Upravo odgledah film "Dalje od očiju mogu vidjeti", zasnovanom na istinitoj priči, o jednom slijepom momku koji je uspio da se uz pomoć prijatelja popne na Everest! Taj fenomenalni borac naučio je od svoje pokojne majke da je izvanredan i da može ostvariti izvanredan život. Bio je jedini slijepac koji je dobio posao u toj školi. Bavio se sportom i planinarenjem pored sveg tog svog ograničenja. Uspio je da zavede lijepu učiteljicu i da je oženi i dobije dijete. Ali dobio je poziv da učini nešto nevjerovatno. Da bude dio planinarske ekspedicije i da se uspenje na KROV SVIJETA. To nijednom slijepom čovjeku nikad nije uspjelo. Osim ovom SUPER SLIJEPCU. I čitav film zapravo priča priču o zahvalnosti ovog slijepog mladića za njegova 5 prijatelja koji su rizikovali svoje živote da bi mu pomogli da ostvari svoj san.
Sjetih se one novozavjetne priče kad je Isus bio kući jednog svog učenika, skupio se ogroman narod, poučavao ih je pismu a poslije i isceljivao. Red za bolesne bio je ogroman. To je priča o jednom nesvakidašnjem potezu koji su preduzeli prijatelji za svog prijatelja koji je bio totalni invalid. Zbog svog raskalašnog života zaradio je "neizlječivu" bolest. Sveštenici su naredili izolaciju i odbačenost ovog "bezbožnika". Ali kad je čuo da je Isus došao u njihovo mjesto, javila se neka nada da bi moglo nešto da se desi, ali oduzetost i teret krivice žalostili su ovog samrtnika. I onda su njih 4 prijatelja odlučila da preduzmu nešto radikalno. Da bi ga doveli nekako do Isusa, oni su se okolo popeli na krov kuće, i napravili rupu na slamnatom krovu i uspjeli da ga spuste pred Njegove noge. Kad je vidio Isus tu vjeru prijatelja kroz ovakav čin, oduševio se, i učinio takodje nešto nesvakidašnje bolesniku: rekao mu da su mu oprošteni grijesi! Spao je teret sa njegovog srca i naporedo i njegova bolest je nestala. Naočigled svih bio je isceljen od "neizlečive" bolesti.
Mi u životu možemo mnogo svojim trudom da učinimo, kao ovaj slepac što je učinio. I to je super i to je ono što samo ja i ti možemo učiniti. Ovaj slepac je bio požrtvovan u svemu što je činio. Postigao je čudesan uspjeh da se takav i mogao zaposliti, oženiti i baviti sportom. Sve, ali sam na Himalaje svakako ne bi mogao doći nikad.
Ali ono što mi je postalo jasno, mi možemo biti SUPER SLIJEPCI, ali postoji dio u našem životu koji mi ne možemo sami postići. I ovaj slepac i ovaj oduzeti su se ponizili i prihvatili pomoć svojih prijatelja. Kad mi nemamo vjere i snage za neke stvari, kada nas obuzima strah i sumnja, tu su prijatelji da nas podrže, da nas ponose na "nosilima". Da nas zbog ljubavi prijetljske, uzmu i iznesu svojim mišicama na "krov svijeta". A onda i da "probiju rupu na krovu" da bi nas donjeli pred Njegove noge. Za takvo nešto postoji nagrada, jer sve je moguće onima koji vjeruju. Postoje dionice našeg života, kada ne možemo sami, kada klonemo na svojoj postelji. Onda su tu prijatelji! Vjerujem da nas Bog na tim dionicam našeg života uči da ne možemo sve sami i da smo upućeni jedni na druge.
Zato budimo ja i ti ovi prijatelji koji su spremni da rizikuju nešto za svoje posustale i nemoćne ortake. Učini nešto radikalno i čak suludo, u toj dobroj vjeri, da bi ostvarili snove naši bližnji. Da im pomognemo da dokuče svoj "Krov svijeta".
I stignu, do Njegovih nogu.
Sjetih se one novozavjetne priče kad je Isus bio kući jednog svog učenika, skupio se ogroman narod, poučavao ih je pismu a poslije i isceljivao. Red za bolesne bio je ogroman. To je priča o jednom nesvakidašnjem potezu koji su preduzeli prijatelji za svog prijatelja koji je bio totalni invalid. Zbog svog raskalašnog života zaradio je "neizlječivu" bolest. Sveštenici su naredili izolaciju i odbačenost ovog "bezbožnika". Ali kad je čuo da je Isus došao u njihovo mjesto, javila se neka nada da bi moglo nešto da se desi, ali oduzetost i teret krivice žalostili su ovog samrtnika. I onda su njih 4 prijatelja odlučila da preduzmu nešto radikalno. Da bi ga doveli nekako do Isusa, oni su se okolo popeli na krov kuće, i napravili rupu na slamnatom krovu i uspjeli da ga spuste pred Njegove noge. Kad je vidio Isus tu vjeru prijatelja kroz ovakav čin, oduševio se, i učinio takodje nešto nesvakidašnje bolesniku: rekao mu da su mu oprošteni grijesi! Spao je teret sa njegovog srca i naporedo i njegova bolest je nestala. Naočigled svih bio je isceljen od "neizlečive" bolesti.
Mi u životu možemo mnogo svojim trudom da učinimo, kao ovaj slepac što je učinio. I to je super i to je ono što samo ja i ti možemo učiniti. Ovaj slepac je bio požrtvovan u svemu što je činio. Postigao je čudesan uspjeh da se takav i mogao zaposliti, oženiti i baviti sportom. Sve, ali sam na Himalaje svakako ne bi mogao doći nikad.
Ali ono što mi je postalo jasno, mi možemo biti SUPER SLIJEPCI, ali postoji dio u našem životu koji mi ne možemo sami postići. I ovaj slepac i ovaj oduzeti su se ponizili i prihvatili pomoć svojih prijatelja. Kad mi nemamo vjere i snage za neke stvari, kada nas obuzima strah i sumnja, tu su prijatelji da nas podrže, da nas ponose na "nosilima". Da nas zbog ljubavi prijetljske, uzmu i iznesu svojim mišicama na "krov svijeta". A onda i da "probiju rupu na krovu" da bi nas donjeli pred Njegove noge. Za takvo nešto postoji nagrada, jer sve je moguće onima koji vjeruju. Postoje dionice našeg života, kada ne možemo sami, kada klonemo na svojoj postelji. Onda su tu prijatelji! Vjerujem da nas Bog na tim dionicam našeg života uči da ne možemo sve sami i da smo upućeni jedni na druge.
Zato budimo ja i ti ovi prijatelji koji su spremni da rizikuju nešto za svoje posustale i nemoćne ortake. Učini nešto radikalno i čak suludo, u toj dobroj vjeri, da bi ostvarili snove naši bližnji. Da im pomognemo da dokuče svoj "Krov svijeta".
I stignu, do Njegovih nogu.
Коментари
Постави коментар