недеља, 25. март 2012.

MLIJEKO

Ljudmila Simović, rođena Zanković, bila je mlada majka. Kao uspješna i ambiciozna poslovna žena, već sa 30 godina postala je izvršna direktorka Primorke iz Bara. Problemi su se javili kad je ostala trudna. Vlasnik kompanije nije mogao da se pomiri sa činjenicom da je njegova glavna menadžerka mjesecima na porodiljskom odsustvu . Ljudmila je bila razapeta izmedju svoje dvije važne uloge u životu. Njen suprug Saša Simović, bio je uspješan mlad bankar, direktor filijale Podgoričke banke u Baru. Imali su dobar i aktivan život, u porodičnoj kući njegove supruge, tik pored Sutomorske plaže. Kad su se navršila 3 mjeseca od porođjaja Ljudmila je samonicijativno odlučila da se vrati svojim obavezama i prekine bolovanje. Problemi u kompaniji su to nametali. Iako joj to nije rekao, osjećala je da je vlasnik napumpan do pucanja.
Ali mlijeko je još teklo.Morala je da odbije od sise svoju malenu ćerkicu Jelenu sa nepuna tri mjeseca. Ostavila je njenoj majci da se brine za nju, dok je na poslu. Nakon prvog dana pozdravljanja i lijepih riječi, na poslu je počela prava drama. Mlijeko nije htjelo da joj stane, grudi su joj bile ogromne, došle su do pucanja. Djete su mogli da odbiju od sise, ali ne i mlijeko od svojih grudi. Ali saznala je nešto veoma opasno, Podgorička banka je trebala da stavi na prodaju paket akcija Primorke koje su bile založene kao kolateral za neki kredit koji je podigao njen vlasnik.
Vlasnik kompanije je e pozvao Ljudimilu i nevjerovatno drsko ju je stavio pred težak izbor: "Samo da znaš, ukoliko sjutra tvoj muž stavi moje akcije na prodaju, ti možeš odmah da se kupiš odavde! Jesi li me razumjela?" - skoro da je viknuo.
Ljudmila, inače veoma odlučna i hrabra žena, pretrnu. Ovakvu grubu igru nije mogla da zamisli i u noćnim morama.
"O čemu pričate!? Kakve veze moj muž ima sa vašim akcijama. On je samo direktor filijale. Ovi njegovi šefovi iz Podgorice odlučuju o svemu." - suzdržavala se Ljudmila.
"Ja sam ti rekao što sam imao. Ne bude li se zaustavila ta prodaja sjutra, ti nisi više izvršna direktorka. Tačka!" - bjesnio je Predsjednik.
"Ne mogu da vjerujem! Kakve ja veze imam sa vašim kreditom. Pa da se moj muž i pita za taj kolateral, kako ja kao izvršna direktorka Primorke mogu da ga spriječim? - gubila je kontrolu na sobom. Hormoni su joj podivljali, osjećala je talase vrućine na sebi - "Pa to nije fer nije profesionalno!"
"Neću valjda da ti ja objašnjavam šta treba da činiš. Pametna si ti ženica. Sjetićeš se šta treba da radiš! A sad idi, imam nekog važnog posla." - mračno joj odbrusi Predsjednik.
Ljudmila se zaćuta, izlazeći zalupi vrata. Znala je da se tu više nema šta vraćati. Grudi su joj se stegle, jako je zabolješe, suze joj tiho krenuše niz lice a mlijeko joj prestade teći niz grudi.

NASTAVIĆE SE