Zadnjih mjeseci sam u vrlo turbulentnom periodu mog poslovnog života. Borba je velika ali i kontinuirana. Osjećam se kao u nekom ringu profesionalnog boks meča. Boksuje se u 12 rundi. I kao da mogu nabrojati svaku rundu. U nekoj sam bio dobro bijen a u nekoj sam i ja dobro tukao. I taman kad mislim da je gotovo da sam iscrpljen i da ne mogu više sudija gongom označi kraj runde. I onda odem u svoj ugao i dobijem osvježenje i onaj savjet Trenera. Po sistemu: pazi se ovaj udara vrlo nisko ili ne spuštaj gard i td. I onda taman kad onaj Ljekar sanira rane od napukle arkade, sudija opet gongom označava početak sljedeće runde. Bitka još traje, moj protivnik čini se još sa većom žestinom napada. Udarci su sve jači i jači, a snaga je sve manje. U očaju pitam Boga: "Kada će kraj? Hoću li opstati i ostati na nogama da dočekam pobjedu?
Sjetih se priče koju sam čuo o ispovjesti Ivandera Holifilda o onom čuvenom meču kada je pobjedio Majka Tajsona i postao šampion svijeta u teškoj kategoriji. Taj meč ću pamtiti cio život. Te 1996te godine vremešni Holifild stao je na put Tajsonu na vrhuncu njegove snage i prekinuo njegovu "vladavinu". Tajson je bio nepobjediv. Redjao je pobjedu za pobjedom i to sve nokautom.
Znaju svi da je Holifild veliki hrišćanin i da se molio Bogu za taj meč. Razmišljao je o svim mogućim taktikama njegovog protivnika ali jednog se pribojavao, a to je poznati Tajsonov udarac kojim je sve svoje protivnike bacao na pod. Kad bi se protivnik otvorio i kad bi se stvorila prilika za taj Tajsonov silni kroše, nema toga koji je mogao da ostane na nogama.
I onda je došao taj veliki dan, meč za titulu šampiona svijeta. Tajson je krenuo silovito. Negdje na polovini meča desilo i ono čega se Holifild pribojavao. Došao je i taj momenat kad je iscrpljen o siline udaraca, Holifild spustio gard, i uslijedio je Tajsonov najjači udarac. Holifild je kasnije govorio: "Kad sam primio taj udarac i kad sam vidio da sam mu odolio i ostao na nogama, znao sam da mogu pobjediti!"
I to me danas hrabri, jer mislim da sam protekle nedjelje primio taj najjači udarac u ovom meču. Kad kaže "najjači", mislim najpodmukliji, koga sam se pribojavao. Bio je kvaran jer je s ledja i to od onih koji su trebali da me brane a nisu. Oni su me udarili, a evo ostao sam na nogama. Nisam pao. Odolio sam. Zato vjerujem danas da je pobjeda moguća i da je izvjesna! Kao i što je Tajson pao u 11toj rundi!
Znaju svi da je Holifild veliki hrišćanin i da se molio Bogu za taj meč. Razmišljao je o svim mogućim taktikama njegovog protivnika ali jednog se pribojavao, a to je poznati Tajsonov udarac kojim je sve svoje protivnike bacao na pod. Kad bi se protivnik otvorio i kad bi se stvorila prilika za taj Tajsonov silni kroše, nema toga koji je mogao da ostane na nogama.
I onda je došao taj veliki dan, meč za titulu šampiona svijeta. Tajson je krenuo silovito. Negdje na polovini meča desilo i ono čega se Holifild pribojavao. Došao je i taj momenat kad je iscrpljen o siline udaraca, Holifild spustio gard, i uslijedio je Tajsonov najjači udarac. Holifild je kasnije govorio: "Kad sam primio taj udarac i kad sam vidio da sam mu odolio i ostao na nogama, znao sam da mogu pobjediti!"
I to me danas hrabri, jer mislim da sam protekle nedjelje primio taj najjači udarac u ovom meču. Kad kaže "najjači", mislim najpodmukliji, koga sam se pribojavao. Bio je kvaran jer je s ledja i to od onih koji su trebali da me brane a nisu. Oni su me udarili, a evo ostao sam na nogama. Nisam pao. Odolio sam. Zato vjerujem danas da je pobjeda moguća i da je izvjesna! Kao i što je Tajson pao u 11toj rundi!
super teme,Super blog, svidjami se i navraticu
ОдговориИзбришиPridruzi se na mymoonlog blog
Hvala, navratiću :-)
ОдговориИзбриши