недеља, 28. октобар 2012.

NEMA LJUBAVI BEZ SLOBODE

Ako sam šta razumio na početku svojeg hrišćanskog života, je da u ljubavi nema nikakve prisile, kontrole i da se jedino u slobodi može ostvariti i potrditi. Samo što sam se oženio i počeo da upoznajem Hrista, desilo se veliko iskušenje za moj brak sa Cecom. Kao da je onog dana kada smo se zavjetovali pred matičarem i pred sveštenikom da ćemo ostati vjerni jednom drugom do kraja svog života i u dobru i u zlu, došlo iskušenje. Već istu noć je Ceca završila u bolnicu zbog upale mokranih kanala i bubrećnih kolika. Primala je takvu terapiju da je moglo da ugrozi zdrvalje i opstanak ploda kojeg je nosila utrobi. Ništa nam nije krenulo u braku kako treba, živjeli smo u neuslovnoj kući u Botunu, koji je ekološki narizičnija zona Podgorice. Taj novembar je bio donio monsunske kiše i neku depresiju. A poslije svih ovih loših dogadjaja. Ceca je željela da dobro razmisli o svemu. Ušla je u brak samnon vrlo brzo, poslije samo dva mjeseca poznanstva. I najednom više nije bila sigurna niušta. Kada mi je žena to saopštila, ja sam mogao da počnem da se pozivam na tradiciju, da se pozivam na moral, mogao sam da citiram sve moguće djelove svetog pisma po kojem je ona "morala" da me prati, da me sluša, da me ispoštuje. Mogao sam da prijetim, verbalno i fizički. Da je zadržim za sebe po svaku cijenu jer je volim i jer se pred sveštenikom zavjetovala na ljubav i vjernost. A nije prošlo ni 24sata i sve se raspršilo. Ali odlučio sam da je ne vrijedjam, da se pozivam na neka svoja "prava", da ne manipulišem, već da joj dam slobodu i da je (mada teška srca) pustim sa ljubavlju i razumjevanjem. Otišla je iz Podgorice, svojoj kući u Beograd. Ja sam je zvao telefonom, dolazio sam vikendom vozom i vraćao se na posao. Nijesam joj pravio presiju da se mora vratiti, nisam joj nabijao na nos moja ocinska prava na djetetu kojeg nosi u stomaku. Ne, opu$teno smo šetali po beogradu. Pričali i smejali se. Ponovo sam je "osvajao" malo po malo. Volio sam je govoreći sebi: "Jedino je svojom ljubavlju možeš vezati za sebe. Ako se bude vratila biće zbog ljubavi koju gajim prema njoj". I vratila se poslije nekih dva i po mjeseca. Naš brak je vaskrsnuo! U slobodi!
I pitam vas, danas, šta je hrišćanstvo? Pozivati se na neka novozavjetna provila ili voleti nekog u punoj slobodi? Duboko sam presvjedočen, da nema učenje i nema te religije koja veliča i otrkiva slobodu kao što to čini Hrist. Jer nikakva učenja o koracima ka uspjehu i sreći, o novom dobu ili moralu, se ne mogu usporediti sa dubinom onog što je Hrist učinio na krstu. To ne samo da je bio vrhunski čin spasenja i ljubavi kako tumače tradicionalne crkve, to je bio i totalni akt slobode!
Čudesnost tog čina razamjene na krstu, kad je On dragovoljno umro za naše grijehe da bi mi mogli dobiti Njegovu pravednost po vjeri, prirodnom razumu je sakrivena i predstavlja ludost i sablazan. Jevreji i danas to ne mogu prihvatiti, oni čekaju drugog mesiju.
