субота, 12. мај 2012.

VLASNIK ILI UPRAVITELJ

Nekoliko puta sam bio u ulozi izvršnog direktora ili medadžera kako sad vole da kažu. A menadžer nije ništa drugo do engleski izraz za upravnika ili upravitelja kako mi kažemo. Od toga sam 3 godine skoro bio upravitelj privatne imovine, i tu naučio razliku izmedju vlasnika i upravitelja. Djeluje da je isto, ali nije.Tu razliku ću najslikovitije to objasniti kroz primjer aviona. Avioni mogu biti u privatnom vlasništvu, ali pilot je onaj koji upravlja avionom. I kad vozi vlasnika aviona, jedan sjedi u avionu a drugi pilotira. Problem nastaje, kada bi ustao vlasnik, i stao nad glavom pilota i počeo da mu komanduje: "ajde sad malo lijevo, pa sad idi gore, pa malo desno...". I sve do jedne granice to je u redu, dok postoji mogucnost da se avion održi stabilno u letu, to je OK. Ali ako bi vlasnik počeo da daje neke sulude komande, šta preostaje pilotu nago da spusti avion na prvu livadu, da ustane i fino da kormilo vlasniku pa neka on vozi avion. Vlasnik može da zapali avion, može da se surva da radi šta hoće sa svojim avionom i životom, jer kaže: "Ovo je moje, mogu sa svojom imovinom da radim šta mi je volja. Moj je i život pa mogu i da se upropastim i poginem kad mi je volja!"
Slušam upravo onu divnu pjesmu od Džibonija koja u refrenu kaže: "Nisam bio dostojan ni ove dvije duše što nam je Bog povjerio, povjerio. Mjesto da se ljube ja sam i to iznevjerio!". E o tome želim da pišem, da naše duše i sve ostalo nam je Bog povjerio. Našu djecu ne posjedujemo, već nam ih je Bog povjerio, i umjesto da ih čuvamo kao dobri upravitelji, mi smo ih iznevjerili svojim sebičlukom.
Većina ljudi, nažalost, danas smatraju da su spostvenici i baštinici svoje imovine i onog čto je u njihovoj aprehenziji. Da mogu sa time činiti šta je njihova volja. Da mogu raspolagati bez ikakvog ograničenja i skrupule. I u tome leži problem.
Oni koji ne razumiju da to što "posjeduju" je zapravo dar Božiji i njegove milosti, ne mogu osjetiti i imati u srcu zahvalnost zbog toga. Oni pristupaju svemu sa potrošačkim mentalitetom, oni su konzumenti oni rabe do uništenja ono što im je povjereno. Jedu i prežderavaju se bez zahvalnosti, piju i opijaju se bez zahvalnosti, "posjeduju" svoje ljubavnice, žene i djecu bez radosti i zahvalnosti. Misle da su vlasnici aviona, pa da mogu "manipulisati" sa njim i pilotima kako im je drago, ne mareći za sigurnost putinika i aviona koji su im povjereni i koju su povjerili svoje živote i sudbine u ruke pilota time što su se ukrcali u avion.
A pravi savjesni upravitelji, razumiju da im je u povjerenju sve predato. Oni primaju sve sa zahvalnošću, raduju se časti koja im je ukazana. Oni ne manipulišu, već sa pažnjom dobrog upravnika upravljaju luksuznom letilicom koja im je povjerena.
Mi nemamo vlasti ni na sobom i svojim životom, već nam je duša povjerena na čuvanje, a kamo li na tudjim životima!
Nemamo prava za destrukciju nad baštinom kojom upravljamo, a kamo li da uništavamo tudje ili prirodu oko nas. Nekada su Lovci to znali, pa su lovili i uzimali iz priroda samo onoliko koliko im je potrebno bilo za hranu, i to sa zahvalnošću. Današnji lovci ubijaju iz zadovoljstva bez ikakvog strahopoštovanja prema onom što nam je povjereno. Postali smo konzumeri, šerholdersi, trgovci i neke velike gazde. A Džiboni kaže "Iznevjerili smo ove naše duše koje nam je Bog povjerio!"