Primijetio sam da kad čovjek krene prema svojim uvjerenjima da nešto čini i da radi da izaziva podsmjeh i podozrenje okoline. A čini mi se da nema gore stvari koja nekog može snaći od tog podsmjeha njegove okoline. Taj podsmjeh je nesnošljiv, ponižavajuć i vrlo destruktivan, jer mu je cilj da posrami i da sputa onog drugog, pa da ga na taj način obeshrabri i onemogući da postigne nešto što podsmjevač sam i ne usuđuju ni da pokuša.
Podrugljivci su duboko zastrašene i zarobljene osobe, koje žele da to preslikaju na druge, sami se ne usuđuju poduhvaiti bilo čega ukoliko nijesu unaprijed uvjereni da će u tome uspeti. A takvih zicera nema baš puno u životu. Oni bi da one koji po nečemu odskaču i koji su drugačiji da svojim podsmehom utjeraju natrag u svoje šablone kojih se sami grčevito i uspaničeno drže. Polaze od toga da je život sastavljen isključivo od nekakvih pobjeda i poraza. Tako opčinjeni pobjedama a užasnuti mogućim porazima, oni se rugaju drugima koji pokušavaju da žive svoj život prema svojim uvjerenjima. Ne znaju da uspijeh nikom nije zagarantovan i da je ono što činimo uvijek važnije od ishoda i da je uvijek bolje pokušati i omanuti nego ništa ne činiti iz straha da će nam se poduhvati izjaloviti.
Ipak silu podsmjeha ne smijemo pocjenjivati, jer mnogo, mnogo dobrih ljudi je odustalo u svome životu zbog straha od podsmjeha okoline. A time su odustali od života, koji je postao opšte prihvatljiv, ali za njih duboko monoton i stran, pa su izgubili spokoj i radost življenja. Zbog podsmjeha ostali su bez osmijeha, da tako kažem.
A zašto? Ja mislim zato što nijesu vjerovali u Boga i u ono što čine. Pročitah skoro onu čuvenu priču o Avraamu i Sari. Njegov životni cilj je bio da dobiju nasljednika. To je bilo veliki test za njihovu vjeru da je Bog kadar dati im naslednika u poodmakloj njihovoj dobi. Kad je Avram napunio sto godina a Saraja svojih devedeset, zavapili su, i Bog im se objavio. Obećao im je sina ali istovremeno i promjenio ime. Avrama je prezvao u Avraama što znači "otac mnogih naroda", a Saraja je dobila ime Sara što znači "majka kralja". Oni su to sa vjerom prihvatili, ali su primili i podsmjeh čitavog svojeg plemena. Na šta su ličili ovo dvoje staraca koji su svima morali da kažu da ih počnu drugačije zvati. Postali su podsmjeh svima kad su njih dvoje samaca bez poroda su počeli jedno druge dozivati: Oče mnogih naroda ili Majko kralja!
I tako je uvjek ako hoćemo da uradimo nešto shodno svojoj vjeri, moramo se početi ponašati i govoriti kao da to već imamo. Ne možeš da kažeš da vjeruješ da ako i dalje kukaš i izražavaš svoje sumnje ili ako se ponašaš nestabilno i nesigurno u pogledu ishoda. Promjenjen govor, misli i djela (metanoja), rezultat su vjere koja se desila u srcu. Ali kad počneš da živiš ono što vjeruješ, eto ti zla. Ljudi smatraju da si skrenuo sam uma, da se tripuješ i eto ti poruge i podsmjeha. Ako zbog toga odustaneš, nikad nećeš vidjeti rezultata, jer Bog nagradjuje samo vjeru. Ne pomjeraju ga potrebe ljudi, već isključivo njihova vjera.
Tako se desilo i sa Avraamom. Koji je nastavio da vjeruje bez obzira na svoje ostarjelo tijelo i jalovu matericu Sarinu. Čak se i Sara podsmjehnula kad je andjeo rekao da će za godinu dana dobiti sina. Ipak, zbog vjere Avraamove stigao je blagoslov. Dobili su sina Isaka. Dobili su svoj životni san. Dobili su razlog za smijeh u svojoj starosti. Ime Isak to i znači: SMIJEH.
Da su se uplašli podsmjeha, ne bi poslušali Gospoda, ne bi dobili Isaka. Zato i kažem ko istraje u svojoj vjeri taj će da promjeni svoje ime tj. karakter. A ko počne da živi u skladu sa tim novim karakterom taj će promijeniti svoje misli, riječi i svoje ponašanje. A ko promjeni svoje djelovanje u skladu sa svojim uvjerenjima, taj može da računa na podmjeh onih podrugljivaca. Ali ako stane zbog tih podsmjeha i zbog toga odustane od Života taj će uskoro ostati bez osmijeha.
