Pisati o slobodi, kao što je činio Berdjajev o Filozofiji slobodnog duha, možda i jeste bilo relevantno prije 100 godina u vrijeme totalitarnih režima ( komunizma, fasizma, socijalizma) U vrijeme jakih i konzervatnih hrišćanskih dogmi katoličke, pravoslavne i protestanske crkve koje su dominirale tadašnoj Evropom sa početka 20tog vijeka. U vrijema kad se razbuktavao libealizam i ateistički sekulalarizam.
Ali danas? Kome danas pisati o slobodi u eri sumraka svih ideologija. Kada je čak neoliberalzam dao ovom svijetu sve što je imao i polako nestaje sa pozornice. Kome pisati o slobodi od nekih hriscanskih dogmi kada je svijet postao sve samo ne hrišćanski. Kada su samo rijetki u Crnoj Gori pročitali Bibliju ali još rijedji žive po njenim uzvišenim načelima.
To ne znači da i danas nije relevatno ono o čemu je pisao Berdjajev i drugi bogotražitelji, meni i ostalima koji već duže vrijeme radimo na ličnoj duhovnoj izgradnji. Koji shvatamo da duhovnost neda stavljati u krute religiozne koncepte i denominacije. Sloboda meni je suštinski važna jer sam doživio taj doticaj Ljubavi Hristove i snažne sile koja može mjenjati naše živote. I svakako da bi se moglo i trebalo još više i dublje baviti ovom inspirativnom temom. Ja nisam tako stručan kao Berdjajev i kao neki čuveni filozofi, ali svakako da razumijem i osjećam pravi i duboki smisao Jevadjelja i slobode Hristove.
Ali još i više shvatam svu složenost ove teme o slobodi. Koja je vrlo kontroverzna i čak opasna po neke vladajuće vjerske dogme. Ova tema izaziva podozrenje jer je granična, jer je na ivici sablazni i jeresi. Mnogi koji su krenuli tim putem nikad se nijesu vratili u crkvu. Zato neke vjereske vodje se boje ove teme, po onoj "koga zmija ujede i gustera se plasi".
Tradicionalne crkve vrlo malo govore i naucavaju o ovome. Drze se radije tog legalistickog pristupa hristovim zapovjestima citirajući Novi Zavjet. Me shvatajući pravi karakter i duh tih zapovjesti. Pa su od svake stvorili još krući zakon od onog starozavjetnog, baziranoj na onoj Hristovoj 'pisano je govorili su stari, a ja vam dajem novu zapovjest...".
Isus je te zapovjesti govorio pred "pravednim" farisejima, koji su "spokojno" drzali stroge propise Tore i Mišne i drugih svetih knjiga. Njih je trebalo presvjedočiti o grijehu, sudu i pravdi Bozijoj. I tako ih privesti pokajanju, kako bi im se objavila ljubav, milost i sloboda Duha, koja je daleko uzvisenija od sakog slova zakona. Jer slovo ubija a Duh ozivljava.
Tako da kad je Isus onoj starozavjetnoj zapovjesti pridodao "Ko god s pozudom pogleda zenu, vec je s njome ucinio preljubu u srcu", njegove učenike je spopao očaj. Pa ko se onda moze spasiti?!? Pitali su ga. Znam mnogo ljudi, pa i sam sam padao u očaj, zbog nekih mojih pozudnih pogleda i misli. Prosto pomislis da se ne mozes nikad toga osloboditi. Osjecao sam sram u tim nekim "provokativnim" situacijama i nesigurnost. Zacutao bih, okrenuo se i gotovo bjezao. I onda se osjecao ponizen a sila grijeha tako jaka u meni.
Sada poslije toliko godina proucavanja Pisma i poznanja Boga, znam da Isusove rijeci koje su uslijedile "Covjeku je mozda nemoguce, ali Bogu je sve moguce!", znace daleko vise nego zapovjest koja donosi prijekor i osudu i novo ropstvo.
