четвртак, 29. новембар 2012.

GDJE JE DUH TU JE SLOBODA

Pišući o slobodi, pokazuje se koliko je ovo kontroverzna tema i zapravo koliko ima nerazumjevanja te slobode u Hristu o kojoj pišem. Za one koji ne poznaju hrišćanstvo sve djeluje kao neko teologiziranja koje nema veze sa životom. A za one koji su religiozni sve to sa slobodom djeluje nekako kontradiktorno sa "svetim i pobožnim" životom koji žive. A zapravo i jedni i drugi osjećaju potrebu za "kapi čistoga života" kao što pjevaju Masimo i Arsen.
Ali problem je imao i Isus da objasnii ove stvari jednom od najučenijih i najreligioznijih ljudi onog vremena. Kada mu je vodja jevrejskog naroda Nikodim, član velikog sinedriona i farisej, došao krišom noću na stan da ga pita neke stvari, jer sve što je Isus govorio vrlo ga je kopkalo i nije mu dalo mira da spava noću. Pitao ga je o nanovom rodjenju, a Isus mu odgovori: Zaista, zaista ti kažem: ako se ko ne rodi vodom i Duhom, ne može ući u carstvo Božije. Šta je rođeno od tijela, tijelo je; a šta je rođeno od Duha, duh je. Ne čudi se što ti rekoh; valja vam se nanovo roditi. Duh diše gdje hoće, i glas njegov čuješ, a ne znaš otkuda dolazi i kuda ide; tako je svaki čovek koji je rođen od Duha.
Odgovori Nikodim i reče Mu: Kako može to biti?
Isus odgovori i reče mu: Ti si učitelj Izrailjev, i to li ne znaš? Zaista, zaista ti kažem da mi govorimo šta znamo, i svjedočimo šta vidjesmo, i svjedočanstvo naše ne primate. Kad vam kazah zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati ako vam kažem nebesko?"
Iz ovog kratkog dijaloga može se mnogo toga izvesti i tumačiti. Ali zadržaću se na ovom da oni koji su rodjeni od Duha, oni su duhovni, za njih ne znaš od kuda dolaze i kuda idu. Za njih ne važe zakoni gravitacije, jer Duh duva poput vjetra, kako hoće i kako mu dodje. Nema pravila, nema barijera. Ali Nikodim i mnogi danas mudri ljudi to ne mogu da prihvate. Ne moraju cak da shvate, ali bar kad bi naslutili i prihvatili to bi bilo dovoljno.
Mnogo sam puta to dozivio, da kad sam "bio u Duhu" i bio vodjen da nešto uradim. Nijesu važila pravila, niti prirodni niti ljudski zakoni. To je bilo nešto posve novo, bilo nešto što je mijenjalo zakone. Bilo je iznad njih, ne ispod njih. Stvari su se dešavale, a tek su kasnije se uvidilo sve u "legalne tokove". I ja ovdje ne govorim da se zakoni ne trebaju poštovati i da pozivam ljude da krše propise. Bože me sačuvaj. Ja samo govorim, da ljudi trebaju da budu otvoreni za Duha Svetog. Bez njegovog vodjstva sve je anarhija, sve je rušilaštvo i pobuna. Ali kad vas on vodi da pomognete ljudima da učinite pravu stvar, sve procedure su trice i svi zakoni su u drugom planu. Samo u području djelovanja Duha, važi potpuna sloboda. Ne bi nikome ni za živu glavu savjetovao da imitira i da glumi duhovne stvari, jer može upasti u veoma ozbiljne probleme i nevolje.
To je poput one priče iz Knjige Proroka Jezekijela, kad on vidi sliku one vode koje izlazi iz Crkve, pa voda dolazi do gležnjeva, pa se dubina povećava do koljena, pa do pojasa, pa do ramena i na kraju prelazi preko glave i već se nema dna i našta bi se čovjek oslonio. E tek kad nastupio ovakva duhovna dubina, čovjek biva poduhvaćen Duhom i gubi kontrolu i prestaju da važe zakoni gravitacije, jer počinje da ga nosi matica rijeke.
E to je n ajbliže slobodi o kojoj pokušavam da pišem. Ona nije sloboda u nekim oblastima našim emocija, misli i volje, po sistemu mislicu što ja hoću, radiću što ja hoću, osjećaću što je meni drago. To su samo plićaci, po kojima mi gazimo kako je nama volja. Osjećamo neko djelovanje duha, do članaka ili pojasa, ali smo i dalje u kontroli. Sloboda je duhovne prirode i ostvaruje se tek kad nastupe takve dubine, kada nas preplavi matica i kada gubimo kontrolu nad sopstvenim kretanjem. Sloboda je u Duhu. Mi se krećemo i plivamo, ali nas i matica nosi. To je ono sto sam pisao, da je sloboda zapravo rezultanta našeg Kretanja ali i Kretanja Duha Svetog. Mi plivamo na drugu obalu, ali isplivavamo tek negdje nizvodno na drugoj strani gdje nas je Matica ponjela.
Sloboda u Hristu je upravo taj momenat kada se Božija i naša volja sjedinjuju i rastvaraju jedna u drugoj kao so u vodi. Spajaju se, tope, nestaju i dobija se novi kvalitet. Jedinstvo Duha. Dobijamo ukus, dobijamo miris, dobijamo puninu života.
Ova sloboda se najbolje manifestuje u stvaralaštvu. Kada smo u duhu, onda smo "in spirit" tj. inspirisani i onda nastaju potpuno nove stvari koje nikad nijesu postojale, onda osjećamo kako se radja nešto posve novo koje stoji iznad svega onog što smo znali, željeli i voljeli. Onda prevazilazimo sebe. Dešavaju se nadnaravne stvari, remek djela koja su iznad našeg razumjevnja u trenutnku nastanka. To se zove "otkriće"! Onda shvatamo da sloboda ima svrhu, da je sloboda promisao Božija, da nas tek tada može upotrebiti za ono što je utisnuo u nas. Poput nekog sjemena.
E to je nanovo rodjenje. Kada se desi oplodnja kod jajne ćelije. I ona najednom počinje da buja na sve strane. Radja se novo stvorenje, naš unutarnji duhovni ,čovjek. Ta nova duhovna priroda, koja nas čini slobodnim, koja nas čini članovima nebeske porodice. Postajemo Djeca Božija. Kao kada je Duh Sveti u Marijinoj utrobi bezgrješno začeo djete. Tako se i danas po Duhu dešava proces nanovog rodjenja. Dešava proces spasenja, isceljenja i potpunog oslobodjenja. Nad ovom novom prirodom u nama, grijeh nema vlast, mi smo sposobni da živimo jedan ispunjen život izobilja. Da ostvarimo tu potenciju koja je sakrivena u nama, do krajnjih granica, da ostvarimo sve svoje talente i da ih ne zakopavamo i zarobljavamo.
Nema zakona, nema osude i nema kazne za one koji su rodjeni po Duhu. Samo oni mogu da osjete šta je ta sloboda o kojoj pišem.