Пређи на главни садржај

ZEMLJOTRES NA USKRS

Danas je Vaskrs, ali je takodje i 33 godine od kada je Crnu Goru pogodio katastrofalni zemljotres. Te 79te godine prošlog vijeka imao sam 8 godina. U posjeti nam je došla sad već pokojna tetka Ljuba, najstarija očeva sestra, sa mužem. Bili su budni svi u zoru, u te rane jutarnje časove kada je uslijedio snažan potres. Nastupila je metež i panika, na hodnicima i stepeništu naše zgrade. Svi su željeli što prije da je napuste. Moj otac je bio veoma pribran čovjek, nije da nikom da izlazi iz stana dok se metež ne razidje. Mene i brata su lagano probudili da se ne bi traumirali. I zaista, zahvaljujući pribranosti mog oca, ja i sav taj užas i ne pamtim kao stravičan. Dok smo se polako oblačili, uslijedio je drugi talas zemljotresa, koji je bio jak, ali nije kao o prvi. Sve se treslo u kući. Veliki plakar sa posudjem se tresao kao da je slamčica. I onda smo izašli svi polako iz zgrade. Sav narod iz zgrada stajao je uplašen na ulicama ispred zgrade. Onako sa ćebadima, u donjem vešu. Strašno. Nisu smjeli ni ući u zgrade da uzmu neophodne stari. Mi smo nekoliko narednih noći, spavali u našem Renou 4 pod vedrim nebom. Oborili smo zadnje sjedište i otvorili gepek, i napravili od nekog dušeka kao neki krevet. Nama djeci je to bilo super, jedno nezaboravno iskustvo, kao neka avantura. Ali daleko od toga da je bilo tako dobro drugim. Mnogo kuća je sravnjeno sa zemljom. A mnogo je onih koji su bili značajno oštećeni. Sjećam se da je čitav grad, sve kuće i zgrade, bile obelježene nekim oznakama različitih boja. Neke su ostale i do današnjih dana, mogu se vidjeti na nekim kućama na Draču i Staroj varoši. Crvene oznake značile su da je objekat značajno oštećen i da je predvidjen za rušenje. Žute oznake (ako se dobro sjećam) da su značile nešto kao da je objekat predvidjen za sanaciju i rekonstrukciju. A zelene oznake bi značile da je objekat dobar i da je imao samo manja oštećenja. I tako je to, kad dodju ovakve nepogode, pokazuje se kako je gradjen koji objekat.

Te daleke nedjelje kada je Isus vaskrsnuo, takodje se u samu zoru, u rano jutro, desio se zemljotres. tako snažan, da se pomjerio veliki kamen sa svetoga groba. Spale su sve prepreke, smrt više nije mogla držati više Isusa. On je ustao iz groba. Od siline ovoga dogadjaja, stražari koji su čuvali grob bili su potpuno onesposobljeni. Vidjeli su čudo, kako je iz groba iz usta zemlje, izašao Prvorodjeni!
Razmišljam, postoje neki zemljotresi, koji pokažu svačijju gradju. Pokaže se na čemu su gradjeni naši životi, kakvi smo karakteriji. Za mnoge su oni katastrofalni, kada nestaje sve što su u životu gradili. A za mnoge su prilika da se pokaže ono dobro i potvda da su na jakim temeljima i od čvrstog materijala sagradili svoje domove.
Sve ono što je bilo fušeraj, što je bilo gradjeno na nekim lažima i što je bilo zabarušeno, neće odoljeti zemljotresu. Na takvim objektima stoji i danas crvena oznaka - za rušenje. Ali sve što je bilo zdravo, što je zelene boje, što je zasnovano na istini, na pravim iskrenim temeljima odoljeće svakom zemljotresu ili drugoj katastrofi koja može doći na ovaj svijet. Jer što kaže ona izreka: "Ne pada snijeg da prekrije brijeg, već da svaka zvijerka pokaže svoj trag!"
I uopšte, ti zemljotresi na Uskrs, su kao zlatarevo rešeto kojim se ispira mulj onih zlatonosnih rijeka na divljem zapadu. Kroz one rupe propada i ispira se onaj bezvrijedni mulj i nestaje, a na mrežicama se ukazuju veliki grumeni čistoga zlata! Tako su i zemljotresi koji su se dešavali tih dana u Judeji, donijeli uskrnuće za Isusa i mnoge druge. Kao da su se ukazali grumeni zlata iz sveopšteg mulja, koji ih nije mogao dugo skrivati i zarobljavati. Jer dolazi zemljotres koji obara svaki grobni kamen i svaku prepreku, da izadje ono najbolje na svjetlo dana.

