субота, 09. јун 2012.

PLOD I DAR

Prije neki dan nam je dolazila stara komšinica i donjele na poklon nešto Ceci. Ona uvjek donese cvijeće ili nešto drugo iz svoje bašte i voćnjaka. Uhvatiše se u priči naših biljaka u bašti, tačnije jednog lješnika koji je ove godine zaista buknuo. Od povećeg žbuna, postao je bujno drvo oblika ogromne žive ograde. Ali slabo je iznio plodova. I onda je ona, u čijoj bašti lješnik radja fenomenalno, objasnila Ceci onim jednostavnim ali najtačnijim narodskim jezikom: "Moraš da obrezuješ drvo i sječeš pojedine grane, jer one crpe život i uzimaju te sokove koje idu u plod. Zato ga nema. Zbog ovih bujnih grana."
Ako smo iskreni prema sebi shvatićemo da sve ono što jesmo i imamo je dar koji smo primili ili što je još češće plod našeg življenja. Tako i primjera radi lješnike koje smo prošle godine jeli bili su ili dar od pomenute komšinice ili plod sa naše drveta.
Dar može biti nasljedstvo ili nešto slično koje smo besplatno ili čak nezasluženo primili od roditelja, prijatelja, supružnika. Ali dar može biti i Božiji a ne samo od ljudi. Od Boga nam je talenat, snaga ili neka vještina iafiniteti. I to je uglavnom nešto što nismo morali platiti, zaraditi, zaslužiti i vratiti.
A sa druge strane, plod je nešto daleko složenije, jer ono je često posljedica velikog zalaganja, odricanja, posvećenosti i načina življenja. Ali plod može biti i negativan u vidu nekog poroka, mržnje, sebičnosti, nemira i posledica je naše destrukcije, zlog činjenja ili nečinjenja i zanemarivanja. Ono što sejemo u naš život u vidu neke riječi, postupaka i razmišljanja donose svoj plod. Ako smo dobro činili, dobru se možemo i nadati. Ako smo zlo činili ne možemo se baš mnogo čemu nadati. I u tome je bitna razlika.
Al ovo ne pišem da bi razumjeli odakle dolazi propast i siromaštvo, već kako se nešto stiče, neko imanje ili druge vrijednosti koje smo baštinili. Svo imanje je uvjek i jedno dar ljubavi i života ili plod naših misli, riječi i djela. I nije sve u život sve prema zaslugama kako neki misle, nešto je i "dar milosti". Čak mislim da najvrednijeu životu (zdravlje, djeca, talenti, ljepotu i dr.) dobijamo badava i bez ikakvih zasluga. Neko više stekne prosto svojim rodjenjem nego neko trudom i naporima u cijelom svom životu. Ali u oba slučaju blago onom čovjeku koji razumije da i jedno i drugo dolazi o Boga, pa sve sa zahvalnošću prihvata i prima.

Prošle godine sam pročitao priču o jednom domaćinu iz Kuča, koji je punih 50 godina "pripitimljavao" svoju zemlju. Od svoje mladosti do starosti posvetio je svome poljoprivrednom gazdinstvu. Nekad je to sve bio ljuti krš i drača, a danas poslije toliko odricanja, sklanjanja kamenja i donošenja fine rastresite zemlje iz drugih krajeva, je jedna predivna livada i bašta na kojoj nema ni kamenčića. Iako je ovaj starac sa svojim rukama krčio za sebe životni prostor, on nije nezahvalno odbacio "dar" koji je dobio sa Neba. Pa makar izgledao kao besplodni ljuti kamen. On je u tome vidio šansu da načini plodnu baštu. Izborio je svim svojim životom i svojom poluvjekovnom borbom sa ljutim kamenom komad zemlje koji je prehranio njegovu porodicu i čitavo stado. Upravo u tome leži tajna metanoje i uspojšnog života. Tajna tog uspjega je kada čovjek umje da spoji dar prirode i plodove svoga truda. Kad ne odbaci prvo a istrajava u drugom.
Stoga ovaj blog i knjiga koja je nastala iz njega, ima smisla samo onda kad i ako je uspjela da spoji dar naše tradicije i duhovnog nasledja pretočenog u Sveto Pismo sa jedne strane i plod spoznaje, razumjevanja i duhovnih uvida u svakodnevnom životu, sa druge strane. Samo tada to postaje duhovna krčevina sposobna da prehrani nas, obezbijedi našu porodicu i unaprijedi i umnoži naše imanje. Zato sa zahvalnošću prihvatimo sve Božije talente i bogato nasledje koje nam je po milosti dato ali i odgovorno i marljivo obezujujmo naje živote od svih besplodnih i jalovih radnji i odnosa kako bi rodili rod vrijedan življenja. Od toga roda i onih darova moći će se živjeti dostojanstven život pun radosti.