Ova nedjelja što je iza mene ostala, nedjelja je koju ću pamtiti. Na poslu su mi se desile tako značajne stvari i preokreti, da ću još dugo i dugo iz sveg ovog iskustva, kao što reče moj glavni urednik, moći da crpim nauk i mudrost za buduće dane.
Mnogo je stvari bilo o kojima neću zamarati čitaoca, ali jednu sam do srži spoznao - biti istinski lider tj. neko ko treba da vodi ljude i na koga treba da se ugledaju, prevashodno podrazumjeva imati ispravan stav SRCA. Kad kažem srce, ne mislim na neki organ koji pumpa krv. Kad kažem srce mislim na središte našeg bića. Srce je naš karakter tj. skup naših vrijednosti. Za vodju je bitinije da radi na svom srcu i na svom karakteru, nego da izučava neke poslediplomske studije, ili da ima mnogo novca, lijepe manire i umjeće izražavanja. Pretežniji je njegov moralni sklop, sistem vrijednosti, ojećaj za pravdu i saosjećajnost. Drugim riječima da bi bio pravi vodja moraš imati široko i dobro srce.
Srce je jedan bezdan, koje ne možeš do kraja ispuniti ničim. Kao neki ogromni bunar bez dna, u koji možeš ubacivati i ubacivati i najnovija kola i mobilne telefone, markiranu garderobu najslavnijih kreatora, najzgodnije ženske, mnogo novaca i neke titule, ali ga nikad ne možeš do kraja ispuniti. Uvjek traži još i još, jer je bezdan. Čime ga onda ispuniti, šta taj bezdan može umiriti?
U Psalmima piše "Bezdan Bezdana doziva...". Ovaj bezdan u nama doziva drugi Bezdan. Doziva bezgranično srce Božije tj Njegov divni karakter, ne bili se Njime ispunio. To je ta jedinstvena sila privlačenja izmedju bezdana, slična onoj gravitacionoj sili, koja drži čitav univerzum da opstaje. A pošto niko do danas nije objasnio kako nastaje i šta je tačno gravitaciona sila, slobodan sam ustvrditi da se radi upravo o istoj sili i istom fenomenu. Bezdan privlači bezdana, kao crna rupa što galaksije čitave drži na okupu. Kao kakve zmajeve što djeca puštaju i drže onom uzicom, tako i taj bezdan u tebi tj neutaživi dio tvoga srca privlači bezdan u meni, pa taj bezdan stvara moj životni san, još nedosanjani. A zajedno smo privučeni od Onog koji je Bezdan Bezdana, koji čezne za Bezdanom kojeg je stavio u nas. Djeluje nevjerovatno, da Bog koji je stvorio i ima sve ipak ima bezdano srce. Srce koje još nije potpuno zadovoljno i srećno dok ne privuče svakog čovjeka kojemu je život udahnuo. Postoji ta Božija čežnja za Duhom kojeg je stavio u nas, a ta sila privlačenja to je zapravo njegova ljubav, koja nas kao neka gravitaciona sila privlači. Istina je to, Bog nas u svojoj ljubavi privlači a ne kontroliše, ne manipuliše i ne nameće svoju volju tako da nam oduzme našu. Daje nam pravo izbora. Njegov Duh gravitira našem i kao da nas nuka, mami, zavodi u svojoj iskrenoj i nesebičnoj ljubavi da mu se približimo i osjetimo njegov srce i da ga slijedimo.
Isti princip i sila privlačenja važi i medju ljudima, kao kakva horizontalna sila i slična je onoj vertikalnoj o kojoj sam pričao. Ta sila je ništa drugo nego ljubav. Mi ljubavi racionalno ne znamo objasniti porijeklo i razloge nastajanja, kao ni naučnici onoj gravitacionoj sila. Jer naš razum je ne može shvatiti, može samo srce. Kada osjetimo bezdano srce Božije ili nekog nama bliskog kako nas privlači, naš bezdan odgovara istom silom privlačenja, kao što sunce privlači zemlju u svojoj orbiti.
Kada naše srce odgovori na Božiju ljubav i kada se ispunjavamo tim Njegovim bezdanom, postajemo privlačni i za druge ljude. Ljudi su "gladni" srca vodje, ako je mekano, široko i duboko, da nema granica i predrasuda.
Zato dajem jedan savjet mladim vodjama i ljudima koji hoce da budu lideri koji bi predvodili neke društvene reforme. Istina je što vas uče da morate znati šta hoćete, da morate znati kako da do toga dodjete, da morate imati ljude koji će vas slijediti i potrebne resurse za ostvarenje tog cilja. Istina je, ali ništa od toga nećete ostvariti ako najprije ne otvorite vaše srce i ispunite ga ljubavlju. Hladno, usko i zatvoreno srce nikoga ne može privući. Samo bezdan koji je u vama može privući Boga da vam otkrije ono što je na njegvom srcu i strategiju kako da to ostvarite. I samo tim bezdanom možete privući ljude koji će vas slijediti i resurse koji će vam se staviti na raspolaganje. Srce ima tu "gravitacionu silu" koja okreće zemlju oko sunca i koja nas privlači jedan drugom. Ali da bi ljudi i resursi bili privučeni, mora postojati bezdan u srcu lidera. Mora postojati očajni vapaj zbog onog tereta što je na srcu njegovoga naroda, zbog onog što ga tišti i što je neutažena potreba. Tek kad vodja bude privučen i potresen tim božijim srcem i bezdanom onih ljudi koji ga okružuju, imaće ispravno srce vodje. To takvoispunjeno i saosjećajno srce će biti slatko i uskusno, to srce će biti miomirisno i ono će izazvati glad i silu privlačenja kod ljudi. Taj bezdan kada se porodi u našim srcima, će privući ljude i resurse i onda svaki zadatak će biti moguć i pobjeda blizu. Jer Bezdan bezdana, a srce srce doziva...
