понедељак, 02. април 2012.

MORALNOST BEZ BOGA

Danas olako uzimaju u usta riječ moral, posebno kada sude o nečijem ponašanju, pa ga kvalifikuju kao nemoralno ili amoralno. Svi pričaju, a pitanje je da li razumiju. Jer kad bi ih pitali šta tačno znači ta riječ, po svom obimu, sadržaju i svrsi ne bi znali i svako bi dao svoj odgovor. Jer ono što je moralno za tebe, možda nije za mene. Takodje, ono što je moralno negdje u africi ili zapadnoj Evropi, nije kod nas u Crnoj Gori. I mnogi će reći da je onda moral neka lokalna ili individualna stvar, neki individualni sistem vrijednosti ili lokalni obačaj i tradicija. Što nas onda dovodi do potpune apsurdnosti pitanje morala, jer nismo mi mjerilo vrijednosti niti naša nacija, već postoji nešto daleko šire i objektivnije. Jer moral kažu enciklopedije je skup nepisanih pravila i običaja medjuljudskog ponašanja koja utvrdjuju šta je dobro a šta je zlo.

Ovo je veoma široka tema, kojim su se bavili najveći umovi i filozofi i ne bi razvijajo neku polemiku. Ono što ipak hoću, a to je i možda pitanje svih pitanja kojim sam se bavio na ovom blogu. Pitanje: Postoji li moralnost bez Boga? Jer ima mnogo njih koji se slažu da treba činiti dobro, i kažu kako je lijepo što o tome pišem, ali ipak Bog im smeta u ovim mojim pričama. Drugim riječima kažu Moral - to je OK, ali Bog!? E pa to je malo previše. Nije to samo oko moje knjige, puno toga sam čuo o moralu kod nas Crnogoraca. Kao nešto što je u našoj kulturi i starim običajim. Idu dotle da ljudi smatraju da u svakom od nas postoji neki nepisani zakon i da svi znamo šta je dobro a što nije. Pa kažu kako smo mi ljudi zapravo "izmislili" Boga da bi plašili one druge ljude da ne čine zlo. Jer valjda nije Bog stvorio čovjeka, nego je Čovjek znajući tačno šta je dobro za sve nas stvorio (izmislio) boga (valjda po svom ukusu ili potrebi)!
Ali zadržaću se samo na ovome: najveća od svih podvala od postanka svijeta pa do danas, zove se "Moral bez Boga!". Da ljudi mogu dobro činiti i misliti, bez obzira u šta i koga vjeruju! Ova drama počinje još od Edenskog vrta, u kome je bilo mnogo raznog bilja, ali dva drveta su bila posebno bitna: Drvo života i Drvo poznanja dobra i zla. A šta je Moral ako nije "poznanje dobra i zla"?
Bog je upozorio Adama i Evu, da ne jedu sa tog drugog "drveta poznanja dobra i zla" jer će zasigurno umrijeti! Ali nažalost Sotona je ubacio crv sumnje u Riječ Božiju i uspio je da prevari Evu riječima: "Ma nećete vi umrijeti. Nego zna Bog da ćete onaj dan kad budete jeli sa tog drveta biti kao bogovi!". Kada su probali ploda od tog drveta, došlo je prokletstvo i smrt u njihove živote i postali su prognanici iz Raja.
I zapravo kroz čitavu istoriju, bije se jedna velika bitka: borba sa kojeg ćemo drveta jesti? Želimo li plodove života ili plodove smrti.
Moralnost bez Boga, sama po sebi, je sebična, ogoljena i jalova. Mi ljudi smo u tom slučaju mjerilo vrijednosti. Dobro je ono što je za nas dobro, a zlo je ono što je za nas loše. I onda ti je valjda to "moral"!? Pokušavamo da postanemo "kao Bogovi"! Taj naš "moral" je veoma izobličen po svom sadržaju, pa se čini ispravnim i ono što je skaradno. Jer bez Riječi Božije ne možemo razumijeti sadržaj moralnosti - šta je zapravo dobro a šta loše.
Takodje taj "naš moral" oskudan je i po svome obimu, jer je fokusiran samo na jedinku ili odredjenu elitu. A što je najgore, on je pogrešan po i svojoj svrsi, jer mu nije interes dobrobit i spasenje sviju, već neka lična slavodobitnost, nadmudrivanje i "sloboda". Ta "sloboda" da biramo izmedju dobra i zla, ne čini nas posebnim i velikim. To ništa ne znači, a kamo li da smo bogovi. Misle neki da ako imaju mogućnost izbora da nastave da žive ili da se ubiju, da ih to čini većim nego što jesu. Takav moral donosi samo prokletsvo i smrt, jer "Slovo zakona ubija, a Duh je onaj koji oživljava!"
"Moralnost bez Boga, je kao ovaj svijet bez ljubavi", negdje sam pročitao. A ja bih dodao i ovo: "Moral bez Boga, su kao dobra djela iz pogrešnih motiva!". Zato i kažem da je najpodmukliji djavolski plan, od samog početka svjeta i vijeka pa do danas: ponuditi moral i humanizam, ali bez tj. protiv Boga. Ideal je da postanemo "dobri ljudi, koji čine dobra i humana djela". Takav nas "moral", tj. "čovjekoljublje" čini veoma ponosnim, hvalisavim, slavodobitnim. Kad razmislimo i logiciramo malo nijesmo daleko od šovinizma. Jer u konačnom ispada da postoje neki nadljudi i subljudi. Jedni koji "hoće i mogu" dobra djela, a drugi koji "i kad bi htjeli, ne mogu".
Ta čini se naivna i bajkovita priča o Edenskom vrtu, uopšte nije naivna ni bajkovita. Ona otkriva suštinu najveće prevare koja traje. Jer kroz istoriju najviše su zla donjele "moralne gromade". Ugladjeni, bogati, odmjereni, dobri, religiozni i pošteni, a zapravo licemjeri, koji su i progonili Isusa Hrista dok ga nisu razapeli i raskomadali. A On je bio posve drugačiji što i danas jeste, ono drugo drvo u Rajskome Vrtu. Drvo Života.
Ko je jeo i jede sa ovog Drveta, taj će živjeti dovijeka. Jer Moral, ako sagrešimo, u naše živote donosi osudu i grižu savjesti, a samo On koji je Drvo života daje mogućnost oproštenja i rehabilitacije ličnosti. Samo Njegov Duh oživljava onog koga je Moral proglasio krivim i odbacio. To ne znači da je Moral nešto loše, naprotiv Bog je upisao taj zakon u našim srcima da bi znali kad griješimo i da bi otišli po Njegovu milost. Jer sve je zbog Njega, pa i Moral je zbog Boga. Inače nema svrhe ga držati.