уторак, 22. мај 2012.

PLAMEN SVIJEĆE

Sve što sam zgrabio svojim rukama
Bilo je kao rukohvat vode
Koji sam nosio i pokušavao da sačuvam
Ali kako su dani odmicali
Sve je isticalo iz mojih ruku
Nestajalo pred mojim očima
Htio sam to malo vrijednog prenijeti
Onima koji dolaze poslije mene
A odocnili su
U mojim rukama više nije bilo ičeg

Onda sam raširio ruke
Sa dlanovima okrenutim ka nebu
Zavapio u svom očaju i beznadju
Napisao oporuku jer rekoh: Nijesam uspio
Sve je uzalud
Jer svi moji napori, htjenja i strpljenke nije imalo uspjeha

A onda u tom mraku
Ugledah jednu malu svijeću ispred sebe
"Je li ovo od tebe Gospode?" - prošaputah
I kad shvatih da jeste
Poče neki vjetar bočni da duva
Plamen poče da se gasi
Brzo sklopih ruke da ga sačuvam
A vjetar sve jače poče da duva
Dlanove svoje zgrčih tik uza svijeću
Plamen je gorio
I bivao sve veći
Vjetar ga medj mojim prstima samo potpirivao
Od jačine plamena, obasja prostoriju
Prvi put nareh sta je sve vrijeme bilo oko mene
I onda ugledah mnoštvo svijeća
Spremnih da ih neko zapali
Da ispune svoju svrhu
Jer bez plamena, šta su?

I onda razumjeh zašto sam pretrpio poraz i štetu
Morao sam raširiti i isprazniti ruke da bih zaštitio viziju koju Si mi dao
Jer morao sam ih pribiti tik uz plamen, dok ne postanem jedno sa Njim
A kako bih to mogao svojim vlažnim rukama?

I onda primakoh svoj plamen drugoj svijeći
Gle kako se odmah upali
Pa onda drugoj
A ona nekoj trećoj
Soba je sve više svjetlila
Novi dan je svitao