Пређи на главни садржај

FATAMORGANA

Postajem svjestan jedne gorke istine, da dugočekano rješenje jednog mog problema je zapravo jedna obična fatamorgana. Fatamorgana je optička varka koja se posebno javlja u pustinjama, na visokim temperaturama kada žedni nevoljnik u daljini ugleda glatku površinu vode. Fatamorgana se stvara zbog prelamanja svjetlosti na vrelom vazduhu iznad užarene površine pustinje, tako da se vidi ka neko jezerce ili barica u kojem se ogleda nebo. Ali još jedan efekat čini fatamorganu opasnom po nevoljnika koji krene ka toj iluziji vode da se napoji. To je efekat odmicanja. Naime, što se više primičeš toj "vodi" ona se sve više odaljuje. Tako da je fatalna za one koji ostave svoj pravac kretanja i odredište ne bi li dohvatili i dosegli taj "blagoslov". A njega zapravo nema.
U Knjizi Ponovljenih zakona zapisana je tajna Blagoslova i Prokletstva. Mojsije je u pustinji iscrpljenom narodu koji je skoro 40 godina "jurio" za obećanom zemljom, otkrio istinu koju sam danas osvjestio. Ustao je i ponovio čitavu Knjigu Zakona koju mu je Bog objavio i rekao: "Ako poslušate riječi ove knjige, i ako ih primjenjujete u svom životu, svi blagoslovi koji su zapisina u knjizi DOćI ĆE NA VAS I STIĆI ĆE VAS!
I u tome leži istina da Božiji blagoslovi su takvi da se ne jure kao fatamorgana. Naprotiv, oni tebe jure. Kad krenemo ka Bogu, a ne prema brzim rješenjima, novcu i uspjehu, blagoslovi počinju da jure za nama. A Mojsije kaže još STIĆIĆE nas. Nema tog pravednika koji može brže trčati od blagoslova da ga ovaj ne može stići.
Velika je razlika izmedju fatamorgane i blagoslova iako umije da zavara. Zato se i ove "trkalice" u našem životu i zovu optičkim varkama. Jer se čini da se u njima ogleda Nebo. Vrlo lako pomislimo: "Ah, evo ga rješenje, to je spas za našu žednu i napaćenu dušu." Čak se čini i da Bog se ogleda u tome, pa sve djeluje fantastično. Ali nekako je nedostižno. Teško onom koji ostavi svoj put da bi krenuo za ovim lažnim blagoslovima, zadovoljenju nagona i potreba. Taj će sigurno zalutati i glavu izgubiti.
Ali neće se izgubiti čovjek koji se drži svoga puta i drži odgovrono zadatka koji mu je povjeren. Žeđ će utoliti taj koji traži onog koji je Izvor pa će ga sve ostale vode sustići. Jer samo onaj koji bude krenuo za Istinom da traži Boga i sluša Njegove zapovjesti, neće morati da juri za blagoslovom. Ne, njega će početi da stižu svi oni blagoslovi koji su zapisani u Svetom Pismu. Biće plodni a ne besplodni. Biće glava a ne rep. Biće prvi a ne posljednji. Biće blogoslovljen svaki njihov izlazak i ulazak i uspjeće na svim svojim putevima.
Zato ne mislim više da se osvrćem za nekim optičkim varkama, koje govore: "Ovdje sam dodji!", a samo se odmiču kao u nekim noćnim morama u kojima nikako da dodjemo do izlaza. Danas želim da promjenim fokus i da se skoncentrišem na svoj put, a ostalo će doći.

Коментари

Популарни постови са овог блога

MED I MASLO

U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju

Blago tome ko dovijeka živi

Danas postadoh svjestan kad je ugledah na pločici ispod zidne mesingane biste Njegoša, koja decenijama visi na zidu našeg porodičnog doma, da sam odrastao uz izreku "Blago tome ko dovijeka živi imao se rašta i roditi.". Svakog dana ove bi se riječi , krajickom oka kao kakvim laserom, urezivala u moju podsvjest kao u mesing iz kojeg je izlivena ova bista. I nije slučajno baš nju otac odabrao i platio 50.000 onih jugoslovenskih dinara, jer j vjerovao Njegosu i zivio ovu njegov čuvenu izreku Vuka Micunovica iz Gorskog Vijenca. Pokušavao je moj otac da svojim zivotom ucini i da više od sebe. Nesto sto ce ostati da zuvi van njegovog vremena. Vaspitavao je brata i mene po tom nekom izgubljenom viteškom kodeksu, mada i sam tragično osvjedočen da svo ovo vrijeme ne traži ni vitezove ni plemenite ratnike. Pa ih zato i ne dobija, vec naprotiv, kao da i ih prezire, odbacuje i progoni. Nema mjesta danas za vječnost, za Boga i za Njegove sluge. Nema ni megdana za junake potput onih iz

Nepomenik

Ako hoćete da rješavate probleme morate ih nazoviti pravim imenom. Svako ima probleme, neko veće, neko manje, ali ono sto sam primjetio u Crnoj Gori ne usuđuju da ih imenuju, čak smišljaju neke zaobilazme fraze ili nadimke za svoje probleme, valjda da ne bi "prizvali zlo" ili da ga učine manje ozbiljnim. Kao da će tako da nestane.  Kad govore o zlu tj davolu kažu Nepomenik. Pa kad govore o bolestima ili nesrećema, govore tiho, ustaju smjesta, ili izgovaraju "pu, pu daleko bilo", "ne pominjalo se". Isto tako npr. kancer umiju da nazivaju "ono najgore".. Vjerujem da je to povezano s našim paganskim vjerovanjima, koji su vjerovali da u drveću žive duhovi, te su stabla bila važan dio religioznih obreda.  Otud ono kucanje po drvenoj površini usred razgovora "da ne čuje zlo", koje tako često čujemo . To nema veze sa istinskom hrišćanskom duhovnošću, ne samo zato što je grijeh bojati se zloga jer u Isusu Hristu mi imamo vlast nad svim demonski