YOU WILL NEVER WALK ALONE

Sad mi je prijatelj reče za ovu divnu pjesmu, tačnije himnu navijača Liverpula, koji svojem voljenom timu iznova pjevaju ovu pjesma: "Ti nikad nećeš hodati sam!". Ovi vjerni navijači prate svoj tim u pobjedama, ali i u porazima. Pjevaju mu istu pjesmu, da okuraže voljeni tim i da mu saopšte da ima podršku šta god bilo.
Zaista snažna i prava poruka za one koji su u borbama. Ko ne bi poželio da ima nekog ovakog ko će uvjek biti tu uznjega i kad pobjedjujemo ali i kad gubimo. Koji će pratiti naše korak u stopu, saopštavajući jasno da mu je stalo i da mi nismo sami. Da je taj neko upravo tu tik uz nas, koji nam pjeva himnu ljubavi i podrške.
Ja znam samo jednog koji sa nebeskih tribina pjeva i klikće nadamnom i nad mojim domom. I kad bijem svoje bitke, u dnu svoje duše znam da je On uz mene i da me neće ostaviti. To daje snagu, do diže moral i vraća vjeru da pobjeda nije nemoguća.
Ali nažalost ovu divnu istinu zaboravljamo, kao što i Njega često zaboravljamo. Dozvoljavamo da gorčina, strah i gnjev ispunjavaju naša srca, jer stojimo nad svojim porazima i jadikujemo. Prevrćemo se u svojim bolima i dižemo ruku na neprijatelje naše i psovku na Boga koji nas je ostavio. Ali to bi možda i moglo razumjeti jer iskustvo poraza je vrlo traumatično i donosi strah i nesigurnost. Ono što je najveća zamka tj. laž djavolska da ovim porazima nadoda i neke velike pobjede i time nas uvuče u klupko iz kojih se mnogi teško izvade. Djeluje nelogično, ali objasniću.

Postoje neka snažna iskustva kada smo bili izbavljeni iz nemogućih situacija, a mi umjesto da posle njih ohrabreni slavimo Boga, mi se traumiramo i kao da se povlačimo u sebe i upadamo u anksioznost i razne fobije. Navešću samo nekoliko primjera da bude jasnije. Naši pobožni prijatelji, bračni par sa sinom, su doživjeli prevrtanje auta na gotovo ravnom putu i to dok je supruga bila trudna sa drugim djetetom. Auto je bilo uništeno, a samim čudom Božijim ništa se nikom nije desilo, ni djetetu, ni trudnici ni njenom plodu, niti muću koji je bio za volanom. Samo su bili blago ugruvani. Ipak od svega toga su se vrlo istraumirali. Sjećanja na taj nemio dogadjaj dugo su ih pratila.
Moja supruga je takodje poslije niza nekih lošihstvari te 99 godine doživjela prilikom NATO bombardovanja da im je ogromna granata popularna "krmača" udarila nedaleko od kuće i raznjela krov da je sve palo na njih dok su bili u kući. Samim čudom Božijim, nikome nije ni dlaka sa glave hvalila. I poslije su sredili kuću, ali zadugo je Ceca bila potrešena tim dogadjajem. I imala dosta teških pitanja za Boga, zašto se sve to desilo njima.
Mnogo bih još mogao primjera navesti u svome životu gdje sam izbjegao udese, štetu, povrede i pogibiju. A koliko je samo neznanih nesreća koje sam izbjegao zato što nisam uradio nešto što se trebalo desiti. I umjesto da su to dogadjaji kada ćemo zahvaliti Bogu. Podići radosno svoj glas i na sva usta hvaliti Njegovu milost. Ne mi smo zapadali u strašne traume, drhteći govorili o nesreći koju smo preživjeli. I to ne samo jedan put, već znalo se trubiti i kukati po sto puta.

E to je najveća podvala koju možemo "progutati" u svojoj nesvjesti. Zbog te podvale ljudi ostaju traumirani i snažno vezani strahovima, jer ne dadoše hvalu Bogu kad je trebalo. Naprotiv svojim ustima veličaše nesreću i zlo koje su zapravo izbjegli. Umjesto da vidimo milostivu natprirodnu intervenciju Božiju, mi u tome vidimo zlu kob i usud i tražimo sumorno odgovore: "Zašto nas sve ovo snalazi!?". To je ono što kažem, kad nizu poraza dodamo i ovo neshvaćeno čudesno iskustvo izbavljenja, ostajemo u kandžama psihičkih probema i fobija.
Zato promijenimo svoj pogled na te ključne trenutke u koje smo se možda zapleli. Dajmo slavu Bogu koji nas je netaknute izbavio, čudesnom intervencijom, namjesto što živimo u strahu da nam se nešto slično ne ponovi. I to je upravo to, mi mjesto zahvalnosti i radosti izabiramo iracionalnu brigu za budućnost. A samo kada bi promjenili način gledanja na neka krupna "traumatična" iskustva, vidjeli bi slavu Božiju i ne bise ispunjavali crnilo. On nas nikad nije ostavio. On je uvjek bio na našoj strani, strasno navijao kao navijači Liverpula za svoj voljeni tim: "YOU WILL NEVER WALK ALONE".
Zato ne brini i ne strahuj, Onaj koji te je izbavio iz šest nevolja, neće te ostaviti ni u sedmoj!