Пређи на главни садржај

BALEGARI NE VJERUJU SREĆI

Mnogo sam volio da slušam Džonija Štulića. Pamtim odlično taj album "Balegari ne vjeruju sreći". Mislim da je bio jedan mojih omiljenih.Džoni je razobličavao ljudsku glupost i predrasude kolektivizma. Upirao je prstom u licemjerje i uvjek pjevao o onom što je ispod površine "kože". Ipak neću pisati o njemu, već o tim ljudima o kojima je, vjerujem, i on pjevao. Možda prvi put razumijem ko su zapravo ti balegari, koji ne vjeruju sreći?
Balegar je mala buba tvrdog oklopa, koja se isključivo hrani balegom i osopom. To joj je i iće i piće. Pravi velike lopte balege koje višestruko prevazulaze njene gabarite i gura do nekog skrovišta u koju te lopte zakopava i kasnije se njima hrani. Dosta često neki balegari postave svoja jajašca u te kugle iz kojih se kasnije izrode male larve koje se hrane tom balegom dok ne izrastu i krenu u samostalan život.
Stari egipćani su balegare izdigli na nivo božanstva. Po njihovom predanju balegari su simbolizuju nastanak svijeta. U toj priči o nastanku neki balegar je kotrljao svoju loptu balege od istoka ka zapadu i zakopao ju je u zemlju, i onda su nakon 28 dana iz te balege izašli drugi balegari. To je njima otkrilo nastanak sveg živog stvorenja iz sunca. Bog sunca Ra im je bio vrhunski bog. Koincidencija sa pričom je što i Sunce ide od istoka ka zapadu, gdje se "zakopa u zemlju", a mjesec dana traje oko 28 dana, pa su to lijepo povezali i napravili priču kako je iz sunceve lopte, kao iz one balege sve nastalo. Toliko su vjeroavli u tu priču, da su za veliki praznik posvećen Bogu sunca nosili neke kipove u obliku balegara, raznih boja koje su svaka nosila po neke poruku.
I to je to, čovjek ako se potrudi u svakoj gluposti može da pronadje neki "smisao", i da napravi teoriju i filozodiju. Kao što su i Egipćani u balegarima,"otkrili" tajnu nastanka svijeta, jer im se to uklapalo u njihov koncept. Nije to samo nekada davno bilo, mnogo je "balegara" i danas, koji iz raznih "ljudskih balega" hoće da stvori velike teorije o nastanku svijeta i nove životne filozofije.
Posljednja velika teorija je i ovonedjeljna "senzacija" da su naučnici u Cernu, u koje su uložene milijarde dolara, pronašli Higsov bozon iliti "Božiju česticu". Hoće posmatranjem kretanja u onom velikom akcelatoru, da otkriju nastanak univerzuma. Pokušavaju da potkrijepe neku teoriju Velikog praska i da tom novootkrivenom "Božijom česticom" dokažu zapravo nepostojanje Boga. Gledao sam stotine naučnika pred čitavim svjetskim auditorijumom koji plaču i skaču od radosti. To su ti savremeni balegari koji ne vjeruju sreći. Koji su spremni da vjeruju u stotine nevjerovatnih stvari, kako je sve nastalo iz ničega, pa je onda iz nežive materije stvorena živa, pa je od amebe nekom evolucijom stvoreno stotine huljada nevjerovatnih oblika života. I ljudi su spremni da za to daju ogromne pare i vjeruju u razne priče i čudesa samo da ne žele povjeruju u jedno jedino - da je Bog stvori svijet!
Ovi "balegari" smatraju da posmatranjem i proučavanjem nekih takvih "balega" mogu da objasne Boga, odnosno da ga ponište. Oduvjek su pokušavali da se bave alhemijom ili da nadju "Božije čestice" da bi stvorili neku novu "vrijednost" i velike teorije, a zapravo sve da bi vladali svijetom.
Iako je njihova balega je toliko mnogostruko veća od njih, da je jedva kotrljaju, oni u svakom slučaju su uspjevali da je prodaju za Nobelove nagrade i da kao i nekada u praistoriji, i danas, da na tu foru zgnu milijarde.
Eto zašto im ne vjerujem da je sve nastalo iz balege!

Коментари

  1. Za trud si potpuno u pravu. Iziskivalo je mnogo truda da bi se dalo smisla teorijama. Mnogo je manje truda trebalo da bi se imaginarnom liku iz imaginarnih priča dodelila privilegija stvaranja (opet iz ničega, snagom imaginarne sile). A u rađanju, ne, izvini, stvaranju (rađanje nekako naginje Darvinizmu) sveta je imao "pomoć" bratoubice, čedomornika, čoveka koji je kćer gurnuo silovateljima...nekako mi je, dragi moj brate,balegar bliži srcu.

