Juče sam prisustvovao prvom pravom Nacionalnom Molitvvenom doručku organizovanom u Crnoj Gori. Bilo je grandiozna organizacija. Došli su lideri zemalja jugoistočne Evrope. Iz Crne Gore su svi najmoćniji ljudi bili prisutvi, Predsjednici Države, Skupštine, Vlade, najačih partija, kao i vlasnici i predsjednici najvećih kompanija, ministri, kulturni radnici, medijski poslenici. Ustade jedan američki senator, koji je sve to isto primjetio, ali reče da je prisutan i Jedan, medju svima nama, koji je još moćniji od svih - Isus Hristos.
Toliko mi je bilo puno srce, da se otvoreno propovijedalo Jevandjelje i toliko pominjao Isus, da su svi slušali, da mislim da se nikad nešto ovako u bližoj istoriji nije dešavalo u Crnoj Gori. Američki i Evropski političari i javne ličnosti koji organizuju Molitveni doručak kod Predsjednika SAD govore o Bogu sa našim najuticajnijim ličnostima. Kad je počinjao ručak svi smo se pomolili Isusu Hristu. Za mene je sve to bilo čudesno. Mislim, ja u mojoj kući se sa porodicom za nedjeljni ručak isto tako molim i zahvaljujem Bogu što nam je dao slogu, zdravlje i pun sto da imamo jesti. Ali ovako javno, prvi put sam doživio. Mislim da je to veliki dogadjaj za naše društvo. Bez obzira koliko je ko bio iskren u toj molitvi, bitno je da su uvidjeli da to neke napredne zemlje ove civilizacije itekako znaju da rada i da cijene.
Jedan govornik je ispričao dobru priču o jednom čovjeku koji je smišljao način kako da nadmudri i ponizi jednog mudraca. Da mu postavi javno pitanje na koje bi ovaj pogriješio. Pa je smislio da uzme jednu malu pticu u ruku i da je isprući pred mudraca sa pitanjem: "Da li je ova ptica koju držim u ruci, živa ili mrtva?". Pa ako ovaj kaže da je mrtva on će je pustiti da poleti, a ako kaže da je živa, on će je rukom stegnuti i udaviti i pokazati mu da je pogriješio. I tako je uradio. Došao je prvom prilikom pred njega sa pticom u ruci i planom u glavi. Kad ga je upitao: "Šta držim u ruci?". Mudrac mu odgovori: "Pticu držiš.". "A je li živa ili mrtva?" - upita samozadovoljno čovjek. A mudrac poćuta pa mu odgovori: "Ona je ono što ti želiš da bude".
Govornik je iz ove priče izvuko jednu opštu pouku koja se tiče naše vjere i onih koji hoće da od toga naprave uzrok podjela i diskriminacija. Odluka je na svima nama. Vjera je naš izbor, i ono što mi želimo da ona bude za nas. Možemo je pustiti da leti a možemo je rukom ugušiti, samo da bi nadmudrili nekog drugog.
Ali ova priča za mene je imala jedno i ličnu dimenziju, o kojoj govori i jedna mudra izreka "Ko želi da se rastavi, pronadje kakvu izliku i svim sredstvima dovodi do svadje.". Mnogo sam puta ovo doživio da ulazim u dijalog sa ljudima koji postavljaju pitanja o Bogu, o ekonomskoj situaciji, o braku i sl. a upošte ne traže odgovor da bi saznali neku istinu ili sl. već traže izliku da se ogradili od nekog, da bi ga ponizili, da bi se posvadjali i otišli.
Pitam se na kraju sveg ovog koliko nam je stalo zaista do Vjere i do ljudi. Ili nažalost vjeru zloupotrebljavamo pa postavljamo neka delikatna pitanja, samo da bi nekog degradirali, da bi ga odbacili, diskriminisali. Priznajmo da nam često nije stalo do istine, ni do ljudi koji u nešto vjeruju, već tražimo nekakav izgovor za svadju. Da kad želimo da raskinemo sa nekim od koga nemamo "koristi" ili nam je postao "neinteresantan", onda vrebamo priliku za izgovor, da bi pokazali da neko nije u pravu i da bi se posvadjali i otišli. Ovo je često u vezama, još češće u biznisu, a najčeće u politici. A zaboravljamo da je odgovornost na nama, mi u svojim rukama držimo tu pticu i POSTAĆE ONO ŠTO MI ŽELIMO DA BUDE - LEPRŠAVA ILI UGUŠENA.
