среда, 27. јун 2012.

SKRATI MUKE

Upravo sam ukapirao da sam sam kriv za jedan problem koji mi se skoro desio a za koji sam druge optuživao. Pitao sam se sažaljevajući sebe, kako je moguće da mi se na svu dosadašnju muku pridodao još jedan "mučitelj". Došao je zato što sam ja htio da "skratim" svoje muke. Istina me je sad zapljusnula, pa su mi se vratile slike. Ja sam zapravo u želji da ubrzam neke procese koji bi mi donjeli rješenje, tačnije skratili muku, stvorio situaciju iz koje se pojavio "mučitelj". I sad ću opet kroz sve to morati da prodjem ponovo. A mogao sam se strpiti i sačekati pravo vrijeme i poštedjeti sebe dodatnih glavobolja. I to je čudo, kako mi ljudi ne možemo da podnosimo nikakvu muku. Ni najmanju. Uradili bi sve i svašta, prekršili zakone i Božije i ljudske samo da sebi skratimo muke.
Pa zar ne postoji čitav arsenal ljekova koji je napravljen za "skraćivanje muka". Zaboli nas malo glava mi analgetik. Grlo nas zagrebe mi ferveks. Ukoči nas malo vrat mi popijemo odmah diklofen. Iznerviramo se malo odmah bensedin. A da ne pričam o cigaretama kad se naljutimo, o piću kad smo tužni, o drogi kad smo smoreni itd... Sve smo u stanju da učinimo, da sebi zdravlje urušimo samo da malo muke sebi skratimo.
Ljudi su spremni da daju otkaz čim nešto nije po njihovom, da traže razvod čim izbije prva svadja, a spremni su i da ubiju sebe ili da iz "milosrdja" ili "samoodbrane" ubiju druge samo da bi prekratili muke. A ne znaju da skraćivanje muka otvara vrata za novog mučitelja, mnogo goreg i mnogo svirepijeg. Taj pakao znaju oni koji žive ostavljeni, prezreni, nezapošljeni, pijani i overdozirani, koji su tražili prečice i zaobilaznice. Ne želim ni da pričam o vječnim mukama, onih koji su "prekratili sebi muke".

Ali postoji jedan drugačiji - izvrstan soj ljudi koji vole život u svoj njegovoj punini i onim što donosi. To su Mučenici. To su oni koji žele da žive sve trenutke života onakvim kakav on zapravo jeste. Prihvataju ga sa svim njegovima radostima, bolima, smjehu i suzama. Ne žele ništa da umanje, ništa da ublaže. Ne žele da u vinu gase rane na srcu. Da ljekovima stvaraju neko lažno (ne)raspoloženje. Kada su bolni i žalosni oni će da plaču gorko i da kukaju do neba, ali neće svoju muku da prekraćuju.
Isus je imao svu vlast da zapovjedi andjelima da ga skinu sa krsta da ne bi trpio onoliku muku i izrugivanje, ali nije to uradio. Jer za nas ljude više ne bi bilo spasa, a on bi lagano umirao cijelof svog života. Ne, On je i i onim zadnjim trenucima svog života, kada je bol i muka bila na samom vrhuncu, odbio "pomoć" vojnika koji su stajali ispod krsta. Naime, vojnici nataknuše na štap sundjer natopljen octom i priješe ustima Isusovim da mu "ublaže muke" . Ocat se držao u sudovima kraj krst da bi onima koji se razapiju ublažilo muke(kakvog li cinizama da ti mučitelji koji te ubijaju najgorom vrsto smrtne kazne "olakšavaju" muke). To bi im gasilo žedj jer su od krvarenja žednjeli, a sadržavao je alkohol koji je ublažavao bolove. Kad je Isus na ustima osjetio da je to ocat, okrenu glavu od tog "anestitika" i reče: "Svršeno je!" i ispusti dušu. Prihvativši da primi punu čapu žuči on je ispunio svoj zadatak i odmah je uskraćen muka. U treće jutro je u slavu vaskrsnuo! I živi u svu vječnost!!!
I to je jedna od fundamentalnih lekcija za naše živote. Ne skraćujemo mi muke analgeticima i opijatima, naprotiv otvaramo se za još veće muke. Prava pobjeda dolazi jedino i isključivo strpljenjem i trpljenjem. Prihvatanjem sa spremnošću svega onog što donosi život. Strpljenje i trpljenje je jedini put kako možemo da "ubrzamo" dolazak rješenja. Mučenici nisu neki slabašni ljudi koje mi sažaljivo zovemo "paćenici" a posebno nijesu neki depresivci i mazohisti koji vole smrt. Ne naprotiv oni su heroji i puni životne sile, jer sve prihvataju i svemu su naredni što donosi Život. Vole Ga upravo onakvog kakav on zaista jeste, niti ružičastijeg niti šarenijeg (kao pilulice). Ovi Mečenici ne prizivaju nevolje niti se šibaju po ležima ali i ni ne traže neka brza i laka rješenja kako bi izbjegli ono što život nosi. Ne prave planove kao ja što sam poželio da prekratim sebi muke, znajući da će time izgubiti pravo rješenje.
Odbijajući "ocat" koji se nudi oni zapravo zatvaraju vrata novom još većem "mučitelju" koji će ih natjerati da sve iznova prolaze do kraja. Mečenici znaju da ako to učine, ako se još malo strpe da će odmah doći ono Isusovo "Svršeno je!" koje je donjelo spasenje! Njihova je bitka već dobijena, pa sa radošću i povjernjem je primaju, i "skraćuju muke" mirnim podnošenjem i povjernjem.