Ne znam gdje sam to i kad pročitao, ali često sam znao reći, apropo ovog moga bloga i knjige koju sam napisao: "Kad stvarnost postane nepodnošljiva, odlazimo u metafiziku!". To bi bio pomalo šaljivi odgovar onim iznanadjenim koji mi dolaze sa pitanjem otkud da ja ovakvo nešto napišem o Bogu, o životu itd.
Ipak mislim da ima istine u ovoj izreci. Jer uvjek kada dodju krizna vremena, kao što je ovo sad, tek tada ljudi počnu da traže istinske odgovore na realne probleme. Tek onda shvate da je u životu potrebno nešto više od španskih serija, ćaskanja uz kafu, ljetnjih šema i lakih štiva. Shvataju da je potrebno nešto ili neko da nas podigne, u vrijeme kad taj "udar" stvarnosti kao cunami zapljusne naše obale, da nas sve to ne preplavilo i da se ne potonemo u svom ovom metežu. Tek kad svakodnevica postane nesnošljiva onda shvatmo da nam je oduvjek bio potreban Bog.
Dok razmišljam o tome i novoj priči. Ispred mene sam ugledao "odgovor". Upravo smo se vraćali kćerka i ja sa kupanja na Cijevni.Šta nam drugo ostaje kad je ovakva nesnosna vrućina u Podgorici, kao što je ovih dana. Kada živa u termometru dostiže rekorde ikad izmjerene, mora se negdje otići i rashladiti se. Tačnije ona se kupala, jer ja u hladnu vodu ne ulazim baš tako lako. Ovaj put za osvježenje bila mi je dovoljna hladovina jedne vrbe ispod koje sam čitao i pisao. Elem, dok smo se u povratku vozili smo autom, naletjeh na velikog leptira. Taman kad sam pomislio da cu ga udarom kola ubiti, zapade mi za oko kako je lako izbjegao direktan udar. Kad se činilio da ga sigurno raznijeti da će postati obična fleka, nešto ga je podiglo i samo je preleteo šoferšajbnu i odleteo nekud.
Pošto sam svojevremeno izučavo aerodinamiku, znam da auta kao i druga tijela trpe otpor vazduha. Dolazi do zgušnjavanja vazduha na površini haube i stvara se povišen pritisk koji uzrokuje nastajanje potisne silu i vertikalna strujanja. Tako se desilo da su te vazdušne struje udarile u velika krila leptira i podigla ga u visinu. U isto vrijeme mnogo sitnijih insekata i tvrdokrilaca se razbijalo o prednju masku auta i pravilo fleku. Njihova tvrda i mala krila nijesu bila dovoljno velika da ih podignu iznad. Oni su od brzine i siline auta u pokretu udarali i ginuli.
Tako je i sa nama kada dodju problemi i krize poput ovog jakog auta u pokretu. Svi oni koji imaju razvijena duhovna čula, poput predivnih leptirovih krila, naučeni da se izdižu visoko iznad zemlje moći će da izbjegnu direktan udar. Duh Sveti poput ovog vazduha koji se gomila na udarnim mjestima i pravi otpor problemima koji dolaze, stvara potisnu silu koja nas može podići iznad svega. Ako uspijemo da razvijemo i raširimo svoja krila, tako da ne ostanemo "sitni tvrdokrilci" koji su sredstvo za let pretvarili u veliki oklop, moćićemo da odolimo. Jer sav taj oklop koji su stvarali je besmisleno slab naspram siline udara koji donosi probleme. samo oni koji očuvaju tananost svojih krila etike i estetike mogu na problemima da polete. Mogu da prežive nenadnu strahotu i da nesreću pretvore u momenat pobjede, u talas koji ih je podigao ka Nebu. Jer su razvili svoja duhovna krila, poput leptira koji je zbog njih danas izbjegao gotovo siguran udes.
Ipak mislim da ima istine u ovoj izreci. Jer uvjek kada dodju krizna vremena, kao što je ovo sad, tek tada ljudi počnu da traže istinske odgovore na realne probleme. Tek onda shvate da je u životu potrebno nešto više od španskih serija, ćaskanja uz kafu, ljetnjih šema i lakih štiva. Shvataju da je potrebno nešto ili neko da nas podigne, u vrijeme kad taj "udar" stvarnosti kao cunami zapljusne naše obale, da nas sve to ne preplavilo i da se ne potonemo u svom ovom metežu. Tek kad svakodnevica postane nesnošljiva onda shvatmo da nam je oduvjek bio potreban Bog.
Pošto sam svojevremeno izučavo aerodinamiku, znam da auta kao i druga tijela trpe otpor vazduha. Dolazi do zgušnjavanja vazduha na površini haube i stvara se povišen pritisk koji uzrokuje nastajanje potisne silu i vertikalna strujanja. Tako se desilo da su te vazdušne struje udarile u velika krila leptira i podigla ga u visinu. U isto vrijeme mnogo sitnijih insekata i tvrdokrilaca se razbijalo o prednju masku auta i pravilo fleku. Njihova tvrda i mala krila nijesu bila dovoljno velika da ih podignu iznad. Oni su od brzine i siline auta u pokretu udarali i ginuli.
Tako je i sa nama kada dodju problemi i krize poput ovog jakog auta u pokretu. Svi oni koji imaju razvijena duhovna čula, poput predivnih leptirovih krila, naučeni da se izdižu visoko iznad zemlje moći će da izbjegnu direktan udar. Duh Sveti poput ovog vazduha koji se gomila na udarnim mjestima i pravi otpor problemima koji dolaze, stvara potisnu silu koja nas može podići iznad svega. Ako uspijemo da razvijemo i raširimo svoja krila, tako da ne ostanemo "sitni tvrdokrilci" koji su sredstvo za let pretvarili u veliki oklop, moćićemo da odolimo. Jer sav taj oklop koji su stvarali je besmisleno slab naspram siline udara koji donosi probleme. samo oni koji očuvaju tananost svojih krila etike i estetike mogu na problemima da polete. Mogu da prežive nenadnu strahotu i da nesreću pretvore u momenat pobjede, u talas koji ih je podigao ka Nebu. Jer su razvili svoja duhovna krila, poput leptira koji je zbog njih danas izbjegao gotovo siguran udes.
Коментари
Постави коментар