Пређи на главни садржај

SPIRALA

Da li ti zvuče poznato riječi: "O zar opet!?", "Moram li sve ispočetka?", "Dokle ću da imam posla sa vama? Stalno li vas moram nadgledati i misliti za vas!", "Već vidjeno! Ista meta isto ostojanje!", "Sve se vrti u krug!" itd...
Najgore nešto u životu, to su isti problemi koji se ponavljaju. Iste bolne situacije. Isti padovi. Kao da se sve vrti u krug. Ako šta donosi očaj u život, to je ovo ponavljanje stvari koje smo mislili da smo pobjedili i da smo prevazišli.
Meni su se prošli mjesec ponovile stvari koje sam vjerovao da mi se nikad neće ponoviti. Kao u onim horor fimovima kada ustaje ona napast koju je glavni glumac ubio, pa okreće ledja i sjeda isrpljen da odahne, ali ne lezi vraže, napast opet ustaje i hoće da zamahne da zada novi podmukli udarac sa ledja.
Potrebno je pronaći u sebi još one snage iz petnih žila da se ustane i iznova udje u borbu dok zaista ne satremo neprijatelja tj problem koji nas muči.
Pročitah skoro onu priču o proroku Jeremiji koji se iznova i iznova upadao u probleme jer je ukazivao na grijeh kralja, sveštenstva i idolopoklonstva koje je zahvatilo čitav narod. Odlučio je da sve riječi proroštva koje je dobio pretoči u knjigu. U to vrijeme pisanje knjige je bio mukotrpan i veoma skup poduhvat. Inspirisan i nadahnut Jeremija je govorio a njegov pisar i učenik Baruh je sve to hvatao i zapisao. Kad je završena ta velika knjiga proročka, jedna od najvećih u starom zavjetu, Baruh je išao i čitao po javnim skupovima i kućama. I onda jednog dana kralj je saznao za tu knjigu, naredio da mu je donesu i da mu je pročitaju. Kada je čuo sadržaj te Riječi Božije. Uhvatio je knjigu i iscijepao i bacio u vatru dok cijala nije izgorela. Uništio je svoje ogledalo, jer nije želio da se odrekne njegovog raskalašnog života i nekih političkih i vjerskih sredstava i metoda koji su mu obezbjedjivali prevlast.
I onda je Baruh javio Jeremiji, da je njegovo životno djelo uništeno.
Ja sad kad sam objavio knjigu, mogu da zamislim koliki je to gubitak, da ti neko javi da je potpuno uništeno tvoje djelo. Tad nije bilo fotokopirnice, nije bilo bekapa na komjuteru da ti vrati izgubljene podatke. To je bio jedan jedini primjerak knjige, koji je sada bio uništen.
I šta je uradio Jeremija, a to je lekcija za svakog ko hoće nešto da ostvari, počeo je da piše knjigu PONOVO tj. IZNOVA. Trebalo se sjetiti svega, trebalo je iznova naći inspiraciju i nadahnuće, trebalo je prionuti ponovo na mukotrpan posao. Uf. Mogu misliti kako je teško pobjediti u sebi onu zlu volju, očaj i bijes i početi stvari iznova. To je metanoja. Jedan prijevod odnosno značenje riječi metanoja je upravo to: "misliti iznova".
To je lekcija koju sam po ko zna koji put učio, da kada vidiš da hoće da ti se vrate negativne stvari i misli, da smogneš snage u sebi i da kreneš ponovo da se boriš. I to nije uopšte lako. Jer pomisao da nisi uspio da prebrodiš te stvari, da to nešto ružno iz prošlosti treba opet da ti se dešava, da spodoba nije mrtva, to zaista baca u očaj.
Ali podjeliću sa vama jednu lekciju koju sam naučio tačnije jedno otkrovenje koje mi je dala volje da ponovo ustanem i da se borim: "Nije krug u pitanju, već SPIRALA!". Drugim rijčima, ne ponavljaju se stvari u krug, tako što ona zamišljena kružnica dodje opet na početak i okreće opet iznova kao kakvim nevidljivim šestarom. Ne, stvari se dešavaju u spirali, iako izgleda da se vrte oko centra, ali dešava se jedan proces rasta, neko sazrevanje u nama, tako da je ona kružnica sve dalje od centra i kad okrene 360 stepeni, ona ne dolazi na početni položaj, već formira spiralu. I to je fenomenalno. Mi rastemo, postajemo sve snažniji i snažniji, iako djeluje da smo sve slabiji i slabiji i gubimo volju da se suočavamo sa istim stvarima, čak sve težim. Ali to je zato što ne shvatamo da smo tome dorasli. Pa iako je moćniji naš dušman, mi smo još moćniji. Pobjeda je sve veća i veća. Samo se čini da je isti neprijetelj i veći, to je zato što smo mi veći i što se spremamo za još veću pobjedu i slavu.
Trebamo se ohrabriti kao Jeremija, i da ne očajavamo što neki ruše naša životna djela. Mi ćemo nastaviti da gradimo iznova, jer to je jedini put za pobjedu. Zar i stara latinska izreka "Repeticio Mater Studiorum" ne kaže da je ponavljanje majka učenja. Vodje moraju da nauče ovu lekciju, da se stvari moraju činiti iznova i iznova dok ne postane savršeno. To predstavlja napor, ali jedino to donosi pobjedu.
I tako je bilo nova Jeremijina knjiga je sačuvana do današnjih dana. Predstavlja inspiraciju za mnoge i mnoge generacije, jer je jedan čovjek odlučio da se ne predaje, da ne očajava, već da krene IZNOVA! Krenimo i mi, spirala naših života će probiti sve granice i sve neprijatelje, jer smo smogli snage da uradimo stvari ponovo i ponovo, dokle bude potrebno! Do konačne pobjede nad neprijateljem naše duše!