Коментари

  1. A kako je prostran bio taj Reno. Ili smo mi bili mali. Četvorica smo komotno spavali u njemu, a bilo je i dovoljno mesta da se iskačemo pred spavanje. Sećam se da sam poželeo još jedan zemljotres kako bi se naša avantura produžila.
    Izvini za trolovanje.

    ОдговориИзбриши
  2. Nema problema. hahahhaha, znači i ti si bio u Renou 4 pod vedrim nebom tog 15 januara!!! Sjajno

    ОдговориИзбриши
  3. Ja,Ti,Vuk i Božo. Na livadici pored vrtića iza naše zgrade. Davno beše.

    ОдговориИзбриши
  4. Dje si Dule, burazeru!!! :) maskirao si se u Mefista :)

    ОдговориИзбриши
  5. To mi je pravo lice. Ono koje ti znaš je maska :)

    ОдговориИзбриши
  6. Priče su ti sjajne i zaista uživam u njima. Nije što si mi brat...

    ОдговориИзбриши
  7. Hahahaha, masku ti znam od malena, a "pravo lice" sam takodje raspoložen. Hvala, baš mi je drago da ti se svidjaju, mislio sam suprotno. Eto vidim da ne znam "pravo lice" hahhahaha. Mada i ovaj blog je moje "pravo lice" a onaj Lav je bila maska izgleda :)...

    ОдговориИзбриши
  8. Hahahaha, masku ti znam od malena, a "pravo lice" sam takodje raspoložen. Hvala, baš mi je drago da ti se svidjaju, mislio sam suprotno. Eto vidim da ne znam "pravo lice" hahhahaha. Mada i ovaj blog je moje "pravo lice" a onaj Lav je bila maska izgleda :)...

    ОдговориИзбриши
  9. To što imam radikalno negativan stav o crkvi (i samo negativan o religiji) ne znači da ću sličan stav (neminovno subjektivan) imati o tvojim pričama. Stil mi se sviđa. Nenametljiv. Sviđa mi se način na koji povezuješ priče iz života sa bublijskim pričama.

    ОдговориИзбриши

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

MED I MASLO

U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju

Blago tome ko dovijeka živi

Danas postadoh svjestan kad je ugledah na pločici ispod zidne mesingane biste Njegoša, koja decenijama visi na zidu našeg porodičnog doma, da sam odrastao uz izreku "Blago tome ko dovijeka živi imao se rašta i roditi.". Svakog dana ove bi se riječi , krajickom oka kao kakvim laserom, urezivala u moju podsvjest kao u mesing iz kojeg je izlivena ova bista. I nije slučajno baš nju otac odabrao i platio 50.000 onih jugoslovenskih dinara, jer j vjerovao Njegosu i zivio ovu njegov čuvenu izreku Vuka Micunovica iz Gorskog Vijenca. Pokušavao je moj otac da svojim zivotom ucini i da više od sebe. Nesto sto ce ostati da zuvi van njegovog vremena. Vaspitavao je brata i mene po tom nekom izgubljenom viteškom kodeksu, mada i sam tragično osvjedočen da svo ovo vrijeme ne traži ni vitezove ni plemenite ratnike. Pa ih zato i ne dobija, vec naprotiv, kao da i ih prezire, odbacuje i progoni. Nema mjesta danas za vječnost, za Boga i za Njegove sluge. Nema ni megdana za junake potput onih iz

Nepomenik

Ako hoćete da rješavate probleme morate ih nazoviti pravim imenom. Svako ima probleme, neko veće, neko manje, ali ono sto sam primjetio u Crnoj Gori ne usuđuju da ih imenuju, čak smišljaju neke zaobilazme fraze ili nadimke za svoje probleme, valjda da ne bi "prizvali zlo" ili da ga učine manje ozbiljnim. Kao da će tako da nestane.  Kad govore o zlu tj davolu kažu Nepomenik. Pa kad govore o bolestima ili nesrećema, govore tiho, ustaju smjesta, ili izgovaraju "pu, pu daleko bilo", "ne pominjalo se". Isto tako npr. kancer umiju da nazivaju "ono najgore".. Vjerujem da je to povezano s našim paganskim vjerovanjima, koji su vjerovali da u drveću žive duhovi, te su stabla bila važan dio religioznih obreda.  Otud ono kucanje po drvenoj površini usred razgovora "da ne čuje zlo", koje tako često čujemo . To nema veze sa istinskom hrišćanskom duhovnošću, ne samo zato što je grijeh bojati se zloga jer u Isusu Hristu mi imamo vlast nad svim demonski