петак, 11. мај 2012.

ŠUT I ROGATI

Juče mi je jedan poslovni prijatelj, na komentare o nepravdi koju trpimo, rekao staru izreku: "Ne može šut sa rogatim!". Oćutao sam, jer me je iznenadila. To je stara narodna izreka, koja djeluje kao mudra, a da li je? Razmišljao sam juče i danas o toj izreci i borio se sa ovom "narodnom umotvorinom". I mogu reći da mi se vrlo ne svidja. Suviše je defetistička, kao da obara duh i čini da se mi slabi i "nenaoružani" povlačimo pred naoružanim silnicima.
Posebno me "žulja" izreka, kad imam u vidu, da je jedan od simbola zla - rogati djavo. A pravednik bi valjda trebalo da je onaj "šuti" koji ne čini nikom zla i nikom ne nanosi povrede i bol. Kao ona šutava ovca, nemoćna da napadne ali i da se odbrani.
Ali postoje druge izreke koje mi mnogo više znače od ove "Ne može šut protiv rogatoga!". Isus je na nekoliko mjesta svojim učenicima govorio da ih šalje kao ovce medju vukove. Upozoravao ih je da će doći zla vremena kada će se pojavljivati rogati Jarci i vukovi u jagnjećoj koži, koji žele da rastrgnu stado. I kad pomisli čovjek onako "zdravorazumski", ima li ikakve šanse šutava ovca medju krvoločnim vucima. Naravno da nema NIKAKVE! Kako li se osjeća ovca medju vukovima? Vrlo vrlo uplašeno, nesigurno i ugorženo. Bukvalno se osjeća ka nečiji lak obrok. Ali da li je zaista tako?
Ali nešto važnije je Isus govorio učenicima, svojim "šutavim ovcama", i vrlo utješino: "Ne bojte se, ja sam Dobri Pastir, koji čuva svoje ovce....Ne boj se stado malo, jer se svidjelo Ocu da vam podjeli carstvo... Ja ću biti sa vama do svršetka svijeta i vijeka.... Moja je osveta ja ću uzvratiti... Ko dira u vas, dira u zjenicu oka moga... Ko dirne u crkvu Božiju, razoriće ga Bog...." i još mnogo, mnogo sličnih utješnih i ohrabrujućih izreka.
Ali nije samo to, otišao je i korak dalje, pa je ovim "šutavim ovčicama" rekao: "Pokorite se Gospodu, protivite se djavolu i pobjeći će od vas... Jer je veći Onaj koji je u vama, nego ovaj (rogati) u svijetu...".
Zato ne mogu da dijelim ovakve stavove i izreke koje šire defetizam i čine nas nemoćnim da se odupremo "rogonjama". Naše odupiranje nije u istim sredstvima, da sad ovce na sebe stavljaju nekakve rogove i zubala oštra, pa da reže kao vukovi. Ne, naša odbrana je da se "pokorimo Gospodu", i da se aktivno protivimo nepravdi tako što ćemo ostati ono što jesmo i ostati u Istini. Onda možemo računati na Pastira da će on braniti svoje. On je naš Rog i naše oružje, i veći je od svakog drugog roga koji se podiže protiv istine i pravde. I ispuniće se obećanje, pa će pobjeći "rogonja", jer je "veći Onaj koji je u nama, nego ovaj u svijetu!".
Mi se možemo oduprijeti!