Sjećam se one stare dobre dječije igre koju smo igrali u našem djetinjstvo. Pjevali smo držaći se u krug "Okolo salata i okolo salata, na veliki zbor. Poklanjam se na tebe. Poklanjam se na tebe i tebe uzimam. Sad se vidi sad se zna ko se kome dopada.". Dječak bi bio u krugu, dok bi "cijeli zbor" išao okolo, i onome kome se on pokloni tri puta, to bi bila izabranica njegovog srca. Čime bi pokazao svoju naklonost i ljubav. Onda bi svi to pjeval: "Sad se vidi sad se zna ko se kome dopada!".
Kako je malo danas takvih dječijih igri, koje su pune radosti, spontane ljubavi i simapatija. Nekako je sve postalo komplikovano, preozbiljno, izgubilo onaj predznak dječijeg prostog simapatisanja.
Ali u ovoj lijepoj dječijoj igri krije se jedna duboka životna istina, koju je taj koji ju je osmislio sigurno razumio. Za najvažnije životne odluke mi treba da smo izabrani.
To je ono što često spominjem u svojim pričama, kako je Bog izabrao jedan narod ili čovjeka, a sada je došlo vrijeme i da o tome napišemo nešto.
Mnogo je pozvanih ali je malo izabranih, to čEsto čujemo u nekim poslovicama. Filozofi i teolozi su čitave studije napisali o toj predestinaciji. I nije nevažno pitanje, naprotiv, mada se mnoga koplja lome oko toga. Da li Bog ima neke svoje favorite tako da se samo "izabrani" mogu spasiti. Oni ostali su "okolo salata" i osudjeni su na propast.
Daleko bilo da je to istina. Istina je sakrivena u ovoj prostojoj dječijoj igri. Čitav svijet je "na veliki zbor" i kruži oko Onog koji izabira. Ali taj izbor nije jednostran. To znamo u životu, kao i u ljubav. Za najvažnije pozicije u državi Mandatar poklanja mandat. Poziva ga na konsultacije i pita: "Da li želiš da budeš moj ministar". I onda tek kad ovaj Izabranik prihvati, Skupština većinog glasova to prihvata čime saopštava kao u ovoj dječijoj igri:"Sad se vidi sad se zna ko se kome dopada!". Mi za najvažnije zadatke u životu moramo najprije biti Izabrani, i moramo reći "Da" onome koji nam je ukazao naklonost. I tek onda imamo vlast da mu poslužimo. Pa i "ministar" je izraz za onog koji vrši službu, koji je sluga. On je ovlašćen da u ime vrhovnog autoriteta služi narodu i otadćbini.
A posebno ovo važi u ljubavi. Ljubavni odnosi najpribližnije mogu objasniti odnos Isusa i Njegove Crkve. U mom životu, mnogim djevojkama sam se "poklonio" čime sam ukazao svoju naklonost, ali je samo jedna, moja sadašnja supruga rekla to sudbonosno "Da" pred Bogom i matičarem. Ljubavi je dvosmjerna ulica, pa ipak kažemo; ona je Izabranica moga srca. Mi sa naklonom pružamo ruku svoje ljubavi, ali za Izbor je potrebno da i druga strana prihvati tu ruku i postane naša Izabranica.
Crkva je Izabranica Božija, i u Nju se ne ulazi rodjenjem, porodičnim zaslugama, nacionalnom ili etničkom pripadnošću. Ne! crkvu čine oni koji su odgovorili ljubavlju na Božiji nakolon. Jer On je najprije zavolio nas, pa je dao svoga jedinorodjenoga Sina da umre za umjesto nas na krstu, za naše grijehove, da svaki koji Ga uzvjeruje, ne pogine i propadne veća da dobije vječni život.
Jedan od najvećih proproka starog zavjeta, prorok Isajia je zapisao prvi svoj susret sa Bogomm kada je postao Njegov izabranik da prenese Njegovu Riječ čitavom narodu. U velikoj krizi, kad je iznenada umro veliki kralj jevrejskog naroda, on se molio Bogu za svoj narod, da ne nastane bezvašće i haos. I čuo je glas"Koga da pošaljem? Ko će ići mom narodu?". Isajia je viknuo: "Evo mene Bože, Pošalji mene!". I to je to, to su Izabranici. to su ministri, poslanici, sveštenici Božiji, jednom riječju Crkva. To je Izabranica Njegova, po koju Mladoženja dolazi na bijelom konju. Za tu Nevjestu koja je rekla sudbonosno "Da" sprema se velika gozba, ona će biti sa Njim u svu vječnost. Očišćenja, nevina, sveta jer nije prezrela Njegovu naklonost. I čitav svjet kao veliki zbor će vidjeti, da je Ona Njegova Izabranica, kad se On pojavi u svojoj slavi svako koljeno će klekntuti i priznati: "Sad se vidi sad se zna ko se kome dopada!"