Toliko mi je bilo puno srce, da se otvoreno propovijedalo Jevandjelje i toliko pominjao Isus, da su svi slušali, da mislim da se nikad nešto ovako u bližoj istoriji nije dešavalo u Crnoj Gori. Američki i Evropski političari i javne ličnosti koji organizuju Molitveni doručak kod Predsjednika SAD govore o Bogu sa našim najuticajnijim ličnostima. Kad je počinjao ručak svi smo se pomolili Isusu Hristu. Za mene je sve to bilo čudesno. Mislim, ja u mojoj kući se sa porodicom za nedjeljni ručak isto tako molim i zahvaljujem Bogu što nam je dao slogu, zdravlje i pun sto da imamo jesti. Ali ovako javno, prvi put sam doživio. Mislim da je to veliki dogadjaj za naše društvo. Bez obzira koliko je ko bio iskren u toj molitvi, bitno je da su uvidjeli da to neke napredne zemlje ove civilizacije itekako znaju da rada i da cijene.
Jedan govornik je ispričao dobru priču o jednom čovjeku koji je smišljao način kako da nadmudri i ponizi jednog mudraca. Da mu postavi javno pitanje na koje bi ovaj pogriješio. Pa je smislio da uzme jednu malu pticu u ruku i da je isprući pred mudraca sa pitanjem: "Da li je ova ptica koju držim u ruci, živa ili mrtva?". Pa ako ovaj kaže da je mrtva on će je pustiti da poleti, a ako kaže da je živa, on će je rukom stegnuti i udaviti i pokazati mu da je pogriješio. I tako je uradio. Došao je prvom prilikom pred njega sa pticom u ruci i planom u glavi. Kad ga je upitao: "Šta držim u ruci?". Mudrac mu odgovori: "Pticu držiš.". "A je li živa ili mrtva?" - upita samozadovoljno čovjek. A mudrac poćuta pa mu odgovori: "Ona je ono što ti želiš da bude".
Govornik je iz ove priče izvuko jednu opštu pouku koja se tiče naše vjere i onih koji hoće da od toga naprave uzrok podjela i diskriminacija. Odluka je na svima nama. Vjera je naš izbor, i ono što mi želimo da ona bude za nas. Možemo je pustiti da leti a možemo je rukom ugušiti, samo da bi nadmudrili nekog drugog.
Ali ova priča za mene je imala jedno i ličnu dimenziju, o kojoj govori i jedna mudra izreka "Ko želi da se rastavi, pronadje kakvu izliku i svim sredstvima dovodi do svadje.". Mnogo sam puta ovo doživio da ulazim u dijalog sa ljudima koji postavljaju pitanja o Bogu, o ekonomskoj situaciji, o braku i sl. a upošte ne traže odgovor da bi saznali neku istinu ili sl. već traže izliku da se ogradili od nekog, da bi ga ponizili, da bi se posvadjali i otišli.
Pitam se na kraju sveg ovog koliko nam je stalo zaista do Vjere i do ljudi. Ili nažalost vjeru zloupotrebljavamo pa postavljamo neka delikatna pitanja, samo da bi nekog degradirali, da bi ga odbacili, diskriminisali. Priznajmo da nam često nije stalo do istine, ni do ljudi koji u nešto vjeruju, već tražimo nekakav izgovor za svadju. Da kad želimo da raskinemo sa nekim od koga nemamo "koristi" ili nam je postao "neinteresantan", onda vrebamo priliku za izgovor, da bi pokazali da neko nije u pravu i da bi se posvadjali i otišli. Ovo je često u vezama, još češće u biznisu, a najčeće u politici. A zaboravljamo da je odgovornost na nama, mi u svojim rukama držimo tu pticu i POSTAĆE ONO ŠTO MI ŽELIMO DA BUDE - LEPRŠAVA ILI UGUŠENA.
Коментари
Постави коментар