Gledao sam danas neku dobru emisiju iz astronomije. To sam oduvjek volio da pratim, jer svemir je tako inspirativan. Ali definitivno ljudi što više proučavaju to ogromno prostranstvo, čini mi se da sve više razumiju koliko zapravo ništa ne razumijemo i koliko su naše spoznaje ograničene.
Ali po prvi put sam osvjestio nešto što se tiče pomračenja sunca. Prividni prečnik mjeseca je skoro isti sa prečnikom sunca, tako da mjesec skoro savršeno zamračuje sunce. Ostane samo jedan vrlo vrlo tanak prsten koji mjesec ne zamrači kod potpunog pomračenja sunca, koji stvara čudesan prizor. I to je zaista fenomenalna "slučajnost" koja me je zamislila i ima simbolike. Mjesec je oko 400 puta manji od sunca, ali pošto je za skoro isto toliko puta bliži zamlji, prividno su oba nebeska tijela iste veličine. Ali razlike su više nego inspirativne. Mjesec je vrti oko Zemlje, a Zemlja se vrti oko Sunca, ali sa Zemlje izgleda da se i Mjesec i Sunce vrte oko Zemlje. Dalje, Sunce je zvijezda koja emituje svjetlost i toplotu, a Mjesec je satelit koji ne emituje svjetlost, već samo reflektuje ono što primi od Sunca. Mjesec i kad je najsjajniji ipak je 600.000 puta manje svjetlosti emituje od sunca.
Zar često nije ovako i u životu. Problemi koji su nam pred nosem umiju da zamrače sve ono dobro koje smo primili u životu. Da nam zbog tog padne mrak da ne vidimo ništa. Kako je moguće to? Pa moguće je kao što i taj mali mjesec zamrači onoliku sjajnu zvijezdu! Hvala Bogu što i najduže pomračenje ne traje duže od 12minuta. Ali opet kada se dese ta pomračenja čine nam se kao čitava vječnost. Neki ljudi izvrše samoubistvo u tim trenucima, misleći da je sve besmisleno i da se nikad neće završiti. Tako i kroz istoriju idolopoklonstva dešavala su se razna žrtvovanja djevica ili djece u vrijeme pomračenja kako bi se "umilostivili bogovi".
Svakako mnogo zla bi se izbjeglo kada bi se razobličilo velika laž da je Zlo jednako Dobru, kao što se čini sa zemlje da su Mjesec i Sunce iste veličine. Koliko je Mjesec manji od Sunca, još nemjerljivo više je Gospod Isus Hristos veći od svakoga zla koji kruže oko nas. Ali ipak "Zaklanjač svjetla" je ubijedio ljude da je velik da može donjete mrak na Zemlju, pa makar to bilo i za kratko. Da je on onaj koji svijetli noću.
A to je zato i što robujemo još jednoj laži, da smo mi centar univerzuma, da se sve okreće oko nas. Pa upravo taj Zemljin satelit zamračuje Svjetlost i Toplotu da dopre do nas. Kada shvatimo ove univerzalne principe duhovnosti, razumjećemo stvarni redosljed stvari. Da kao što je sve kroz Riječ tj. Hrista nastalo, tako je i sve zbog Njega a ne zbog nas stvoreno i čitav je kosmos a i naš unutrašnji svijet Hristocentričan, a ne Egocentričan. Ni jedna svjetlost Mjeseca, niti snaga i moć zla, se ne može mjeriti sa Dobrom. Sva slava onog "kamenog satelita" je samo blijeda sijenka milion puta slabija od prave sile i slave Božije.
Kad spoznamo ovu istinu koja je sakrivena u čudesnom kretanju ovih nebeskih tijela, moći ćemo spokojno u miru i strpljenju proći kroz odredjene faze "pomračenja sunca" u našim životima. Moći ćemo da vidimo dalje od ovog problema koji nam je pred nosom i koji želi da zamrači čitav naš život.
Ali po prvi put sam osvjestio nešto što se tiče pomračenja sunca. Prividni prečnik mjeseca je skoro isti sa prečnikom sunca, tako da mjesec skoro savršeno zamračuje sunce. Ostane samo jedan vrlo vrlo tanak prsten koji mjesec ne zamrači kod potpunog pomračenja sunca, koji stvara čudesan prizor. I to je zaista fenomenalna "slučajnost" koja me je zamislila i ima simbolike. Mjesec je oko 400 puta manji od sunca, ali pošto je za skoro isto toliko puta bliži zamlji, prividno su oba nebeska tijela iste veličine. Ali razlike su više nego inspirativne. Mjesec je vrti oko Zemlje, a Zemlja se vrti oko Sunca, ali sa Zemlje izgleda da se i Mjesec i Sunce vrte oko Zemlje. Dalje, Sunce je zvijezda koja emituje svjetlost i toplotu, a Mjesec je satelit koji ne emituje svjetlost, već samo reflektuje ono što primi od Sunca. Mjesec i kad je najsjajniji ipak je 600.000 puta manje svjetlosti emituje od sunca.
Zar često nije ovako i u životu. Problemi koji su nam pred nosem umiju da zamrače sve ono dobro koje smo primili u životu. Da nam zbog tog padne mrak da ne vidimo ništa. Kako je moguće to? Pa moguće je kao što i taj mali mjesec zamrači onoliku sjajnu zvijezdu! Hvala Bogu što i najduže pomračenje ne traje duže od 12minuta. Ali opet kada se dese ta pomračenja čine nam se kao čitava vječnost. Neki ljudi izvrše samoubistvo u tim trenucima, misleći da je sve besmisleno i da se nikad neće završiti. Tako i kroz istoriju idolopoklonstva dešavala su se razna žrtvovanja djevica ili djece u vrijeme pomračenja kako bi se "umilostivili bogovi".
Svakako mnogo zla bi se izbjeglo kada bi se razobličilo velika laž da je Zlo jednako Dobru, kao što se čini sa zemlje da su Mjesec i Sunce iste veličine. Koliko je Mjesec manji od Sunca, još nemjerljivo više je Gospod Isus Hristos veći od svakoga zla koji kruže oko nas. Ali ipak "Zaklanjač svjetla" je ubijedio ljude da je velik da može donjete mrak na Zemlju, pa makar to bilo i za kratko. Da je on onaj koji svijetli noću.
A to je zato i što robujemo još jednoj laži, da smo mi centar univerzuma, da se sve okreće oko nas. Pa upravo taj Zemljin satelit zamračuje Svjetlost i Toplotu da dopre do nas. Kada shvatimo ove univerzalne principe duhovnosti, razumjećemo stvarni redosljed stvari. Da kao što je sve kroz Riječ tj. Hrista nastalo, tako je i sve zbog Njega a ne zbog nas stvoreno i čitav je kosmos a i naš unutrašnji svijet Hristocentričan, a ne Egocentričan. Ni jedna svjetlost Mjeseca, niti snaga i moć zla, se ne može mjeriti sa Dobrom. Sva slava onog "kamenog satelita" je samo blijeda sijenka milion puta slabija od prave sile i slave Božije.
Kad spoznamo ovu istinu koja je sakrivena u čudesnom kretanju ovih nebeskih tijela, moći ćemo spokojno u miru i strpljenju proći kroz odredjene faze "pomračenja sunca" u našim životima. Moći ćemo da vidimo dalje od ovog problema koji nam je pred nosom i koji želi da zamrači čitav naš život.
Коментари
Постави коментар