Isus je pokazivao uzviseniji put zivota u Duhu. Daleko iznad ovih ogranicenja. U svojim snagama mi ne mozemo da zivimo plemeniti i moralni zivot hriscanina. Ali ako primimo Duha Svetog u svoje srce, onda je moguce. Duh Sveti slama svaki jaram, i tjesi nas, ohrabruje da nastavimo dalje u milosti i oslobodjenju Bozijem.Da doživimo slobodu svoje ličnosti mi najprije moramo znati šta hoćemo, a da bi to znali treba da oslobodimo svoj um od strahova od tudjih riječi. Moramo da se sloboda nije samo nešto željeti ili ne željeti, nije u tome da li hoćemo ili ne nešto da uradimo što je dobro. Sloboda je prije svega moći to uradi. uraditi. I u tome je sva "nevolja". Kako doci do te sile da se uradi i ostvari ono sto se zeli.
Ta sila i moc se ne moze dozivjeti i dobiti spolja, ona se mora ostvariti iznutra u nasem duhu. Ona se ne moze dozivjeti tako sto cemo bjezati od provokativnih sitaucija, od sablazni, od muskaraca i zena od kojih ta sablazan dolazi. Ta sloboda se mora ostvariti kroz prevazilazenje iznutra. To je ona rijec "Ne opijajte se vinom, nego se ispunjavajte Duhom". Hriscani vjeruju i razumiju samo pocetni dio ove "zapovjesti". Pa misle da ako ne piju vina da će doživjeti neko ispunjenje. A poenta je u drugom dijelu ove zapovjesti. Da se trebamo ispunjavati Duhom. Čovjek se nečim mora ispuniti, mora zadovoljiti bezdan svoje duše. Ostvariti utjehu i umiriti dušu. Ako to nije Duh, onda će prije ili kasnije to biti vino. Ali ne može se vinom zadovoljiti trajno svoja duša. Obrnuto stoje stvari. Opijanje Duhom izgoni potrebu za opijanjem vinom. Samo Duhovna sloboda i stvaralaštvo ispunjavaju taj bezdan naše duše i to nam je potrebno. O tome ću pisati sve tekstove ubuduće na ovom blogu koju sam nazvao MISLI O SLOBODI.
Ali danas? Kome danas pisati o slobodi u eri sumraka svih ideologija. Kada je čak neoliberalzam dao ovom svijetu sve što je imao i polako nestaje sa pozornice. Kome pisati o slobodi od nekih hriscanskih dogmi kada je svijet postao sve samo ne hrišćanski. Kada su samo rijetki u Crnoj Gori pročitali Bibliju ali još rijedji žive po njenim uzvišenim načelima.
To ne znači da i danas nije relevatno ono o čemu je pisao Berdjajev i drugi bogotražitelji, meni i ostalima koji već duže vrijeme radimo na ličnoj duhovnoj izgradnji. Koji shvatamo da duhovnost neda stavljati u krute religiozne koncepte i denominacije. Sloboda meni je suštinski važna jer sam doživio taj doticaj Ljubavi Hristove i snažne sile koja može mjenjati naše živote. I svakako da bi se moglo i trebalo još više i dublje baviti ovom inspirativnom temom. Ja nisam tako stručan kao Berdjajev i kao neki čuveni filozofi, ali svakako da razumijem i osjećam pravi i duboki smisao Jevadjelja i slobode Hristove.
Ali još i više shvatam svu složenost ove teme o slobodi. Koja je vrlo kontroverzna i čak opasna po neke vladajuće vjerske dogme. Ova tema izaziva podozrenje jer je granična, jer je na ivici sablazni i jeresi. Mnogi koji su krenuli tim putem nikad se nijesu vratili u crkvu. Zato neke vjereske vodje se boje ove teme, po onoj "koga zmija ujede i gustera se plasi".
