Sad smo se upravo vratili sa izleta na Kučkim Koritima, velikoj visoravni od preko 1300 mnv, koje se nalaze na samo 35 kilometara od Podgorice. Tu je kako sam čuo bio komun gdje su Kuči izgonili stoku u ljeto. Tu se nalazi i nekadašnja vojna karaula, jer je to i granica sa Albanijom. Sa druge strane vidi se impresivni vijenac albanskih Prokletija. I sada još na njima ima snijega, iako je skoro polovina juna. Prava vazdušna banja. Vraćali smo se drugim putem, preko Zatrijebča. Tu se pruža nevjerovatan pogleda na Kanjon Cijevne. Kada smo prvi put prije 5 godina slučajno tuda prošli, doživio sam nešto izuzetno. Izašao sam iz kola da vidim kanjon, došao do ivice litice, ispod mene se otvorila zemlja a iznad mene nebo. Od tog prizora, ogromnog kanjona, dubine od nekih pola kilometra, krenule su mi suze na oči od ushićenja. Tako je pozicionirana ta litica da imate osjećaj da lebdite iznad provalije kanjona Cijevne. Fascinantno!
I upravo na tom mjestu na vrhu litice i tog vidikovca mještani su podigli ogromni mermerni krst visine skoro 9 metara. Mislim da se može vidjeti do Skadarskog jezera. A ispod tog krsta na samoj ivici izvire voda, oko koje je sagradjeno gumno. Na tom izvoru se napajaju stada ovaca i koza.
Ipak danas, dok su Ceca i djeca razgovarali sa mještanima, došao sam do ivice i udahnuo duboko gledajući taj ogromni procjep kojim teče jedva vidljiva ali ipak snažna planinka rijeka Cijevna, koja svoju snagu dobija od snjegova koji se u proljeće tope na vrhovima Prokletija. U daljini se vidjelo Skadarsko jezero i Rumija. Pogleda puca od Albanije do Lovćena.
I onda kao da mi je Bog progovorio gledajući ovaj ogromni jaz ispod mene i ispom ovog impresivnog Krsta. Postade mi jasno da ima toliko "jazova" u ovoj našoj lijepoj Crnoj Gori.
Jaz izmedju generacija je postao tako velik da ga najbolje oslikava ovaj veliki Kanjon. Toliko se sve promjenilo za zadnjih 30 godina u političkom, ideološkom, tehnološkom i svakom drugom smislu, da se sinovi i očevi skoro ne razumiju. Nikad kao sad nije nastalo toliko promjena za samo jednu generaciju, da su razlike postale nepremostive i nesagledive.
Veliki je jaz izmedju muškaraca i žena, izmedju sjvera i juga, izmedju crnogoraca i srba po pitanju jezika i crkve. I dalje su aktuelne ideološke podjele na bjelaše i zelene, na partizane i četnike, na komuniste i demokrate, vlast i opozicije itd. Zaista neshvatljivo u tako maloj zemlji toliko antagonizma.
Posebno je postao problem u Crnoj Gori ogroman jaz izmedju siromašnih i bogatih. To materijalno raslojavanje je možda i najteže u ovom vremenu krize.
I razmišljajući o svemu ovome, što baca čovjeka u očaj, pomislih u sebi: "Ima li spasa, postoji li ikakvo rješenje!?". I onda se okrenuh od Kanjona, na drugu stranu i ugledah iznad sebe u onaj veliki Zatrijebački Krts. Krst koji je neobično bijel i odudara u odnosu na čitavu okolinu. I razumjeh, da jedino pod Krstom smo svi jednaki i da jedino ako je On iznad nas obale se mogu spojiti i razlike prevazići. Jer Bog je toliko iznad svega, njegovi putevi su daleko iznad naših puteva, podjela i predrasuda. I to ne malo već toliko mnogo da ne možemo pojmiti, On je nepojmljivo pravedan i neutralan. On nije ni na čijoj strani, i ne može se njime manimulisati. On nije na "našoj" strani u tim podjelama, ne. On nas poziva da predjemo na Njegovu stranu, i da ostavio svoje busije i bunkere sa kojih ispaljujemo razorne bombe na neistomišljenike. On nije na strani ni jedne partije, ni jedne ideologije, ni jedne nacije niti denominacije, Zato biti Njegov, biti hrišćanin danas je možda i najuzvišeniji poziv. Da mi budemo most pomirenja a ne podjela. Da prevazidjemo čak i svoja uskorguda crkvena pravila, ne bi li dosegli onog drugog na drugoj strani u ljubavi. Nemojmo da biramo obale, birajmo Rijeku Života koja prolazi po sredini i nastavlja dalje. Koja Izvire ispod Krsta na kome je Hrist stradao za sve naše grijehe, prevazidjimo jaz izmedju nas,bili muško ili žensko, bili bogati ili siromašjni, bili moćni ili bespomoćni, bili Crnogorci ili Srbi, bili komunisti ili kapitalisti, bili sinovi ili očevi. Približimo se jedan drugome, da bi nas ovaj blistavi Krst ujedinio u Istini i Ljubavi, a ne da bi se potrli i uništili u svojim razlikama. To je ono što predstavlja i poručuje ovaj zatrijebački Krst i vidik ispod njega. Onaj koji mi je ispunio dušu i utrobu, da su mi suze krenule od ushićenja!
