UDRI NAJJAČEG

Ne znam kako to da jutros ispričah Emiliji neke scene iz mog djetinjstva. Kako sam branio svog mladjeg brata kad bi ga ko napao. Bio sam spreman da napadnem čitavu grupu vršnjaka da bih ga odbranio. Nisam se bojao nikog. A u tim tučama uvjek sam imao na umu jedno što mi je otac savjetovao za takve trenutke: "Udri najjačeg!". I tako je bilo, kad bi me napala čitava grupa, ja bih se fokusirao na najjačeg, odnosno kolovodju. Njega bih udario prvo i to najjačim udarcem direktno u glavu. I dešavalo bi se ono što sam maloprije pročitao u knjizi Primjeri čojstva i junaštva od Marka Miljanova Popovića. Navodi primjer kako su Marko Đeljošev Zatrijebčanin i njegovi pajtosi na Kučkim Koritima zadijevali i vrijedjali sirmašnog Poja Ulja dok je uzimao vodu da napoji stoku. I onda je ovaj onim štruglom za vodu udari direktno u glavu Marka te mu probi krv kao majčino mlijeko. Tad Marko Zatrijebčanin zabrani svojim drugovima da se revanširaju Poju jer dobiše što su tražili. Onad Marko Miljanov završava svoju priču pouko: "Tako Poj Ulja ostade neizmlaćen toljagama kao što hoćaše da bješe udario najgorega, no on ubi najboljega..."

I onda shvatih da sam čitav dan pričao o istoj temi, jer uz jutarnu kafu sa Cecom sam govorio o tom uklanjanju korijena problema. Godinama se bavimo onim što je na površini, što je vidljivo a što je samo posledica problema. To je kao kad se čupa granje onog upornog Pajasena što nam raste svuda oko kuće. Sve dok ga ne iščupaš iz korjena, to odvratno korov-drvo i dalje niče i širi se.
Posebno pto problemi i nevlje, a o tome sam već pisao, ne idu nikad sami. Imaju tendenciju da idu u grupama, što čovjeka posebno baca u očaj. Kad "neće onda baš neće" što bi rekao MC Marko. I tajna duhovne borbe leži u tome, prepoznati koji je glavni problem i njega udariti. Svim silama. Ako se bavimo onim sporednim akcesornim problemima, onda ćemo sigurno dobiti po tintari. Ali ako poslušamo mudre pouke Marka Miljanova, da kao Poj Ulja udarimo glavni uzrok i motivator problema rješićemo se nevolje i izbjeći toljaganje. Odsjecimo glavnu granu a sa njom će se sasušiti i sve one pobočne. Nemojmo gledati samo očima ono što je na povrŠini, već udjimo u svoje srce jer tamo se možda krije glavni problem. To je možda neki korijen gorčine, neopraštanje, odbačenost, pohlepa ili pužuda od koga sve dolazi. Ako iščupamo to nešto možda shvatimo da neke bolesti, strahovi, svadje, slabosti i nesigurnosti su bile samo grane koje su će se uskoro sasušiti i nestati iz naših života. Zato što smo UDARILI NAJJAčEG direktno u glavu.