja je za nas sloboda, a ne robija. Kada kažemo "tvoja volja Gospode" onda je to sloboda! Onda je to nevjerovatno duhovno iskustvo. Zato Bog trazi dobrovoljnog pregaoca i davaoca. Da mu se preda u punom povjerenju. Jer On nema uzitka u bezvoljnoj poslusnosti "pokornog i frustriranog" sluge koji poput robota sporvodi neko "humanitarno" djelo ili službu radi navodne "Slave Božije". Nezamislivo je da Otac ima ikakav plan za nas zivot koji bi nas unistio i ponisti. koji bi nas zaroio i pasivizirao. Naprotiv, kad nam je da svog Sina, ono najvrednije, da li bi ista drugo uskratio? Ne! Dao nam je sve!. Puno slobodu, jer je On najrpije vjerovao u nas, dok smo još bili njegovi neprijatelji i progonitelji.