Da bi mogli razumjeti taj čin strastvene ljubavi Božije prema čovjeku i čudesne milosti od koje zastaje dah, potreban nam je duhovni uvid za otkrovenje tajna ove svete otkupljuće žrtve. Vidjecemo da je tajna u slobodi. Jer nema ljubavi bez slobode. Ako ko lako razumije tu ljubav u žrtvovanju, toliku slobodu teško da može. Neko ko je imao plan da spasi svijet, da se njegovo jevaneljelje propovijeda do kraja zemlje, uhvaćen je pred svima, ponižen, udaran, izrugivan i onda kažnjen najsramnijom smrtnom kaznom. Kakav je to bog koji dozvoljava ovoliku "nemoć", da im se nije suprostavio, da nije spriječio nepravdu??? Slabašni bog? "O ne to je previše za nas" okrenuli su se svi i otišli, tačnije pobjegli, svako na svoju stranu od ovog učenja. Kao da
Isus nije bio zainteresovan da to ikome objasni, ničim da nagovari da ga slijede, nije ni ostavio za sobom nikakvu "svetu knjigu" i rekao im autoritativnim glasom "ovo je sveta knjiga, predanje moje, ovo MORATE ispoštovati od korice do korice da bi se spasili"! Ne, nije bilo nikakve prisile od strane Isusa u razumjevanju onog što je učinio. Sve je bilo sakriveno prirodnom čovjeku. Taj naizgleda "nemoćni bog" koga su ljudi ubili, bila je moćna objava Bozije ljubavi u slobodi. Potreban je bio, a i danas je potreban, duhovni uvid o slavi ovog božijeg djela milosti da bi se to imalo uticaj na naše spasenje i oslobodjenje. Pa i danas prirodnim ljudima i njihovim filozofijama i učenjima ostaje sakrivena tajna Krsta. Da upravo ono od čega su neke crkve stvarali dogmu i prisilno nametali vjeru, je zapravo bilo nešto posve drugačije što je objavilo slobodu! Ne samo slobodu od grijeha i smrti, već i slobodu da se ostvarimo kao licnosti i budemo kretivni.
Isus je ne samo donio spasenje i isceljenje svojom žrtvom, već je donio i oslobodjenje, za duh, dušu i tijelo. Njegova žrtva je savršena, ona je otkupljujuća i isceljujuća 100%, jer nema joj se ni šta dodati ni čime usavršiti. Ali ta žrtva je oslobadjajuća 100%. Jer Isus je bio slobodan od svakog grijeha i učinio je žrtvu totalno slobodne volje.
Da je u toj Isusovoj žrtvi bilo i najmanje prisile Očeve, da bar u jednom trenutku to nije bio Njegov slobodan izraz volja, ova žrtva ne bi bila to što jeste. Bio bi goli siledžijski i vampirski religijozni čin, a tako nasilno prolivena nevina Isusova krv samo 'ukusan' obrok "sadističkog" Boga i njegove pastve na zemlji koja se "pričešćuje" sjećajući se tog "nehumanog" zločina nad zarobljenim, nevinim i slabim čovjekom. Kakav bi to blagoslov bio "piti krv" onog koji nije slobodne volje prinio sebe na žrtvu za nas. Kakvo bi to spasenje po Božijoj Milosti, ako nije utemeljena na slobodi Hristovoj i slobodi našoj.
I upravo u svjesti da je Isus imao moć da sve prekine, da jednom rječju sruši sve one koji su dosli da ga uhapse pa su bili popadali na zemlju kad je izgovorio "Ja sam!" i razumjevanju da je svakog trenutka mogao da zazove legije andjela da pobiju citav Jerusalim i ognjem sažežu cijelu zemlju, leži dubina njegove slobodne žrtve za otkupljenje svijeta. On je sebe potpuno dragovoljno dao na oltar otkupljenja svijeta. I to kao 100% čovjek je učinio to Božije djelo. I mi moramo upravo to osvjestiti da sve što činimo za Boga činimo treba da činimo u punoj slobodi oslobodjeni straha od kazne za grešku. Gospod voli radosnog davaca. Radost i spontanost davanja dolazi iz slobode. Ta sloboda je onda učinila naše djelo savršenim, kao što je učinila i žrtvu Isusovu.
Ljubav božija se ne otkriva kroz silnog i zastrašujućeg Sina Božijeg, koji je navodno poslao krstaše i sveštenike da silom i manipulativnim tehnikama pridobiju ljude za Njega. Čija je volja neprikosnovena da ne zahtjeva naše "Da i Amin". Ne to definitivno nema veze sa hrišćanstvom. Kao što nema veze sa Hristom niti jedan fundamentalistički pokret koji u osnovi ne poštuje punu slobodu čovjeka da sam izabere Hrista.
Kao što sam ja pustio Cecu, izgubio je nakratko da bi je dobio za vječnost. Tako je i Isus odlučio da nas u ljubavi oslobodi od svakog zakona, od svake prisile i nužnosti, da bi ga mogli u ljubavi opet izabrati. I on je morao da prodje to iskustvo "smrti" kada smo mi njegovu žrtvu prezreli, da bi nas pridobio za vječnost. Nema ljubavi bez potpuno slobode!