Tradicionalne crkve vrlo malo govore i naucavaju o ovome. Drze se radije tog legalistickog pristupa hristovim zapovjestima citirajući Novi Zavjet. Me shvatajući pravi karakter i duh tih zapovjesti. Pa su od svake stvorili još krući zakon od onog starozavjetnog, baziranoj na onoj Hristovoj 'pisano je govorili su stari, a ja vam dajem novu zapovjest...".
Isus je te zapovjesti govorio pred "pravednim" farisejima, koji su "spokojno" drzali stroge propise Tore i Mišne i drugih svetih knjiga. Njih je trebalo presvjedočiti o grijehu, sudu i pravdi Bozijoj. I tako ih privesti pokajanju, kako bi im se objavila ljubav, milost i sloboda Duha, koja je daleko uzvisenija od sakog slova zakona. Jer slovo ubija a Duh ozivljava.
Tako da kad je Isus onoj starozavjetnoj zapovjesti pridodao "Ko god s pozudom pogleda zenu, vec je s njome ucinio preljubu u srcu", njegove učenike je spopao očaj. Pa ko se onda moze spasiti?!? Pitali su ga. Znam mnogo ljudi, pa i sam sam padao u očaj, zbog nekih mojih pozudnih pogleda i misli. Prosto pomislis da se ne mozes nikad toga osloboditi. Osjecao sam sram u tim nekim "provokativnim" situacijama i nesigurnost. Zacutao bih, okrenuo se i gotovo bjezao. I onda se osjecao ponizen a sila grijeha tako jaka u meni.
Sada poslije toliko godina proucavanja Pisma i poznanja Boga, znam da Isusove rijeci koje su uslijedile "Covjeku je mozda nemoguce, ali Bogu je sve moguce!", znace daleko vise nego zapovjest koja donosi prijekor i osudu i novo ropstvo.
Isus je pokazivao uzviseniji put zivota u Duhu. Daleko iznad ovih ogranicenja. U svojim snagama mi ne mozemo da zivimo plemeniti i moralni zivot hriscanina. Ali ako primimo Duha Svetog u svoje srce, onda je moguce. Duh Sveti slama svaki jaram, i tjesi nas, ohrabruje da nastavimo dalje u milosti i oslobodjenju Bozijem.Da doživimo slobodu svoje ličnosti mi najprije moramo znati šta hoćemo, a da bi to znali treba da oslobodimo svoj um od strahova od tudjih riječi. Moramo da se sloboda nije samo nešto željeti ili ne željeti, nije u tome da li hoćemo ili ne nešto da uradimo što je dobro. Sloboda je prije svega moći to uradi. uraditi. I u tome je sva "nevolja". Kako doci do te sile da se uradi i ostvari ono sto se zeli.
Ta sila i moc se ne moze dozivjeti i dobiti spolja, ona se mora ostvariti iznutra u nasem duhu. Ona se ne moze dozivjeti tako sto cemo bjezati od provokativnih sitaucija, od sablazni, od muskaraca i zena od kojih ta sablazan dolazi. Ta sloboda se mora ostvariti kroz prevazilazenje iznutra. To je ona rijec "Ne opijajte se vinom, nego se ispunjavajte Duhom". Hriscani vjeruju i razumiju samo pocetni dio ove "zapovjesti". Pa misle da ako ne piju vina da će doživjeti neko ispunjenje. A poenta je u drugom dijelu ove zapovjesti. Da se trebamo ispunjavati Duhom. Čovjek se nečim mora ispuniti, mora zadovoljiti bezdan svoje duše. Ostvariti utjehu i umiriti dušu. Ako to nije Duh, onda će prije ili kasnije to biti vino. Ali ne može se vinom zadovoljiti trajno svoja duša. Obrnuto stoje stvari. Opijanje Duhom izgoni potrebu za opijanjem vinom. Samo Duhovna sloboda i stvaralaštvo ispunjavaju taj bezdan naše duše i to nam je potrebno. O tome ću pisati sve tekstove ubuduće na ovom blogu koju sam nazvao MISLI O SLOBODI.
Коментари
Постави коментар