Пређи на главни садржај

BUDI TI BOLJI

Evo vec imam skoro 16 godina radnog iskustva u drzavnim organima, turizmu a sad u medijima, ali nekoliko stvari sam naučio kad je u pitanju javni govor. To su neki principi koji se ne odnose samo na politiku, marketing i javno mnijene već se tiču uopšte uticaja na ljude i kako oni doživljavaju ono što se govori.
Jedan mudri političar sa višedecenijskim iskustvom mi je rekao: "Lave, zapamtite, u politici nije važno šta govorite, već protiv koga govorite!". U trenutku to nisam razumio, ali sad razumijem vise nego ikad. Nažalost mi u Crnoj Gori, živimo u još u pretpolitičkom društvu u kome se ne polemiše o idejama i političkim programima, već se sve svodi, jeste li za nekog ili ste protiv tog nekog. Ma šta to značilo. Drugim rijačima, ne razmišljaju o sadržaju vašeg govora, već vas etiketiraju da li ste uz nekog, odnosno protiv nekog.
Sa druge strane, od jednog poznatog medijskog poslenika sam čuo jednu drugu sličnu izjavu: "Kod nas, nažalost, niko ne slušta šta neko govori, već odmah etiketiraju onog ko govori. Pa valjda je važnije da li je to što govori istinito i pametno, a ne kakav je i odakle je čovjek taj što govori". Jer ljudi često primjenjuju tu vrstu manipulacije, pa kad ne mogu da argumentovano odgovore na nečije riječi koje ukazuju na njihov grijeh, oni počnu da vrijedjaju i nipodaštavaju onog koji izriče te riječi. Kao u onom američkom filmu, kada djavolji advokat želi da baci ljagu na svjedoke optužnice da bi diskvalifikovao njihovo svjedočanstvo. Tako je danas i u politici i u javnom životu često ljudi posežu za nipodaštavanjem onog koji ukazuje na njihove greške. Umjesto da priznaju svoju grešku, oni govore o greškama onog drugog, o njihovim slabostima i porazima, vredjaju, omalovažavaju... Sve, samo da se ne pokaju i udju u proces metanoje.
Kada sam počeo da pišem ovu knjigu, najprije sam pisao sebi i ukazivao na svoje slabosti, ali i pokazivao neke životne prinicipe i mudrost koja me je iščupala. Molim tebe, čitaoče ovog bloga, da ne upadneš u zamku u koju mnogu upadaju, ne radi se o meni, nisam bitan ja, već si bitan ti. Sva ova knjiga nije nešto "o meni", nije nešto vezano za "nekog tamo" ili nekog tvog dušmanina koji treba da se opameti, ovaj blog o Metanoji, je nešto "o tebi". Ne gledaj na mene, kada citiram Sveto pismo i ukazujem na neke grijehe, i ne reci: "Ko je taj Lav da mi soli pamet!?! Ma znam ja njega, znam šta je sve zabrljao.". I ne reci: "Za koga je on, ili protiv koga on to govori. Pripada li ovoj ili onoj partiji, Pripada li ovoj ili onoj crkvi. Koje je nacionalnosti i za koga on to radi!?". Nemoj moj prijatelju, odbaci predrasude i etikete i razmisli o onom šta govorim. Jer ako ja nisam savršen i imam mnogo loših osobina, pokušaj bar TI DA BUDEŠ BOLJI.
Isus je govorio narodu da slušaju svoje religiozne i licemjerne vodje, da čine ono što oni govore ali da ne čine ono što oni čine. I istina je, ako sam ja i licemjeran i religiozan i grešan, ipak poslušaj i promisli ono što govorim i o čemu pišem a kažem ti ne čini ono što ja činim.
Pa i ja čeznem za nekim ko je bolji od mene, koji više vapi za duhovnim otkrivenjima i koji ima više svjetlosti u sebi i dubine Božije istine, pa da i mene neko ohrabri i podigne. Čuj one čuvene i mudre priče iz božijih knjiga, i ne gledaj na mene i na moje postupke, ne daj da ti predrasude o meni zamagle pogled i oduzmu blagotvornu korist tih istina, BUDI TI BAR BOLJI ako nisam ja.
Zbog tih predrasuda stoji riječ: "Najteže je biti prorok u svojem selu!". Pa ni Isusa nisu htjeli slušati ljudi iz Nazareta, jer su ga znali od detinjstva, igrali se, dolazili kod njega u stolarsku radnju. I onda zbog toga nisu od Njega mogli primiti mudrost Božiju. Svuda je isceljivao bolesne, čak vaskrsavao mrtve, samo u svojem gradu nije mogao mnogo čuda da izvede, upravo zbog predrasuda koje su imali o Njemu.
Ja znam da je mnogima teško da šta prime od mene, jer me znaju kao momka koji je istovarao djubre, prodavao duvan na pijacama i prodavao toalet papir dok je studirao, koji je bio pripravnik u njihovim firmama, koji je donosio burek i koga su slali po cigare. I sad taj Lav tu nešto mudruje.
Završiću sa negacijom početnik floskula, i kažem ti prijatelju, važno je ono što govorim, a ne protiv koga govorim i ko se našao uvredjen u mojim riječima. I važno je da li je istina i mudrost ono što pišem a ne kakav sam ja lično i što o meni znaš. Ovo je nešto izmedju tebe i mene, poziv da preispitamo sve predrasude i zablude, da se pokajemo i da promjenimo život. Ne gledaj na mene, bar TI BUDI BOLJI!