A nažalost, okolo je salata!
Kako je malo danas takvih dječijih igri, koje su pune radosti, spontane ljubavi i simapatija. Nekako je sve postalo komplikovano, preozbiljno, izgubilo onaj predznak dječijeg prostog simapatisanja.
Ali u ovoj lijepoj dječijoj igri krije se jedna duboka životna istina, koju je taj koji ju je osmislio sigurno razumio. Za najvažnije životne odluke mi treba da smo izabrani.
To je ono što često spominjem u svojim pričama, kako je Bog izabrao jedan narod ili čovjeka, a sada je došlo vrijeme i da o tome napišemo nešto.
Mnogo je pozvanih ali je malo izabranih, to čEsto čujemo u nekim poslovicama. Filozofi i teolozi su čitave studije napisali o toj predestinaciji. I nije nevažno pitanje, naprotiv, mada se mnoga koplja lome oko toga. Da li Bog ima neke svoje favorite tako da se samo "izabrani" mogu spasiti. Oni ostali su "okolo salata" i osudjeni su na propast.
A posebno ovo važi u ljubavi. Ljubavni odnosi najpribližnije mogu objasniti odnos Isusa i Njegove Crkve. U mom životu, mnogim djevojkama sam se "poklonio" čime sam ukazao svoju naklonost, ali je samo jedna, moja sadašnja supruga rekla to sudbonosno "Da" pred Bogom i matičarem. Ljubavi je dvosmjerna ulica, pa ipak kažemo; ona je Izabranica moga srca. Mi sa naklonom pružamo ruku svoje ljubavi, ali za Izbor je potrebno da i druga strana prihvati tu ruku i postane naša Izabranica.
Crkva je Izabranica Božija, i u Nju se ne ulazi rodjenjem, porodičnim zaslugama, nacionalnom ili etničkom pripadnošću. Ne! crkvu čine oni koji su odgovorili ljubavlju na Božiji nakolon. Jer On je najprije zavolio nas, pa je dao svoga jedinorodjenoga Sina da umre za umjesto nas na krstu, za naše grijehove, da svaki koji Ga uzvjeruje, ne pogine i propadne veća da dobije vječni život.
Jedan od najvećih proproka starog zavjeta, prorok Isajia je zapisao prvi svoj susret sa Bogomm kada je postao Njegov izabranik da prenese Njegovu Riječ čitavom narodu. U velikoj krizi, kad je iznenada umro veliki kralj jevrejskog naroda, on se molio Bogu za svoj narod, da ne nastane bezvašće i haos. I čuo je glas"Koga da pošaljem? Ko će ići mom narodu?". Isajia je viknuo: "Evo mene Bože, Pošalji mene!". I to je to, to su Izabranici. to su ministri, poslanici, sveštenici Božiji, jednom riječju Crkva. To je Izabranica Njegova, po koju Mladoženja dolazi na bijelom konju. Za tu Nevjestu koja je rekla sudbonosno "Da" sprema se velika gozba, ona će biti sa Njim u svu vječnost. Očišćenja, nevina, sveta jer nije prezrela Njegovu naklonost. I čitav svjet kao veliki zbor će vidjeti, da je Ona Njegova Izabranica, kad se On pojavi u svojoj slavi svako koljeno će klekntuti i priznati: "Sad se vidi sad se zna ko se kome dopada!"
A nažalost, okolo je salata!
"On je najprije zavolio nas, pa je dao svoga jedinorodjenoga Sina da umre za nas na krstu, za naše grijehove, da svaki koji Ga uzvjeruje, ne pogine i propadne veća da dobije vječni život"
ОдговориИзбришиOvo je jedna od onih, bebroj puta citiranih vjerskih rečenica (da ne kažem "fraza") koje vjerujući ljudi tako lako izgovaraju, kao svoju misao, i ja ne mogu, a da se svaki put ne zapitam da li bi mi onaj, koji tako jednostavno može ponoviti ovu rečenicu,mogao svojim riječima objasnio šta on pod tim podrazumijeva, kakvo je njegovo tumačenje te rečenice, da li je mehanički ponavlja ili u potpunosti shvata i doživljava, da li se ikada zapitao kakva je to misao, zašto je ljudi ponavljaju... ili zna kako je to Hrist umro za nas i naše grijehe, kako je to Bog svog jednorodnog sina žrtvovao...