    ОдговориИзбриши
  2. Dule, kad pogledas sve sto je stvoreno, životinje, ribe, ptice, biljke a posebno ljudi i kako sve ima zakonitosti, kako je divno i čudesno a opet toliko stvarno ne bih polazio o teze da je išta tu imaginarno. Kreator i njegova kreacija je stvarnije da stvarnije ne može biti. Gledao sam rep pauna u ZOO vrtu BG, sa onim hiljadama boja, miliona dlaćica, savršeno ukoponovanih. Nikakva evolucija to ne može da objasni, nema nikakvu praktičnu vrijednost osim što je nešto predivno.
    A što se tiče ovog drugog, nisi baš jasan. Ako dobro razumijem govoriš o likovima iz Knjige stvaranja. Ono što ti navodiš kao nešto negativno, ja mislim da je upravo u toj činjenici da su svi likovi prikazani sa svojim lošim stranama leži vjerodostojnost Biblije u odnosu na svaku drugu knjigu ili film o epskim fantazijama u kojima su svi veliki heroji i sl. Znaj jedno da je ljudska istorija nažalost porazna i žalosna prepuna bratoubica, čedomorstva i silovanja. A biblija ne veliča ljude nego Boga, sa pozivom da svi budemo bolji i plemenitiji. Najprije ja.
    Sa balegarima se ne slažem jer ne vjerujem u besmisao i haos, iz toga ništa dobro ne može da proizadje.

    ОдговориИзбриши
  3. Аутор је уклонио коментар.

    ОдговориИзбриши
  4. Paun je sjajan primer. Zar nije logičnije objašnjenje da je konkurencija i borba za primat u jatu, nagon da se bude lepši i gizdaviji od drugih mužjaka kako bi se osigurao prenos vlastitog genetskog materijala na potomstvo, učinilo da mužjak dobije taj fascinantni rep, kojim če privuči ženku i uplašiti predatore. Kako je kreativizam negacija evolucije, to je i diverzitet nepoznata ketegorija u kreativizmu. Svet stvoren voljom Stvoritelja ne poznaje različitosti. U tom svetu, paunu ne bi trebao takav rep,jelen bi bio manje privlačan trofej lovcima,sve bi žene bile kratkonoge i dlakave. Zbog lepote različitosti, Braco, hvala bogu (hahaha) na evoluciji.
    Kako se već osećam kao uzurpator tvog sjajnog bloga, o vladanju svetom ćemo drugom prilikom, nadam se u direktnoj komunikaciji.

    ОдговориИзбриши
  5. Hvala bogu za evoluciju hahhahahahahah suuuper !
    Ne mislim da polemisem mnogo sa tobom jer ne prilici braci. O tome polemisu mnogo strucniji od nas dvojice. Pitanje sta je za koga relevantno. To sto primjecujes kod pauna je samo aspekt priridne selekcije jedinki. Evolucije ne moze da objasni nastanak svega. Evoluira nesto sto postoji, ne moze iz nicega nastati nesto ili neko evolucijom. Posebno evolucija ne moze da objasni to da trenutno na planeti ne postoji ni jedan primjerak nastanka nove vrste evolucijom. Genetika je potire, jer genetske modifikacije koje sad postoje, mutacije, atavizmi, himere, ili slicno su obicno slabe jedinke, sterilne koje ne mogu da dugo zive i lako izumiru. Ja nisam spreman da vjerujem da je neka riba poslata gmizavac, pa od toga nastala ptica, a na kraju paun. Evolucija ima logike u necem drugom. Ali o tome kad se vidimo. Ali hvala za tvoje komentare, divan si sagovornik :)

    ОдговориИзбриши

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

MED I MASLO

U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju

Blago tome ko dovijeka živi

Danas postadoh svjestan kad je ugledah na pločici ispod zidne mesingane biste Njegoša, koja decenijama visi na zidu našeg porodičnog doma, da sam odrastao uz izreku "Blago tome ko dovijeka živi imao se rašta i roditi.". Svakog dana ove bi se riječi , krajickom oka kao kakvim laserom, urezivala u moju podsvjest kao u mesing iz kojeg je izlivena ova bista. I nije slučajno baš nju otac odabrao i platio 50.000 onih jugoslovenskih dinara, jer j vjerovao Njegosu i zivio ovu njegov čuvenu izreku Vuka Micunovica iz Gorskog Vijenca. Pokušavao je moj otac da svojim zivotom ucini i da više od sebe. Nesto sto ce ostati da zuvi van njegovog vremena. Vaspitavao je brata i mene po tom nekom izgubljenom viteškom kodeksu, mada i sam tragično osvjedočen da svo ovo vrijeme ne traži ni vitezove ni plemenite ratnike. Pa ih zato i ne dobija, vec naprotiv, kao da i ih prezire, odbacuje i progoni. Nema mjesta danas za vječnost, za Boga i za Njegove sluge. Nema ni megdana za junake potput onih iz

Nepomenik

Ako hoćete da rješavate probleme morate ih nazoviti pravim imenom. Svako ima probleme, neko veće, neko manje, ali ono sto sam primjetio u Crnoj Gori ne usuđuju da ih imenuju, čak smišljaju neke zaobilazme fraze ili nadimke za svoje probleme, valjda da ne bi "prizvali zlo" ili da ga učine manje ozbiljnim. Kao da će tako da nestane.  Kad govore o zlu tj davolu kažu Nepomenik. Pa kad govore o bolestima ili nesrećema, govore tiho, ustaju smjesta, ili izgovaraju "pu, pu daleko bilo", "ne pominjalo se". Isto tako npr. kancer umiju da nazivaju "ono najgore".. Vjerujem da je to povezano s našim paganskim vjerovanjima, koji su vjerovali da u drveću žive duhovi, te su stabla bila važan dio religioznih obreda.  Otud ono kucanje po drvenoj površini usred razgovora "da ne čuje zlo", koje tako često čujemo . To nema veze sa istinskom hrišćanskom duhovnošću, ne samo zato što je grijeh bojati se zloga jer u Isusu Hristu mi imamo vlast nad svim demonski