Коментари

  1. Zmisli, Laki, kad bi od ljekara trazili da su apsolutno zdravi i da ne umiru, pa tek onda da odemo na lijecenje i pomoc. Ne zanam da li je iko zainteresovan za zdravlje doktora kao potvrdu njegovog znanja i umijeca kad je lijecenje u pitanju.

    ОдговориИзбриши

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

MED I MASLO

U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju

Blago tome ko dovijeka živi

Danas postadoh svjestan kad je ugledah na pločici ispod zidne mesingane biste Njegoša, koja decenijama visi na zidu našeg porodičnog doma, da sam odrastao uz izreku "Blago tome ko dovijeka živi imao se rašta i roditi.". Svakog dana ove bi se riječi , krajickom oka kao kakvim laserom, urezivala u moju podsvjest kao u mesing iz kojeg je izlivena ova bista. I nije slučajno baš nju otac odabrao i platio 50.000 onih jugoslovenskih dinara, jer j vjerovao Njegosu i zivio ovu njegov čuvenu izreku Vuka Micunovica iz Gorskog Vijenca. Pokušavao je moj otac da svojim zivotom ucini i da više od sebe. Nesto sto ce ostati da zuvi van njegovog vremena. Vaspitavao je brata i mene po tom nekom izgubljenom viteškom kodeksu, mada i sam tragično osvjedočen da svo ovo vrijeme ne traži ni vitezove ni plemenite ratnike. Pa ih zato i ne dobija, vec naprotiv, kao da i ih prezire, odbacuje i progoni. Nema mjesta danas za vječnost, za Boga i za Njegove sluge. Nema ni megdana za junake potput onih iz

Nepomenik

Ako hoćete da rješavate probleme morate ih nazoviti pravim imenom. Svako ima probleme, neko veće, neko manje, ali ono sto sam primjetio u Crnoj Gori ne usuđuju da ih imenuju, čak smišljaju neke zaobilazme fraze ili nadimke za svoje probleme, valjda da ne bi "prizvali zlo" ili da ga učine manje ozbiljnim. Kao da će tako da nestane.  Kad govore o zlu tj davolu kažu Nepomenik. Pa kad govore o bolestima ili nesrećema, govore tiho, ustaju smjesta, ili izgovaraju "pu, pu daleko bilo", "ne pominjalo se". Isto tako npr. kancer umiju da nazivaju "ono najgore".. Vjerujem da je to povezano s našim paganskim vjerovanjima, koji su vjerovali da u drveću žive duhovi, te su stabla bila važan dio religioznih obreda.  Otud ono kucanje po drvenoj površini usred razgovora "da ne čuje zlo", koje tako često čujemo . To nema veze sa istinskom hrišćanskom duhovnošću, ne samo zato što je grijeh bojati se zloga jer u Isusu Hristu mi imamo vlast nad svim demonski