Пређи на главни садржај

PION ILI KRALJICA

Sjećam se kad sam u osmom razredu osnovne škole Milorad-Musa Burzan, pobijedio na školskom takmičenju u šahu. Iako se nisam do tada nikad aktivno bavio šahom niti pohadjao neku školu šaha, pobjediti na školskom takmičenju od nekoliko desetina učesnika svih razreda bio je popriličan uspjeh. Znam da sam u odlučujućoj partiji pobjedio protivnika, tako što sam sa kraljem i nekoliko piona, sa iscrpljujućem nadgornjavanju uspio, greškom protivnika, da dodjem do krajnjeg polja i da zamjenim piona za kraljicu. Ta nova Kraljica je donijela šah-mat. Kasnije sam išao na neko opštinsko takmičenje, i nisam ostvarivao neke značajnije rezultate, ali pamtim takodje jednu veliku simultanku sa nekim čuvenim velemajstorom, sa kojim sam od 50 tabli medju retkima taj dan izvukao remi.

Pominjao sam tu divnu biblijsku knjigu o Jestiri. Priču o prelijepoj ropkinji koja je od stotine ljepotica iz čitavog carscta izabrana za najljepšu i koja je postala Persijska kraljica. To nije priča o izboru za mis univerzum, već priča o jednom čudesno spasenju porobljenog božijeg naroda. Ona je možda i bila jedna bezbrižna kraljica koja je uživala u blagodetima njene lijepe sudbin, dok nije došao dan kad je prijetilo istrebljenje njenom narodu iz kojeg je potekla, zbog podmukle odluke Velikog vezira Amana. Tada je došla opomena od njenog strica Mardoheja, ali i svojevrsna Božija opomena: "Ne smiješ da sada zatajiš, moraš da se zauzmeš kod kralja za svoj svoj narod. Ne znaš li da si zbog ovog dana postala kraljica?"
Jedna stara kineska poslovica kaže: "U životu kao i u šahu, nekad pion postane kraljica!". I taj Velemajstor nad Velemajstorima, igra partiju na bilion tabli, i katkad za pobjedu dogura piona do vrha table i zamjeni ga za kraljicu. I ta promjena, ta metanoja, iz koje pion postaje kraljica, nije zbog nekog izbora za mis univerzuma ili za neki bestseler o usjehu. To je transformacija sa svrhom, da kraljica učini odlučujući potez, da napravi preokret u partiji i da se zauzme za svoj ugroženi narod, da donese pobjedu i spasenje.
Tako prijatelju nemojmo reci sreća mi se osmijehnula, postao sam ovo ili ono. Dobio sam na lutriji života i postao poznat ili slavan, pobedio na takmičenju ovom ili onom zbog svoje ljepote i sposobnosti. Bolje pomislimo da nisu ove riječi mudrog Mardoheja upićene i tebi i meni, da se prenemo iz tog idiličnog sna. Jer možda smo da upravo zbog ovog vremena došli do kraljevstva, da bi učinili ono što je potrebno za spasenje našeg naroda, kao u ovoj staroj biblijskoj priči. Jestira je poslušala glas svog strica. Postila je i molila 3 dana i onda došla u poziciju da kaže svom kralju za podmukli plan Amana, velikog vezira, koji je izdao zapovjest za istrebljenje njenog naroda. Ona je shvatila ovu veliku mudrost da nekad pion postane kraljica, da bi u velikoj partiji koja se igra, zadala odlučujući udarac i donjela grandioznu pobjedu nad neprijateljem!
A jesmo li shvatili ja i ti? To je pitanje. Jer ako kraljica ne učini ono što je potrebno i kakve je koristi od nje?! Bolje da je ostala samo obični pion!

Коментари

Популарни постови са овог блога

MED I MASLO

U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju

Blago tome ko dovijeka živi

Danas postadoh svjestan kad je ugledah na pločici ispod zidne mesingane biste Njegoša, koja decenijama visi na zidu našeg porodičnog doma, da sam odrastao uz izreku "Blago tome ko dovijeka živi imao se rašta i roditi.". Svakog dana ove bi se riječi , krajickom oka kao kakvim laserom, urezivala u moju podsvjest kao u mesing iz kojeg je izlivena ova bista. I nije slučajno baš nju otac odabrao i platio 50.000 onih jugoslovenskih dinara, jer j vjerovao Njegosu i zivio ovu njegov čuvenu izreku Vuka Micunovica iz Gorskog Vijenca. Pokušavao je moj otac da svojim zivotom ucini i da više od sebe. Nesto sto ce ostati da zuvi van njegovog vremena. Vaspitavao je brata i mene po tom nekom izgubljenom viteškom kodeksu, mada i sam tragično osvjedočen da svo ovo vrijeme ne traži ni vitezove ni plemenite ratnike. Pa ih zato i ne dobija, vec naprotiv, kao da i ih prezire, odbacuje i progoni. Nema mjesta danas za vječnost, za Boga i za Njegove sluge. Nema ni megdana za junake potput onih iz

Nepomenik

Ako hoćete da rješavate probleme morate ih nazoviti pravim imenom. Svako ima probleme, neko veće, neko manje, ali ono sto sam primjetio u Crnoj Gori ne usuđuju da ih imenuju, čak smišljaju neke zaobilazme fraze ili nadimke za svoje probleme, valjda da ne bi "prizvali zlo" ili da ga učine manje ozbiljnim. Kao da će tako da nestane.  Kad govore o zlu tj davolu kažu Nepomenik. Pa kad govore o bolestima ili nesrećema, govore tiho, ustaju smjesta, ili izgovaraju "pu, pu daleko bilo", "ne pominjalo se". Isto tako npr. kancer umiju da nazivaju "ono najgore".. Vjerujem da je to povezano s našim paganskim vjerovanjima, koji su vjerovali da u drveću žive duhovi, te su stabla bila važan dio religioznih obreda.  Otud ono kucanje po drvenoj površini usred razgovora "da ne čuje zlo", koje tako često čujemo . To nema veze sa istinskom hrišćanskom duhovnošću, ne samo zato što je grijeh bojati se zloga jer u Isusu Hristu mi imamo vlast nad svim demonski