Čitam jedan istorijski tekst o borbama Slovena i Vizintijskih plemane na ovim našim prostorima. Priča govori o dovitljivosti Slovena u jednoj bitci kod grada Topira, daleke 550te godine. Gdje su malobrojniji Sloveni podjelili se u dvije grupe, jedna veća od oko 2000 ratnika se sakrila u neke neravnine na zemlji, a druga od oko 1000 ratnika je izašla na bojno polje oko utvrdjenog grada. Kad su Skiti vidjeli malobrojnu Slovensku vojsku , izašli su iz zidina i upali u zamku. Sloveni su ih potpuno potukli. Zatim su osvojili grad. Pobili su sve muškarce, a žene i djecu su zarobili i odveli u roblje. Tako su u narednim decenijama i vjekovima, kontinuiranim borbama potpuno osvojili i zaposjeli veći dio Balkana, u kojem žive do današnjih dana.
Bitka je zapravo oko "duhovnog plodnog tla", u ovoj priči to su utrobe ovog ženskog roblja. Koje će radjati djecu svojim osvajačima i napuniti zemlju tudjim narodom. Znači bitka je oko toga čije će sjeme pasti na tlo, njegov že biti i plod i naraštaj. Njegova će biti zemlja. Jedno carstvo vojuje na drugo, upravo na ovoj ravni - da uništi sjeme onog drugog, zatrti neprijateljsko sjeme i osvojiti plodno tle za svoje sjeme i svoje plodove.
Upravo kroz ovaj primjer vidimo osnovni nivoo duhovne borbe koji se vodi u svima nama koji vjeruju Bogu. Nijesu naši životi samo u pitanju, u smislu da li ćemo izgubiti život ili ne u toj borbi. Pitanje je čemu ili Kome ćemo posvetiti život. Borba se vodi na nivou ideja i riječi.
Pa zar se i politička borba takodje ne vodi na ovom planu. Politički subjekti nijesu fokusirani da ubijaju neistomišljenika i obične ljude, nego na potru ideologiju i političke ideje onog drugog koji uspjeva da dobije povjerenje većine naroda. Znači borba se svodi na uništavanje sjemena, i zadobijanje naših srca, kao plodnih tla za osjemenjivanje i radjanje plodova. Mi se svojem životu otvaramo za različite Riječi i ideje, koji su kao sjeme. Sa onim sa kime začnemo, donijećemo njegov plod. Plodovi Duha su mir, radost, ljubav i strpljenje. A možemo donijeti i zle plodove, kao sto je strah, zavisn, ponos i gorčinu. Jer naše duše su kao taj "ženski princip" koji je predmet zarobljavanja u cilju razmnožavanja i zauzimanja zemlje. Mi sa nekim moramo zatrudnijeti, na nama je šta ćemo izabrati u životu. Ali moramo biti svjesni, da stvarni predmet napada u našim životima nijesu zdravlje, materijalna dobra i neki društveni položaj, već naše ideje, uvjerenja i naši snovi! ako nam se uzmu snovi i ono u šta smo povjerovali, onda nam je uzeto sve! Vrlo brzo, oblast po oblast našeg života može biti porobljena. Postaćemo sluge onih kojemi smo predali svoje srce, za njihove snove i ambicije, a ne naše i ne Božije. Mi možemo sačuvati zdravlje, materijalnu sigurnost i društveno priznanje, za to nije mnogo zainteresovan naš neprijatelj, samo ako mu predamo svoje srce, nase snove i uvjerenja. Za to je zainteresovan osvajač i zato ulaže sve napore i pravi lukave zamke ne bili izmamio naše snove van zidina naše duše i uništio ih potpuno, kao u onoj prič sa početka ove priče. Ako nam unese sumnje, unese strah i brigu, vrlo brzo ćemo razmišljati o odustajanju i doživjeti poraz.
Zato čuvajmo, po cijenu svega drugog, svoja srca. Nipošto ne odrecimo se svoje vjere, već sanjajmo svoje snove i živimo svoje ideje. Tako ćemo sačuvati svoju dušu, kao plodno tle za Dobro sjeme, koje će donijeti Dobar i plemeniti rod!
Danas u razgovoru sa jednim dobrim prijateljem sam otkrio dvostruku suštinu borbe, odnosno ovih osvajanja. Jedna je fizička, a druga je duhovna. Na fizičkom planu, osvajači su svakako zainteresovani za zemlju, njihove utvdjene gradove a ponajviše za njene prirodne resurse i bogastvo. Ali da je samo to, oni bi sproveli potpuni genocid i pobili svo stanovništvo. Ne bi uništavali samo mušku populaciju, i to onaj dio muške populacije koji je polno zreo.
Upravo kroz ovaj primjer vidimo osnovni nivoo duhovne borbe koji se vodi u svima nama koji vjeruju Bogu. Nijesu naši životi samo u pitanju, u smislu da li ćemo izgubiti život ili ne u toj borbi. Pitanje je čemu ili Kome ćemo posvetiti život. Borba se vodi na nivou ideja i riječi.
Pa zar se i politička borba takodje ne vodi na ovom planu. Politički subjekti nijesu fokusirani da ubijaju neistomišljenika i obične ljude, nego na potru ideologiju i političke ideje onog drugog koji uspjeva da dobije povjerenje većine naroda. Znači borba se svodi na uništavanje sjemena, i zadobijanje naših srca, kao plodnih tla za osjemenjivanje i radjanje plodova. Mi se svojem životu otvaramo za različite Riječi i ideje, koji su kao sjeme. Sa onim sa kime začnemo, donijećemo njegov plod. Plodovi Duha su mir, radost, ljubav i strpljenje. A možemo donijeti i zle plodove, kao sto je strah, zavisn, ponos i gorčinu. Jer naše duše su kao taj "ženski princip" koji je predmet zarobljavanja u cilju razmnožavanja i zauzimanja zemlje. Mi sa nekim moramo zatrudnijeti, na nama je šta ćemo izabrati u životu. Ali moramo biti svjesni, da stvarni predmet napada u našim životima nijesu zdravlje, materijalna dobra i neki društveni položaj, već naše ideje, uvjerenja i naši snovi! ako nam se uzmu snovi i ono u šta smo povjerovali, onda nam je uzeto sve! Vrlo brzo, oblast po oblast našeg života može biti porobljena. Postaćemo sluge onih kojemi smo predali svoje srce, za njihove snove i ambicije, a ne naše i ne Božije. Mi možemo sačuvati zdravlje, materijalnu sigurnost i društveno priznanje, za to nije mnogo zainteresovan naš neprijatelj, samo ako mu predamo svoje srce, nase snove i uvjerenja. Za to je zainteresovan osvajač i zato ulaže sve napore i pravi lukave zamke ne bili izmamio naše snove van zidina naše duše i uništio ih potpuno, kao u onoj prič sa početka ove priče. Ako nam unese sumnje, unese strah i brigu, vrlo brzo ćemo razmišljati o odustajanju i doživjeti poraz.
Zato čuvajmo, po cijenu svega drugog, svoja srca. Nipošto ne odrecimo se svoje vjere, već sanjajmo svoje snove i živimo svoje ideje. Tako ćemo sačuvati svoju dušu, kao plodno tle za Dobro sjeme, koje će donijeti Dobar i plemeniti rod!
Коментари
Постави коментар