Da li je moje pitanje bogohuljenje, da li je svima bliska ta misao ili sam ja zaista toliko daleko od Boga, pa ta rečenica ne može preko mojih usta iskreno poteći...je li moj doživljaj Boga toliko drugačiji...da li ja onda lutam u svom traganju, nekim stazama koje me udaljavaju od te istine...
Ako se Bog ovaplotio u liku Isusa Hrista sa željom i namjerom da čovječanstu da otkrovenje i put...i ako je izabrao način koji je izabrao, za to, ja to mogu da razumijem ili mislim da razumijem, ali ponavljanje gornje rečenice sa ushićenjem, ne razumijem i ne slaže se sa mojom slikom Boga... Jesam li na krivom putu ili su samo putevi do istine različiti...
Vera, volim tvoju iskrenost. Znaj da svaki stih iz Biblije izdvojen iz konteksta moze da zvuci drugacije. Moras imati sve u vidu da bi razumjela ovaj vjreovatno najvažniji stih u citavom Novom Zavjetu. A pošto očigledno ne razumiješ, ja teško da mogu da ti u par rečenica to objasnim, jednostavno je ako vjerujes a veoma komplikovano ako sumnjaš.
ОдговориИзбришиVjerovatno ćeš jednog dana da uzvikneš kao i ja: "Ukapirao sam, slava Bogu!"
samo da ti kažem, da za svoju djecu bi se itekako zrtvotao, iz proste ljubavi. Nikakvi novci i imanje ne znače onom kome nijesi spreman dati sebe. Isus je potpuno dragovoljno umro za nas, iz čiste ljubavi.
A to što ne razumješ "žrtvovanje" od strane Oca. Mogu samo da ti kažem da imamo pogrešan pogled na smrt. Apostol pavle je o smrti govorio kao o sluzi koji će ga dovesti do trona, i da je smrt za njega dobitak. Jer Isus je vaskrsao već treći dan. Za Njega je prava lrtva bilo to jto je morao da postane grešan.
Mi nikad ne bi povjerovali u Boliju žjubav da nije Isus umro mučeničkom smrrću. Da nam je Bog da umjesto toga bilo šta, 3 kontineta, 5 sazveždja, novaca i zlata koliko hoćemo nikad mu ne bi vjerovali.
Razumijem ja žrtvu, nije u tome problem. Problem je u tome što ja priču o Isusu Hristu doživljavam kao jedan savršen scenario :
ОдговориИзбриши"A Kajafa‚bješe onaj što dade savjet Judejcima da je bolje da umre jedan čovjek nego narod da propadne...
...jedan između vas izdaće me...onaj je kome ja umočivši zalogaj dam. I umočivši zalogaj dade Judi...Onda mu reče Isus što činiš čini brže...a on uzevši zalogaj odmah izađe..."
Težak zadatak je dobio zar ne?
Ja to tako vidim.
Nije li to velika žrtva? Ravna onoj prvoj? Ne znam. U tvojim očima vjerovatno će ovo zvučati kao bogohuljenje...
Obećavam da ću nanovo pročitati bibliju, a da ću prethodno pokušati da isključim prethodno stvorene slike...
Ja u svome zivotu sam imao bar pet takvih prica, neke sam i pominjao, koje su izgledale kao savrseni scenario. Kad ih pricam, ljudi moyda podozrijevaju i ne vjeruju. Misle da sam sve izmislio. Ali tako je sa Isusom, ili vjerujes ili ne.
ОдговориИзбришиSve je po vjeri. nikakva dobra djela ne donose spas. Ni ljubav. Jer mi ne volimo samo one koji su bas mnogo dobri prema nama, cak naprotiv. Volimo cak i one koji nas povredjuju i koji lose cine.
Ali bice prilike da porazgovaramo malo duze, i da ti pomognem u citanju nekih djelova koji te bune. Ali ipak cijenim vrlo tvoj stav, i mislim da je vise ispravan nego neko nekriticko citanje i slepo glupo vjerovanje bez pitanja.
Ali predlazem, da je sljedeci put citas kao sto se jede riba. Meso pojedes a kosti ostavi sa strane, pa cemo se sa njima naknadno baviti. Imam volje da ti odgovaram na svako pitanje.