Mnogo je stvari bilo o kojima neću zamarati čitaoca, ali jednu sam do srži spoznao - biti istinski lider tj. neko ko treba da vodi ljude i na koga treba da se ugledaju, prevashodno podrazumjeva imati ispravan stav SRCA. Kad kažem srce, ne mislim na neki organ koji pumpa krv. Kad kažem srce mislim na središte našeg bića. Srce je naš karakter tj. skup naših vrijednosti. Za vodju je bitinije da radi na svom srcu i na svom karakteru, nego da izučava neke poslediplomske studije, ili da ima mnogo novca, lijepe manire i umjeće izražavanja. Pretežniji je njegov moralni sklop, sistem vrijednosti, ojećaj za pravdu i saosjećajnost. Drugim riječima da bi bio pravi vodja moraš imati široko i dobro srce.
Srce je jedan bezdan, koje ne možeš do kraja ispuniti ničim. Kao neki ogromni bunar bez dna, u koji možeš ubacivati i ubacivati i najnovija kola i mobilne telefone, markiranu garderobu najslavnijih kreatora, najzgodnije ženske, mnogo novaca i neke titule, ali ga nikad ne možeš do kraja ispuniti. Uvjek traži još i još, jer je bezdan. Čime ga onda ispuniti, šta taj bezdan može umiriti?
U Psalmima piše "Bezdan Bezdana doziva...". Ovaj bezdan u nama doziva drugi Bezdan. Doziva bezgranično srce Božije tj Njegov divni karakter, ne bili se Njime ispunio. To je ta jedinstvena sila privlačenja izmedju bezdana, slična onoj gravitacionoj sili, koja drži čitav univerzum da opstaje. A pošto niko do danas nije objasnio kako nastaje i šta je tačno gravitaciona sila, slobodan sam ustvrditi da se radi upravo o istoj sili i istom fenomenu. Bezdan privlači bezdana, kao crna rupa što galaksije čitave drži na okupu. Kao kakve zmajeve što djeca puštaju i drže onom uzicom, tako i taj bezdan u tebi tj neutaživi dio tvoga srca privlači bezdan u meni, pa taj bezdan stvara moj životni san, još nedosanjani. A zajedno smo privučeni od Onog koji je Bezdan Bezdana, koji čezne za Bezdanom kojeg je stavio u nas. Djeluje nevjerovatno, da Bog koji je stvorio i ima sve ipak ima bezdano srce. Srce koje još nije potpuno zadovoljno i srećno dok ne privuče svakog čovjeka kojemu je život udahnuo. Postoji ta Božija čežnja za Duhom kojeg je stavio u nas, a ta sila privlačenja to je zapravo njegova ljubav, koja nas kao neka gravitaciona sila privlači. Istina je to, Bog nas u svojoj ljubavi privlači a ne kontroliše, ne manipuliše i ne nameće svoju volju tako da nam oduzme našu. Daje nam pravo izbora. Njegov Duh gravitira našem i kao da nas nuka, mami, zavodi u svojoj iskrenoj i nesebičnoj ljubavi da mu se približimo i osjetimo njegov srce i da ga slijedimo.
Isti princip i sila privlačenja važi i medju ljudima, kao kakva horizontalna sila i slična je onoj vertikalnoj o kojoj sam pričao. Ta sila je ništa drugo nego ljubav. Mi ljubavi racionalno ne znamo objasniti porijeklo i razloge nastajanja, kao ni naučnici onoj gravitacionoj sila. Jer naš razum je ne može shvatiti, može samo srce. Kada osjetimo bezdano srce Božije ili nekog nama bliskog kako nas privlači, naš bezdan odgovara istom silom privlačenja, kao što sunce privlači zemlju u svojoj orbiti.
Kada naše srce odgovori na Božiju ljubav i kada se ispunjavamo tim Njegovim bezdanom, postajemo privlačni i za druge ljude. Ljudi su "gladni" srca vodje, ako je mekano, široko i duboko, da nema granica i predrasuda.
Zato dajem jedan savjet mladim vodjama i ljudima koji hoce da budu lideri koji bi predvodili neke društvene reforme. Istina je što vas uče da morate znati šta hoćete, da morate znati kako da do toga dodjete, da morate imati ljude koji će vas slijediti i potrebne resurse za ostvarenje tog cilja. Istina je, ali ništa od toga nećete ostvariti ako najprije ne otvorite vaše srce i ispunite ga ljubavlju. Hladno, usko i zatvoreno srce nikoga ne može privući. Samo bezdan koji je u vama može privući Boga da vam otkrije ono što je na njegvom srcu i strategiju kako da to ostvarite. I samo tim bezdanom možete privući ljude koji će vas slijediti i resurse koji će vam se staviti na raspolaganje. Srce ima tu "gravitacionu silu" koja okreće zemlju oko sunca i koja nas privlači jedan drugom. Ali da bi ljudi i resursi bili privučeni, mora postojati bezdan u srcu lidera. Mora postojati očajni vapaj zbog onog tereta što je na srcu njegovoga naroda, zbog onog što ga tišti i što je neutažena potreba. Tek kad vodja bude privučen i potresen tim božijim srcem i bezdanom onih ljudi koji ga okružuju, imaće ispravno srce vodje. To takvoispunjeno i saosjećajno srce će biti slatko i uskusno, to srce će biti miomirisno i ono će izazvati glad i silu privlačenja kod ljudi. Taj bezdan kada se porodi u našim srcima, će privući ljude i resurse i onda svaki zadatak će biti moguć i pobjeda blizu. Jer Bezdan bezdana, a srce srce doziva...
Коментари
Постави коментар