недеља, 08. јул 2012.

OKOLO SALATA

Sjećam se one stare dobre dječije igre koju smo igrali u našem djetinjstvo. Pjevali smo držaći se u krug "Okolo salata i okolo salata, na veliki zbor. Poklanjam se na tebe. Poklanjam se na tebe i tebe uzimam. Sad se vidi sad se zna ko se kome dopada.". Dječak bi bio u krugu, dok bi "cijeli zbor" išao okolo, i onome kome se on pokloni tri puta, to bi bila izabranica njegovog srca. Čime bi pokazao svoju naklonost i ljubav. Onda bi svi to pjeval: "Sad se vidi sad se zna ko se kome dopada!".
Kako je malo danas takvih dječijih igri, koje su pune radosti, spontane ljubavi i simapatija. Nekako je sve postalo komplikovano, preozbiljno, izgubilo onaj predznak dječijeg prostog simapatisanja.
Ali u ovoj lijepoj dječijoj igri krije se jedna duboka životna istina, koju je taj koji ju je osmislio sigurno razumio. Za najvažnije životne odluke mi treba da smo izabrani.
To je ono što često spominjem u svojim pričama, kako je Bog izabrao jedan narod ili čovjeka, a sada je došlo vrijeme i da o tome napišemo nešto.

Mnogo je pozvanih ali je malo izabranih, to čEsto čujemo u nekim poslovicama. Filozofi i teolozi su čitave studije napisali o toj predestinaciji. I nije nevažno pitanje, naprotiv, mada se mnoga koplja lome oko toga. Da li Bog ima neke svoje favorite tako da se samo "izabrani" mogu spasiti. Oni ostali su "okolo salata" i osudjeni su na propast.
Daleko bilo da je to istina. Istina je sakrivena u ovoj prostojoj dječijoj igri. Čitav svijet je "na veliki zbor" i kruži oko Onog koji izabira. Ali taj izbor nije jednostran. To znamo u životu, kao i u ljubav. Za najvažnije pozicije u državi Mandatar poklanja mandat. Poziva ga na konsultacije i pita: "Da li želiš da budeš moj ministar". I onda tek kad ovaj Izabranik prihvati, Skupština većinog glasova to prihvata čime saopštava kao u ovoj dječijoj igri:"Sad se vidi sad se zna ko se kome dopada!". Mi za najvažnije zadatke u životu moramo najprije biti Izabrani, i moramo reći "Da" onome koji nam je ukazao naklonost. I tek onda imamo vlast da mu poslužimo. Pa i "ministar" je izraz za onog koji vrši službu, koji je sluga. On je ovlašćen da u ime vrhovnog autoriteta služi narodu i otadćbini.
A posebno ovo važi u ljubavi. Ljubavni odnosi najpribližnije mogu objasniti odnos Isusa i Njegove Crkve. U mom životu, mnogim djevojkama sam se "poklonio" čime sam ukazao svoju naklonost, ali je samo jedna, moja sadašnja supruga rekla to sudbonosno "Da" pred Bogom i matičarem. Ljubavi je dvosmjerna ulica, pa ipak kažemo; ona je Izabranica moga srca. Mi sa naklonom pružamo ruku svoje ljubavi, ali za Izbor je potrebno da i druga strana prihvati tu ruku i postane naša Izabranica.
Crkva je Izabranica Božija, i u Nju se ne ulazi rodjenjem, porodičnim zaslugama, nacionalnom ili etničkom pripadnošću. Ne! crkvu čine oni koji su odgovorili ljubavlju na Božiji nakolon. Jer On je najprije zavolio nas, pa je dao svoga jedinorodjenoga Sina da umre za umjesto nas na krstu, za naše grijehove, da svaki koji Ga uzvjeruje, ne pogine i propadne veća da dobije vječni život.
Jedan od najvećih proproka starog zavjeta, prorok Isajia je zapisao prvi svoj susret sa Bogomm kada je postao Njegov izabranik da prenese Njegovu Riječ čitavom narodu. U velikoj krizi, kad je iznenada umro veliki kralj jevrejskog naroda, on se molio Bogu za svoj narod, da ne nastane bezvašće i haos. I čuo je glas"Koga da pošaljem? Ko će ići mom narodu?". Isajia je viknuo: "Evo mene Bože, Pošalji mene!". I to je to, to su Izabranici. to su ministri, poslanici, sveštenici Božiji, jednom riječju Crkva. To je Izabranica Njegova, po koju Mladoženja dolazi na bijelom konju. Za tu Nevjestu koja je rekla sudbonosno "Da" sprema se velika gozba, ona će biti sa Njim u svu vječnost. Očišćenja, nevina, sveta jer nije prezrela Njegovu naklonost. I čitav svjet kao veliki zbor će vidjeti, da je Ona Njegova Izabranica, kad se On pojavi u svojoj slavi svako koljeno će klekntuti i priznati: "Sad se vidi sad se zna ko se kome dopada!"
A nažalost, okolo je salata!