Коментари

Популарни постови са овог блога

MED I MASLO

U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju

Blago tome ko dovijeka živi

Danas postadoh svjestan kad je ugledah na pločici ispod zidne mesingane biste Njegoša, koja decenijama visi na zidu našeg porodičnog doma, da sam odrastao uz izreku "Blago tome ko dovijeka živi imao se rašta i roditi.". Svakog dana ove bi se riječi , krajickom oka kao kakvim laserom, urezivala u moju podsvjest kao u mesing iz kojeg je izlivena ova bista. I nije slučajno baš nju otac odabrao i platio 50.000 onih jugoslovenskih dinara, jer j vjerovao Njegosu i zivio ovu njegov čuvenu izreku Vuka Micunovica iz Gorskog Vijenca. Pokušavao je moj otac da svojim zivotom ucini i da više od sebe. Nesto sto ce ostati da zuvi van njegovog vremena. Vaspitavao je brata i mene po tom nekom izgubljenom viteškom kodeksu, mada i sam tragično osvjedočen da svo ovo vrijeme ne traži ni vitezove ni plemenite ratnike. Pa ih zato i ne dobija, vec naprotiv, kao da i ih prezire, odbacuje i progoni. Nema mjesta danas za vječnost, za Boga i za Njegove sluge. Nema ni megdana za junake potput onih iz

Nepomenik

Ako hoćete da rješavate probleme morate ih nazoviti pravim imenom. Svako ima probleme, neko veće, neko manje, ali ono sto sam primjetio u Crnoj Gori ne usuđuju da ih imenuju, čak smišljaju neke zaobilazme fraze ili nadimke za svoje probleme, valjda da ne bi "prizvali zlo" ili da ga učine manje ozbiljnim. Kao da će tako da nestane.  Kad govore o zlu tj davolu kažu Nepomenik. Pa kad govore o bolestima ili nesrećema, govore tiho, ustaju smjesta, ili izgovaraju "pu, pu daleko bilo", "ne pominjalo se". Isto tako npr. kancer umiju da nazivaju "ono najgore".. Vjerujem da je to povezano s našim paganskim vjerovanjima, koji su vjerovali da u drveću žive duhovi, te su stabla bila važan dio religioznih obreda.  Otud ono kucanje po drvenoj površini usred razgovora "da ne čuje zlo", koje tako često čujemo . To nema veze sa istinskom hrišćanskom duhovnošću, ne samo zato što je grijeh bojati se zloga jer u Isusu Hristu mi imamo vlast nad svim demonski