Podrugljivci su duboko zastrašene i zarobljene osobe, koje žele da to preslikaju na druge, sami se ne usuđuju poduhvaiti bilo čega ukoliko nijesu unaprijed uvjereni da će u tome uspeti. A takvih zicera nema baš puno u životu. Oni bi da one koji po nečemu odskaču i koji su drugačiji da svojim podsmehom utjeraju natrag u svoje šablone kojih se sami grčevito i uspaničeno drže. Polaze od toga da je život sastavljen isključivo od nekakvih pobjeda i poraza. Tako opčinjeni pobjedama a užasnuti mogućim porazima, oni se rugaju drugima koji pokušavaju da žive svoj život prema svojim uvjerenjima. Ne znaju da uspijeh nikom nije zagarantovan i da je ono što činimo uvijek važnije od ishoda i da je uvijek bolje pokušati i omanuti nego ništa ne činiti iz straha da će nam se poduhvati izjaloviti.
Ipak silu podsmjeha ne smijemo pocjenjivati, jer mnogo, mnogo dobrih ljudi je odustalo u svome životu zbog straha od podsmjeha okoline. A time su odustali od života, koji je postao opšte prihvatljiv, ali za njih duboko monoton i stran, pa su izgubili spokoj i radost življenja. Zbog podsmjeha ostali su bez osmijeha, da tako kažem.
A zašto? Ja mislim zato što nijesu vjerovali u Boga i u ono što čine. Pročitah skoro onu čuvenu priču o Avraamu i Sari. Njegov životni cilj je bio da dobiju nasljednika. To je bilo veliki test za njihovu vjeru da je Bog kadar dati im naslednika u poodmakloj njihovoj dobi. Kad je Avram napunio sto godina a Saraja svojih devedeset, zavapili su, i Bog im se objavio. Obećao im je sina ali istovremeno i promjenio ime. Avrama je prezvao u Avraama što znači "otac mnogih naroda", a Saraja je dobila ime Sara što znači "majka kralja". Oni su to sa vjerom prihvatili, ali su primili i podsmjeh čitavog svojeg plemena. Na šta su ličili ovo dvoje staraca koji su svima morali da kažu da ih počnu drugačije zvati. Postali su podsmjeh svima kad su njih dvoje samaca bez poroda su počeli jedno druge dozivati: Oče mnogih naroda ili Majko kralja!
I tako je uvjek ako hoćemo da uradimo nešto shodno svojoj vjeri, moramo se početi ponašati i govoriti kao da to već imamo. Ne možeš da kažeš da vjeruješ da ako i dalje kukaš i izražavaš svoje sumnje ili ako se ponašaš nestabilno i nesigurno u pogledu ishoda. Promjenjen govor, misli i djela (metanoja), rezultat su vjere koja se desila u srcu. Ali kad počneš da živiš ono što vjeruješ, eto ti zla. Ljudi smatraju da si skrenuo sam uma, da se tripuješ i eto ti poruge i podsmjeha. Ako zbog toga odustaneš, nikad nećeš vidjeti rezultata, jer Bog nagradjuje samo vjeru. Ne pomjeraju ga potrebe ljudi, već isključivo njihova vjera.
Tako se desilo i sa Avraamom. Koji je nastavio da vjeruje bez obzira na svoje ostarjelo tijelo i jalovu matericu Sarinu. Čak se i Sara podsmjehnula kad je andjeo rekao da će za godinu dana dobiti sina. Ipak, zbog vjere Avraamove stigao je blagoslov. Dobili su sina Isaka. Dobili su svoj životni san. Dobili su razlog za smijeh u svojoj starosti. Ime Isak to i znači: SMIJEH.
Da su se uplašli podsmjeha, ne bi poslušali Gospoda, ne bi dobili Isaka. Zato i kažem ko istraje u svojoj vjeri taj će da promjeni svoje ime tj. karakter. A ko počne da živi u skladu sa tim novim karakterom taj će promijeniti svoje misli, riječi i svoje ponašanje. A ko promjeni svoje djelovanje u skladu sa svojim uvjerenjima, taj može da računa na podmjeh onih podrugljivaca. Ali ako stane zbog tih podsmjeha i zbog toga odustane od Života taj će uskoro ostati bez osmijeha.
Коментари
Постави коментар