недеља, 04. март 2012.

HANUKA (PRAZNIK SVJETLA)

Ovih dana sam bio u nekih razmišljanjima, tipa: Kako izdržati do kraja? Hoću li uspjeti da se održi nešto meni važno dok ne stigne pomoć i rješenje. Nešto slično scenama iz filma kojeg sam davno gledao, kada se jedna jedinica legije stranaca brani u utvrdjenju u sred pustinje na sjeveru Afrike, u Alžiru ili Maroku. Dok neprijateljske jedinice samo naviru iz dana u
dan, sve jače i jače, njih nekolicina se junački bore, čeka se da pristigne pomoć, ali im ponestaje municije.


I zaista napeto je, rješenje još nije stiglo, obećano je, ali ne dolazi. Rastu sumnje. Ali, raste i briga zato što neprijatelj sve jači, a municije ima samo još za jedan napad. Ginu saborci, pucaju bedemi, situacija je sve beznadežnija. Ohrabrilo me je sjećanje na jedan divan jevrejski praznik. To je Hanuka, praznik slobode i svjetlosti.
Praznuje se od 164 godine pne pa sve do danas, u slavu ustanka pod vodjstvom Jude Makabejca i oslobodjenja od grčko-sirijskog okupatora Antioha IV. Tada je osveštan Hram i iz njega izbačeni svi paganske idoli i kipovi. A za taj dan se vezuje jedna legenda, o svjetiljki uljanici koja je na oltaru (menori) gorjela svih 8 dana praznika, iako je posudi bilo samo malo posvećenog ulja, jedva za jedan dan. Ali svetiljka je gorjela sve dok se nije završilo posvećenje hrama.
Ovu priču sam pominjao skoro, kad su nam u goste dolazili drage komšije i pričale o mojoj knjizi i njihovim iskustvima sa Bogom. Ne pamtim sve detalje, ali ta naša bliska prijateljica se sjeća prvog čudesnog iskustva sa Bogom. Kada je jednom davno po lošem vremenu, kasno u noć vraćajući se iz druge smjene, ostala faktički bez goriva. Pričala nam je da je sa skoro pola litra benzina došla iz Tuzi do kuće. Ali samo se molila i molila. Auto je išlo, nije se gasilo. Uspjela je bezbjedno da stigne kući. Ova me je priča večeras ohrabrila vrlo, jer i ja vjerujem da Bog može dovesti moj brod do sigurne luke uprkos svemu.
Ne treba gledati u prazne posude uljanice, u rezervoar koji je u crvenom, na nedostajuće resurse - dok neprijatelj navire još jače a nevrijeme se sprema. Sada govorim sebi da treba
podići pogled gore, odakle mi pomoć dolazi i nastaviti dalje. Nastaviti borbu i nastaviti molitvu, nastaviti posvećenje. Dok toga bude, neće se svjetlost ugasiti! Sloboda je blizu!