I upravo na tom mjestu na vrhu litice i tog vidikovca mještani su podigli ogromni mermerni krst visine skoro 9 metara. Mislim da se može vidjeti do Skadarskog jezera. A ispod tog krsta na samoj ivici izvire voda, oko koje je sagradjeno gumno. Na tom izvoru se napajaju stada ovaca i koza.
Ipak danas, dok su Ceca i djeca razgovarali sa mještanima, došao sam do ivice i udahnuo duboko gledajući taj ogromni procjep kojim teče jedva vidljiva ali ipak snažna planinka rijeka Cijevna, koja svoju snagu dobija od snjegova koji se u proljeće tope na vrhovima Prokletija. U daljini se vidjelo Skadarsko jezero i Rumija. Pogleda puca od Albanije do Lovćena.
I onda kao da mi je Bog progovorio gledajući ovaj ogromni jaz ispod mene i ispom ovog impresivnog Krsta. Postade mi jasno da ima toliko "jazova" u ovoj našoj lijepoj Crnoj Gori.
Jaz izmedju generacija je postao tako velik da ga najbolje oslikava ovaj veliki Kanjon. Toliko se sve promjenilo za zadnjih 30 godina u političkom, ideološkom, tehnološkom i svakom drugom smislu, da se sinovi i očevi skoro ne razumiju. Nikad kao sad nije nastalo toliko promjena za samo jednu generaciju, da su razlike postale nepremostive i nesagledive.
Veliki je jaz izmedju muškaraca i žena, izmedju sjvera i juga, izmedju crnogoraca i srba po pitanju jezika i crkve. I dalje su aktuelne ideološke podjele na bjelaše i zelene, na partizane i četnike, na komuniste i demokrate, vlast i opozicije itd. Zaista neshvatljivo u tako maloj zemlji toliko antagonizma.
Posebno je postao problem u Crnoj Gori ogroman jaz izmedju siromašnih i bogatih. To materijalno raslojavanje je možda i najteže u ovom vremenu krize.
I razmišljajući o svemu ovome, što baca čovjeka u očaj, pomislih u sebi: "Ima li spasa, postoji li ikakvo rješenje!?". I onda se okrenuh od Kanjona, na drugu stranu i ugledah iznad sebe u onaj veliki Zatrijebački Krts. Krst koji je neobično bijel i odudara u odnosu na čitavu okolinu. I razumjeh, da jedino pod Krstom smo svi jednaki i da jedino ako je On iznad nas obale se mogu spojiti i razlike prevazići. Jer Bog je toliko iznad svega, njegovi putevi su daleko iznad naših puteva, podjela i predrasuda. I to ne malo već toliko mnogo da ne možemo pojmiti, On je nepojmljivo pravedan i neutralan. On nije ni na čijoj strani, i ne može se njime manimulisati. On nije na "našoj" strani u tim podjelama, ne. On nas poziva da predjemo na Njegovu stranu, i da ostavio svoje busije i bunkere sa kojih ispaljujemo razorne bombe na neistomišljenike. On nije na strani ni jedne partije, ni jedne ideologije, ni jedne nacije niti denominacije, Zato biti Njegov, biti hrišćanin danas je možda i najuzvišeniji poziv. Da mi budemo most pomirenja a ne podjela. Da prevazidjemo čak i svoja uskorguda crkvena pravila, ne bi li dosegli onog drugog na drugoj strani u ljubavi. Nemojmo da biramo obale, birajmo Rijeku Života koja prolazi po sredini i nastavlja dalje. Koja Izvire ispod Krsta na kome je Hrist stradao za sve naše grijehe, prevazidjimo jaz izmedju nas,bili muško ili žensko, bili bogati ili siromašjni, bili moćni ili bespomoćni, bili Crnogorci ili Srbi, bili komunisti ili kapitalisti, bili sinovi ili očevi. Približimo se jedan drugome, da bi nas ovaj blistavi Krst ujedinio u Istini i Ljubavi, a ne da bi se potrli i uništili u svojim razlikama. To je ono što predstavlja i poručuje ovaj zatrijebački Krst i vidik ispod njega. Onaj koji mi je ispunio dušu i utrobu, da su mi suze krenule od ushićenja!
Коментари
Постави коментар