PLACEBO

Prije nekoliko godina pozvao me je jedan veoma dobar prijatelj, dok sam sjedeo sa porodicom u dječijoj igraonici u Njegoševom parku. Bio je negdje u Beranama kod rodbine. Ne znam šta mu je najednom bilo, to je bio neko ko je oduvjek tražio iskreno Boga, ali nekim očajnim glasom punim nekog prkosa, reče mi naprasno u slušalicu: "Laki, sve ovo sa Bogom je obični placebo efekat! Kao kod onih eksperimenata sa ljekovima, pa ozdravljaju i oni koji su pili najobičniji prašak." Iznenadila me njegov ton i glas, vjerovatno je to bio period njegove "borbe" sa Bogom. Dugo smo pričali, napustio sam lokal da bi mogao da mu posvetim odredjeno vrijeme. Znao sam da to što govori nema veze sa mnom, ali čitav razgovor je bio polemičan jer je znao da sam neko ko vjeruje u Boga i njegova čuda koja čini i danas. Lično sam doživio Božija čuda, a neke i vidio svojim očima, kako su ljudi vjerom bili isceljeni od "neizlečivih" bolesti i uvidio sam razliku izmedju Boga i placeba.

Da pojasnim onima koji ne znaju, placebo efekat je kao pojava poznat u medicini. Kada se isprobava neki novi farmaceutski preparat pa se pacijenti podjele u dvije kontrolne grupe. Jednoj se daju pravi preparati a drugoj se daje potpuno neutralan preparat. Ali ni jedna grupa ne zna da li pije pravi ili lažni lijek. Istraživanja su konstatovala poboljšanje zdravstvenog stanja (placebo efekat) i kod ove grupe koja je praktično uzimala običan šećer. Tako da su došli do zaključka da pozitovan stav i vjera pacijenta prema lijeku i liječenju umnogome utiče na ozdravljenje.
Neki ljudi su tu činjenicu iskoristili kao argument protiv Boga, jer tom obrnutom nakaradnom logikom zaključuju da je to što veliki broj ljudi doživjava čudo i fantastičnu promjenu svojih živote zbog vjere u Boga zapravo običan placebo efekat. Drugim riječima žele da kažu: iako Boga nema, zbog njihove autosugestije biva im bolje. To je slično onom što su nas komunisti učili, da je vjera buržoaska izmišljotina i "opijum za narod".
Istina je da postoje samo jedna zajednička stvar kod Božijeg djela i placebo efekta - to je vjera. A vjera je ono čvrsto pouzdanje u pozitivan ishod prije nego što smo ga ugledali.
Pa iako ima ta sličnost, kako je smiješno uporedjivati ono što Bog čini sa placebo efektom. Bog čini daleko više nego smo i kadri i pomisliti i moliti. Nije ograničen čak ni našom vjerovom i molitvom u svom djelovanj. Dešavaju nam se stvari koje nijesmo smjeli ni pomisliti u najsmjelijim snovima. A sa druge strane nikad nijesmo ugledali ono u šta smo tripovali i "nadali" se godinama.
Ali da ne bih širio, jednu stvar želim da naglasim pišući na ovom mom blogu, a to je proces metanoje tj. pokajanja kod Božijeg djela, po kojem se ono razlikuje i nadvisuje svaki oblik placebo efekta.

Postoji ta predivna stara priča koju uzgred pominje i starac Pajsije Svetogorac u jednom od razgovora koji su zabilježeni u njegovim knjigama. Priča je o jednom razbojniku sa svojom bandom odlučio da opljačka jedan bolje snabdjeveni ženski manastir. Presvukao se u Oca i uspio da kao takav udje u manastir. Mada da li ih je baš prevario, o tome starac Pajsije polemiše, što čitavoj ovoj priči daje još jedan dublji smisao. Ali, da bi Igumanija i ostale sestre uzele blagoslov od njega,opraše mu noge. Jedan od prisutnih sestara koja je bila oduzeta prohoda da bi uzela blagoslov za sebe. Svi se iznenadiše od tog čuda koje se desilo. Kad je to vidio razbojnik, postidi se u sebi i pokaja se vrlo (metanoja). Priznade pred svima ko je on zapravo. I priča kaže da razbojnik i čitava banda odlučili da potpuno promjene svoj život, da se zamonašio i odlučio da služi Bogu.
Mislim da ova priča najbolje objašnja šta je placebo efekat a šta djelo Božije. Ako je i bilo takvog efekta kod ove vjerne bolesne sestre koja je čudesno prohodala vjerujući da prima blagoslov od sveštenika a ne obićnog maskiranog razbojnika, to nikako ne može da objasni sve ono što se kasnije desilo. Ono što je Bog uradio je dovelo do metanoje kod rezbojnika i čitave bande. Njihovi promjenjeni životi, taj individualni preobražaj da od razbojnika postane monah, to može samo Bog. Samo njegova milost koja se očitovala kroz ovo nogopranje, nije ograničena ničijom vjerom ili nevjerom, ona djeluje u svim smjerovima i iscjeljuje, obnavlja i preobražava. To je metanoja koju proživljavam i zbog koje znam da Božije čudo prevazilazi svaki placebo efekat. Jer On je uzeo i ono čega nema da iz toga stvori sve. Uzeo ono slabo i bijedno da posrami mudre, ohole i silne. Ne bi li i njih kako dosegao i uhvatio za srce i približio sebi.