субота, 05. мај 2012.

ZVIJEZDE PADALICE

Moram reći da me je veoma uzdrmala neprijatna vijest da je jedan moj prijatelj prevario zenu. Nije mozda u danasnje vrijeme to nista cudno, a ova vijest možda ni istinita, ali me je sve to ipak protreslo jer je on svešteno lice koji je za mene bio primjer i uzor u vjeri i kako treba da izgleda Božiji čovjek. Mislim "Ej čovječe, kada takvi veliki ljudi padaju i posrću, čemu ja da se nadam? Deluje deprimirajuće. Pa kažem: "Bože, može li se iko održati danas u ovome svijetu i ostati vjeran Tebi i onima koje voli! Ima li i jedan koji može da održi Tvoje zapovjesti i da ne zastrani. Kakva li je nada naša, ako i sluge tvoje sagrešuju na taj način? Ah, jesu li ovo ona zadnja vremena o kojima Si govorio. Vremena kada će nastupiti veliki otpad i kada će mnogo srca ohladnjeti i otići svojim putevima? "
A Gospod ne odgovara. Ćuti. Izgleda kao da nema šta da kaže ili kao da je to nešto tako daleko od Njega i da nema veze sa Njim. Ali nije, prije će biti, kao da ga ništa ne iznenadjuje. Čak šta više, izgleda da ga iznenadjuje to što sam ja iznenadjen i frapiran, i što sam toliko sablažnjen pa postavljam tolika pitanja. I sam sam vrlo često kušan, pa valjda ne mislim da sluge Božije nisu još više kušani na takve stvari, posebno kada su popularni i kad su ostvarili toliko uspjeha.
Umjesto odgovora, sjetih se one starozavjetne priče kako je veliki pravedni Kralj David, počinio gnusni zločin. Kada je poslije 20 i više godina stalnog ratovanja postao kralj nad citavim Izrealem, osvojio Jerusalim, sagradio carski palatu. Odlucio je malo da iskulira. Prvi put nije otišao sa svojom vojskom u rat na istoku, već je to prepustio svojim generalima. Izležavao se čitav dan na svom krevetu, probudio se u kasno popodne i otišao na vrh svoje palate da se prošeta po krovu i da uživa malo u panorami grada. I kao "slučajno" u dvorištu preko puta kupala se potpuno gola lijepa Abigela, žena Urijina jednog od najodanijih Davidovih vojvoda. David naredi da mu je dovedu. I to veče Abigel ostade trudna. David kad cu da je Abigel trudna, da bi prikrio svoju prevare, učini šoš gnusnije djelo, pa poruči preko kurira Joaba komadantu čitave vojske da pošalje Uriju kući iz bitke, nadavši se da će ovaj leći sa svojom ženom, i tako prikriti da je ona spavala sa njim. Ali kad Urija dodje, spavaše na kapiji grada, i ne htjede da otidje svojoj kući ni na nagovor Davidov, zato što nije htio da jede i spava sa svojom ženom dok njegova vojska gine. I onda David skova podmukli plan, pa po sirotom Uriji, posla poruku Joavu, da Uriju stavi na najzesce mjesto bitke da ovaj pogine. Urija je nosio poruku njegovog uništenja, jer je vjerovao svome gospodaru i držao se pravde i morala. Uskoro je stigla vijest o pogibiji Urije Hetejina. David je uze Abigelu za svoju ženu, i taman kad je mislio da niko nije saznao, došao mu je Božiji prorok Natan i razotkrio njegov grijeh. David postade svjestan sveg svog zločina i poče pokajnički moliti za oproštaj. Ali kazna je stigla, Natan reča Davidu da se mač neće maknuti od njegovog doma dovjeka i da će djete nastalo u ovoj prevari umrijeti. I tako je i bilo, djete je umrlo nakon 7 dana od porodjaja, David do same smrti je neprekidno ratovao, a njegovi sinovi su ustajali da ga likvidiraju i da mu preuzmu prijesto. Nikad nije imao mira i spokoja.
I onda mi je jasno, da pad dolazi onda kad pomislimo da više nemamo za šta da se borimo. Kada mislimo da smo dosegli svoje ciljeve i da je to to i da možemo malo da odmorimo. Kada pomislimo da smo jaki i da smo pravedni da možemo odoljeti svakom iskušenju.
I istina je, ovo je vrijeme velikih "zvijezda padalica". Zvijezda koje misle: dosegli smo nebesa i sijamo kao zvjezdice na slavnim holivudskim ulicama. Koji ne znaju da ostanak na visokom mjestu podrazumjeva isto ono posvećenje i napor koji smo ulagali da bi ga dosegli. Postati i biti zvijezda podrazumjeva isto onoliko borbe, poniznosti i budnosti koliko smo bili dok smo bili samo "obični ljudi sa snovima". Nije niko i nikad siguran od pada, osim možda onih koji zadrža malo svijesti o sopstvenoj slabosti u svojoj slavi. Jer slava nije za ljude.
Mažda i nije velika šteta što su te zvijezde postale padalice, kolika je šteta nastaje njihovim padom na druge. Zato i Isus na nekoliko mjesta upozorava i kaže da će sablazni doći, ali teško onom od koga dolaze, jer će velika ruševina njihova biti. Što je veća zvijezda, veća je i tektonika poremećaja, veća je šteta na one kojima su te zvijezde bile vodilje u tampnim noćima, pa sad ne znaju kuda ići i kako se orjentisati. Nije ni čudo da Riječ Božija za takve kaže da se "neće odmaći mač od njihovoga doma". Da će biti sukoba neprekidnog, dana punih nemira i bunta njihove djece. Kad kažem "djece" ne mislim samo na pravu djecu, već i na onu duhovnu koje su oni porodili i podigli. Oni će se postati krvnici, odvrgnutće se od svojih palih vodja i tražiti njihovu smjenu, pa čak i smrt. Ali hvala Bogu, dok je Neba, biće i sjajnih zvjezda neće tama sve prekriti. Ali biće i "zvijedza padalica" nažalost.